Osnivaè »Vjesnika«, vjernik novinarstva

18.03.2004.

Šime Balen bio je uvjereni antifašist, publicist i prevoditelj. Bio je èlan Zavnoha i Avnoja za Drugog svjetskog rata i poslijeratni direktor Tanjuga. Kada je 6. svibnja 1945. u Splitu osnovano Društvo novinara Hrvatske biran je za poèasnog predsjednika. Bio je politièki prognanik i uznik u Kraljevini Jugoslaviji i u poslijeratnoj socijalistièkoj Jugoslaviji.
Velika previranja i drama Hrvatske u 20. stoljeæu bile su prilika da Šime Balen iskaže svoju punu ljudsku i profesionalnu vrijednost i potvrdi staro pravilo da nas u teškim vremenima spašavaju pojedinci nepokornog i buntovnog ispitivaèkog duha, koje resi odgovornost prema svom narodu. Novinarstvo i politika bilo je njegovo životno opredjeljenje, ali politika nije njime ovladala niti ga je mogla podrediti sebi. Njegovo nadahnuæe u politici bila je nacionalna zadaæa, a ne borba za položaj i fotelje. Nepokolebljiv u svojim idealima kojih se nepokolebljivo pridržavao, bio je uvijek spreman za to platiti cijenu.
U novinarstvo je Šime Balen ušao u posebno tragiènom trenutku hrvatske povijesti. Bila je to godina ubojstva Stjepana Radiæa, kada je srušen mit o Hrvatskoj u jugoslavenskoj zajednici i kada je u punoj mjeri sazrelo vrijeme za radikalno postavljanje hrvatskog nacionalnog pitanja. U sušaèkom listu Naša sloga objavio je pjesmu o Stjepanu Radiæu i suraðujuæi u listovima Omladina, Domobran, Hrvatsko pravo i Hrvatski borac 1929., 1930. i 1931. godine nastavio se boriti protiv velikosrpske diktature. Ti su listovi bili na udaru policije i zabranjeni su.
Ta novinarska djelatnost odredit æe Šimi Balenu, kao hrvatskom nacionalnom revolucionaru, najprije 1932. godinu dana zatvorske kazne u Ogulinu. A veæ 1933. Državni sud za zaštitu države osudit æe ga u Beogradu na èetiri godine tamnice. U zatvoru æe postati ljevièar.
Nakon izlaska iz zatvora radi formalno kao korektor u listovima zagrebaèke Tipografije, ali i suraðuje u Obzoru, Veèeri i Jutarnjem listu, bez obzira na politièku nepodobnost.
Kada je Maèekova Hrvatska seljaèka stranka 1936. pokrenula tada najveæi hrvatski list Hrvatski dnevnik, direktor August Košutiæ i glavni urednik Ilija Jakovljeviæ primili su ga u redakciju gdje je ureðivao gospodarsku rubriku sve do zabrane lista nakon proglašenja NDH.
Suoèen s najveæim zlom 20. stoljeæa – nacifašizmom i potrebom da se Hrvatska pomiri i duhovno ujedini u otporu nadiruæem nacifašizmu, Šime Balen, radeæi u Hrvatskom dnevniku ureðuje i ilegalni antifašistièki list Vjesnik. Nakon okupacije odlazi iz Zagreba i postaje aktivnim sudionikom antifašistièkog rata. Pokreæe prve hrvatske listove pokreta otpora: Lièki partizan i Partizanski vjesnik te rukovodi Odjelom za propagandu Zavnoha. I njegovom zaslugom Hrvatska æe s više od 150 listova imati najrazvijeniji tisak u europskom pokretu otpora.
Ratni Vjesnik pod vodstvom Šime Balena bio je propagator hrvatske državnosti, graðanskih prava i antifašistièkog pluralizma. Taj æe Vjesnik, podržavajuæi Odluke III. zasjedanja Zavnoha, u broju od 15. svibnja 1944. objavljuje èlanak na cijeloj prvoj stranici pod naslovom: Živjela federalna država Hrvatska u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. A u broju od 9. rujna 1944. objavljuje Proglas Izvršnog odbora NOF-a Hrvatske upuæen domobranima, prisilno mobiliziranim ustašama i legionarima, a zavedenim èetnicima u srpskim redovima da se prikljuèe hrvatskom antifašistièkom pokretu te da ne dopuste da ih zatrpaju ruševine nacifašizma. Kada su tekstovi ratnog Vjesnika bili objavljeni u dvije knjige uoèi gušenja Hrvatskog proljeæa, 1972. su te knjige zaplijenjene i bunkerirane, a nakon toga i uništene.
Nakon rata u socijalistièkoj Jugoslaviji Šime Balen je èlan Hrvatskog sabora i privremenog parlamenta Jugoslavije. Nekoliko godina je proveo u diplomaciji, a 1947. i 1948. je direktor Tanjuga. S te dužnosti odlazi u zatvor, jer je odbacio optužbe da je Andrija Hebrang izdajnik i njemaèko-ustaški agent. Nakon zatvora radi kao fizièki radnik, a onda 1950. ureðuje list Lokalna privreda. Kada je osnovana Matica iseljenika ureðuje njihov èasopis Matica. Od 1962. direktor je Nakladnog zavoda Znanje do umirovljenja 1966. godine.
Ponovo je aktivan u Hrvatskom proljeæu kao èlan Upravnog odbora Matice hrvatske, pa je opet u nemilosti, ali njegov nepokorni duh je neuništiv. U osvitu pada komunizma i uvoðenja višestranaèja postaje poèasnim predsjednikom HDZ-a. Ubrzo se koncepcijski rastaje s èelnikom te stranke dr. Franjom Tuðmanom, no prisutan je u društvenom životu Hrvatske. Bez obzira na godine, bio je stalni sudionik prosvjeda za povrat imena Trgu žrtava fašizma.
Neumorni radnik Šime Balen objavio je i nekoliko knjiga: Robija (1936.), Paveliæ (1952.), Zapisi i sjeæanja (1956.), Izgubljeni u Velebitu (1980.) i Velebit se nadvio nad morem (1985.). Govorio je šest jezika i prevodio na hrvatski znaèajna djela zapadne kulture.
Šime Balen ima po èemu biti zapamæen i nezaboravljen. Bio je tumaè hrvatskih htijenja i borac za demokratsku i pravednu Hrvatsku. Uvijek na frontu narodnog otpora i kulturnih htijenja Hrvatske. Bio je ustrajan i uzoran èlan novinarske profesije koja mu je trajno prirasla srcu. U posljednjem intervjuu Novinaru na pitanje: Da se ponovo rodite, što biste izabrali kao profesiju? Odgovorio je kratko: Opet novinarstvo.

Povratak