Ugrožava li uspjeh EPH slobodu medija

10.03.2004.

Kad se èovjek sjeti da je prije samo dvije godine 200.000 primjeraka prvog broja "Republike" rasprodano uz povike kolportera da je Paviæevo medijsko carstvo upravo propalo! No, smije li se hrvatska poštena inteligencija radovati tolikim uspjesima najveæega našeg medijskoga koncerna? Je li granica razumne, pa i dopuštene koncentracije medija, u nas odavno prijeðena?
Jer u Europi se zna da je za nezavisnost medija koncentracija vlasništva veæ odavna puno opasnija od politièkih pritisaka. U nas to dugo nije izgledao najvažniji problem zbog toga što su nas veliki ideološki sukobi pratili doslovno do juèer, tj. sve do Sanaderove revolucije u rukavicama. No, odmah bih želio reæi da se meni to ni danas ne èini kljuènim našim problemom kad je o slobodi medija rijeè. Prvo, ni Europa u tome nema ni zajednièkog stava ni efikasna odgovora. Drugo, "sloboda" je danas ugroženija kao vrijednost nego kao meta izravna pritiska: malo je tko danas osporava, ali ne potièe je nitko... Stoga mislim da glavni problem — reducirano reèeno — nije "sloboda", nego kvaliteta medija: ciljevi i razina napisa, te vrijednosti u ime kojih se nastupa. A EPH je u nas još uvijek kljuèan za kvalitativni rast. No, ne pripada mu — i po naravi stvari ni ubuduæe ne može pripasti — sam vrh žurnalistièke kvalitete. Vjesnik, na primjer. Zbog toga mi se ovoga trenutka još uvijek važnijim èini jaèati ulogu i obvezu države prema medijima nego slabiti poziciju najjaèega. Najkraæe: ako je obrazovnim ustanovama osnivaè država, ako je osnivaè HRT-u, država ima obvezu i u zaštiti nacionalnih vrijednosti od korporacijske unifikacije pisanih medija, i u oèuvanju njihova kvaliteta.

Povratak