Nelojalna konkurencija uzdrmala tržište knjiga

08.03.2004.

ZAGREB, 7. ožujka – Pokretanje impresivnih biblioteka najboljih romana svjetske odnosno hrvatske književnosti, iza kojih stoje »Jutarnji list« i »Veèernji list«, hrvatski su nakladnici i knjižari doèekali uglavnom s neskrivenim zaprepaštenjem. Ostali su zateèeni i pomišlju da se netko izvan njihova ceha usudio dirnuti u »njihovo« leno, a posve su morali ustuknuti pred velièanstvenom propagandnom kampanjom koja hrvatsku javnost obavještava da æe odsad niz od 30 najljepših romana svjetske odnosno hrvatske književnosti moæi kupiti uz »svoje« novine za samo 29 kuna.
Valja odmah reæi da su takve akcije poznate u razvijenom svijetu te da su s velikim uspjehom provedene u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Brazilu. Talijanska je »La Repubblica«, recimo, nakon tiskanja romana 20. stoljeæa, sada krenula u novi projekt romana 19. stoljeæa i pozamašnih knjiga poezije (od 15. do 20. stoljeæa) od kojih svaka obaseže više od 1000 stranica, a prodaju se za desetak eura. »Corriere della Sera« donosi uz novine i videokasete najboljih svjetskih filmova koje se mogu kupiti za tri eura.
Stoga je i »Jutarnji list« išao na sigurno kupnjom licence od španjolske agencije, a »Veèernjakova« je akcija isto to na hrvatski naèin.
U cijeloj toj zbrci i panici koja je zavladala hrvatskom knjižnom i knjižarskom tržištu postavlja se pitanje: tko gubi, a tko dobiva tiskanjem tih dviju vrijednih i jeftinih biblioteka i što ta akcija uopæe znaèi u našim uvjetima?
Dok se s jedne strane može govoriti o nelojalnoj konkurenciji (moglo bi se oèekivati da o tome nešto kaže agencija za nadzor tržišnog nadmetanja), i dok je èinjenica da u ovim (proraèunskim) okolnostima izdavaèi nemaju odgovora na takav izazov, oèito je da æe neki dobiti (èitatelji), a neki izgubiti u ovom udaru medija kojima izdavanje knjiga nije (primaran) posao.
Gube ponajprije oni nakladnici koji su svoja skladišta napunili lijepim, ali beskorisnim knjigama živih i mrtvih pisaca, žaleæi se pri tome da im Ministarstvo kulture nije otkupilo ni jedan primjerak, pa eto ne znaju što æe s tim vrsnim knjigama, jer da se knjiga u nas malo èita, a još manje kupuje.
Pa kako bi se i èitala kad ne uspijeva od mraènih podrumskih dubina, gdje je pomno pospremljeno tisuæe knjiga, doæi ni do prve knjižare, a nekmoli do èitatelja, jer èitatelji, gle èuda, ne posjeæuju ta skrovita nakladnièka mjesta, a za ikakvu marketinšku kampanju naslova i samoga autora nema novca – i tu se krug zatvara.
To se ponajprije odnosi na nakladnike koji se financiraju iz državne blagajne, pa osim što tiskaju knjigu nemaju nikakva rizika kako æe ona proæi na tržištu.
Oni, naime, rade »društveno koristan posao« i ne brinu se kome je u konaènici namijenjena ta preskupa knjiga. Rijetki su meðu nakladnicima oni koji ulažu u autora i marketing knjige – oni koji to èine ne samo da prodaju njihove naslove, nego su od tih autora stvorili i medijske zvijezde.
U tome je posljednjih godina mnogo pridonio i FAK, èiji su autori postali popularni ne zato što su njihove knjige najbolje na hrvatskom tržištu i prevedene kod slavnih izdavaèa u inozemstvu, nego ponajprije stoga što su se javnosti nametnuli na drukèiji i do tad neuobièajen naèin.
Novonastala i preko noæi izmijenjena situacija pokazuje da je vrijeme »zimskog sna« hrvatskog nakladništva, kada se bez tržišnog rizika spavalo na lovorikama, nepovratno prošlo te da æe u buduænosti uspjeti samo oni koji se budu mogli i znali ukljuèiti u tu bespoštednu tržišnu utrku.
Jasno je nadalje da su se posve pomiješale igraæe karte na hrvatskoj knjižnoj, knjižarskoj i grafièkoj karti i da više nema zaštite ni za koga. Tko je, primjerice, kriv što do danas nije donesen zakon o knjizi – o kome su mnogi, i u samom Vijeæu za knjigu, mislili da je nepotreban ne videæi njegovu pravu svrhu – teško je odgovoriti. Jer da su ga kojim sluèajem, nakon dugih jalovih rasprava, donijeli, situacija bi danas bila daleko jasnija i knjižni ceh zaštiæen od ipak nelojalne konkurencije.
Gube u prvi mah u ovom »udaru iz vedra neba« i knjižare, jer se skupa knjiga neæe kupovati godinu dana dok traje akcija, a gubi i hrvatska grafièka industrija, jer æe se sve te biblioteke tiskati izvan hrvatskih granica, u Austriji odnosno Španjolskoj, kako i diktira strani kapital koji stoji iza reèenih novinskih kuæa. No, i to je cijena globalizacije.
A tko dobiva ovim dvjema konkurentnim bibliotekama i na smrt voðenoj igri dvaju hrvatskih konkurentnih novina?
Dobivaju ponajprije èitatelji, jer æe napokon za sitan novac doæi do svjetskih i hrvatskih klasika. Knjiga æe se prvi put u svojoj povijesti pojaviti na kiosku, tj. na 9000 prodajnih mjesta. Moæi æe se uz novine kupiti i u stotinama trgovina gdje dnevno kupujemo kruh i mlijeko. To je ono što nitko ne može poreæi i što je hvalevrijedna kulturološka èinjenica.
Prema španjolskom modelu takva je akcija lani uspješno provedena i u Crnoj Gori, kada je svaka knjiga prodana u 40.000 primjerka, a pripremaju je i srpske »Veèernje novosti« i »Politika«, bosanski »Dani« te slovensko »Delo«. Pa kad mogu naši susjedi, možemo i mi.
Pokazalo se i u europskim i u nama bliskim zemljama da su takve akcije, osim što su izdavaèu donijele nemale zarade, ponajprije usmjerene dizanju razine èitanosti. Pokazalo se i to da u takvoj golemoj zahuktaloj kampanji na popularnosti dobivaju i živi i mrtvi pisci i njihova djela, jer se njihova imena vrte na duplericama i udarnim terminima na HTV-u, što je do juèer bilo nezamislivo. Tako afirmiran autor lakše æe prodati ma koje drugo djelo što æe ga u buduænosti izdati neki hrvatski nakladnik.
Dobiva na popularnosti sama knjiga koja æe, kao pomodni predmet, moæi uæi u svaki dom. Talijanska iskustva, recimo, pokazuju da je nakon prvoga udara, koji valja preživjeti, prodaja u knjižarama porasla 30 posto.

Branka Džebiæ

Povratak