|
|
Arhiva "Iz medija"
HTV-ov èovjek na mjestu madridske tragedije 19.03.2004.
Željko Vela, HTV-ov sportski novinar, inaèe diplomirani sociolog koji je kao student mislio da æe biti fakultetski profesor pa je prije nego se zarazio sporstkim novinarstvom objavio i nekoliko znanstvenih radova iz podruèja sociologije, prošloga je tjedna otišao u Madrid kako bi prenosio utakmicu Lige prvaka izmeðu Real Madrida i Bayerna iz Münchena. Nakon obavljena posla u èetvrtak ujutro krenuo je natrag za Zagreb, ali u glavnom gradu Španjolske dogodio se poznati teroristièki napad pa je Vela iznenadnom, a kasnije se pokazalo i dobrom, odlukom promijenio plan i umjesto dva u Madridu ostao sedam dana javljajuæi o tada najvažnijem svjetskom dogaðaju za informativne emisije HTV-a.
- Moj je hotel od željeznièke postaje - prisjeæa se Vela kobnoga jutra - bio udaljen samo kilometar i èuo sam tek nekakvu buku koja me probudila, ali u tom trenutku još nisam znao o èemu je rijeè. No, 15 minuta kasnije uslijedile su sirene. Iako se tad još nisu nasluæivali pravi razmjeri tragedije, gradom je zavladala panika pa sam požurio u zraènu luku kako ne bih propustio zrakoplov za Zagreb.
Kako je došlo do toga da ipak ostanete u Madridu?
- U tom su me trenutku nazvali iz Informativnog programa i predložili da se vratim i izvještavam, pa je moje prvo javljanje u podnevne vijesti toga dana bilo s jedne od aerodromskih telefonskih govornica.
Zašto se toga prvoga dana niste javili i u "Dnevnik", veæ tek u "Meridijan 16" i to takoðer telefonski?
Problemi s manjkom odjeæe
Zbog nenadanog produžetka boravka u Madridu jeste li imali problema poput manjka novca i nedostatka odjeæe?
- Da, ali dobio sam direktivu - kupi sve što ti treba. Naravno, nisam se baš vratio s Bossovim odijelom kako mi direktor ne bi pao u nesvijest, veæ sam nabavljao ono najnužnije: pjenu za brijanje, nekoliko košulja, nešto donjeg rublja... Tako sam u subotu cijelo jutro jurio po Madridu kako bih najprije podigao novac koji su mi poslali iz Zagreba, a onda sam, jer je veæina trgovina veæ bila zatvorena, bio prisiljen uæi u bilo koju od njih i bez puno biranja kupiti ono što donekle pristojno izgleda. Tek tad mogao sam se poèeti pripremati za izvještaj koji sam morao odraditi sam, dok je BBC tamo imao 20-èlanu ekipu pa je uoèi moga prvog termina za javljanje u 19.30 bilo zanimljivo, jer su me prije ukljuèivanja dodijeljene mi kamere, misleæi da sam tehnièar HTV-a, zapitali gdje su mi novinar i producent. Nakon što sam odgovorio da sam ja i jedno i drugo i treæe, zašutjeli su i do kraja me više ništa nisu pitali.
| - Uh, taj je dan bio pun problema. Naime, planirali smo izvještaj za "Dnevnik", no naša služba koja je to trebala omoguæiti nije uspjela dobiti termin za to satelitsko javljanje. K tome, i telefon koji sam imao pokvario se toèno u 19.15. Kasnije ukljuèivanje u "Meridijan" takoðer nije uspjelo jer slika s mjesta gdje sam bio nekim èudom nikako nije stizala u Hrvatsku, pa sam ponovno posegnuo za telefonom koji su mi posudili u našem veleposlanstvu. Drugog dana, pak, za vrijeme masovnih demontracija padala je strašna kiša, a na setu za javljanja bilo je devet kamera od kojih su samo neke bile natkrivene i, eto, baš se kamera pomoæu koje sam se ja trebao javiti, pokvarila. Ponudu da se javim s drugog mjesta, ali s kišobranom u ruci, odbio sam jer se tada u pozadini ne bi vidjelo mjesto eksplozije, a moja je kuæa to platila. Na kraju sam, nakon upornog inzistiranja, dobio dobru poziciju, a na kišu su izbacili nekog Engleza.
Jeste li strahovali da se u toj za vas netipiènoj situaciji neæete uspjeti dobro snaæi?
- Sumnje da možda nešto neæu znati ili neæu moæi prikupiti sve informacije nije bilo, jer bio je to novinarski zadatak kao i svaki drugi. Strahovao sam jedino da se nešto jako važno ne dogodi u 19.15 pa da onda jer sam tamo sÐu00E2m neæu moæi brzo reagirati. Ipak, ovaj æe mi zadatak ostati nekako poseban jer bio je to dogaðaj u kojeg su bile uprte oèi cijeloga svijeta, a dva dana njime je poèinjao i naš "Dnevnik", pa su zato svi i primjetili da sam se našao u drukèijem i za mene neuobièajenom okruženju.
Usto, zadesilo vas je i izvještavanje sa španjolskih parlamentarnih izbora.
- Toèno. Okvirno sam znao politièku situaciju jer sam u Španjolskoj bio i prije, no oko detalja kako je proteklo vrijeme prije samih izbora te tko je što od njihovih politièara rekao konzultirao sam se s kolegama iz vanjsko-politièke redakcije koji su mi puno pomogli. Zapravo, to što se vidjelo u "Dnevniku" bilo je ogledalo svih nas.
Biste li nastavili suradnju u Informativnom programu?
- Glupo mi je reæi kako mi je drago da sam to probao jer iza toga leži 200 mrtvih i 1500 ranjenih, ali kad se to veæ dogodilo, dobro je da sam se tamo zatekao i pokazao da to mogu napraviti. Ipak, ja i dalje ostajem vjeran sportu. On mi je zanimljiviji od politike. Ali vidite, imam dojam da ljudi za sportske novinare misle da se razumiju samo u sport. To nije tako. Mi nismo fah-idioti koji samo znaju koliko je tko dao golova. Sportom se ne bavim zato što ne znam ništa drugo, veæ zato jer sam od svih oblika novinarstva htio baš to. No, usto mene, kao i mnoge moje kolege, zanimaju i druge stvari: filmovi, knjige, stripovi, kompjutori, povijest... Što se, pak, tièe tih izravnih javljanja, tu su sportski reporteri èak u prednosti, jer mi cijeli život radimo uživo. Znate, meni se ponekad teže javljati s utakmice Dinamo - Hajduk, nego što je bilo ovo iz Madrida.
Što su sad kad ste se vratili rekli kolege iz Informativnog programa?
- Od svih sam dobio velike pohvale. Svima je drago da smo u tom trenutku imali èovjeka na mjestu dogaðaja.
BOŽENA MATIJEVIÆ
|
|
