Predsjednik Mesiæ odao državnu tajnu

05.04.2004.

ZAGREB, 4. travnja – Novinari nisu prisluškivani, ali su tajno fotografirani njihovi kontakti s raznim sumnjivim stranim obavještajcima. Ne može se zabraniti tajnim službama da rade svoj posao.
To je sukus najnovijeg oèitovanja predsjednika Stjepana Mesiæa o aferi prezentacije sumnji u suradnju šestorice hrvatskih novinara s obavještajcima, domaæim i stranim, na širenju dezinformacija da je odbjegli general Ante Gotovina boravio u Hrvatskoj.
Predsjednikovim priznanjem da je Franjo Turek ipak špijunirao novinare, koristeæi se zahtjevnijim tehnikama od prisluškivanja (tajnim praæenjem i tajnim fotografiranjem, iz èlanka 17. stavak 6. Zakona o sigurnosnim službama), pale su u vodu sve tvrdnje iz Protuobavještajne agencije (POA), Vijeæa za civilni nadzor sigurnosnih službi, Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, pa i premijera Sanadera, da POA nije tajno nadzirala hrvatske novinare.
Predsjednik je još dodao da je Turek (sad bivši ravnatelj POA-e) sliènu prezentaciju održao i u obavještajnim službama, što znaèi da je iskljuèeno kako je to Turekova osobna akcija o kojoj nema tragova u POA-i, Uredu Vijeæa za nacionalnu sigurnost, Uredu Predsjednika, Vladi. Tako je èetvero novinara – Gordan Maliæ (Globus), Ivica Ðikiæ (Feral Tribune), Boris Paveliæ (Novi list) i Željko Peratoviæ (Vjesnik) – ispalo naivno, vjerujuæi pozivu predsjednika Vijeæa za civilni nadzor tajnih službi da, imajuæi vjeru u sustav, podnesu predstavke graðana tom tijelu, a ono æe, koristeæi sve svoje zakonske moguænosti, zaštititi njihova graðanska prava.
Kolumnist Jutarnjeg lista Ivan Zvonimir Èièak, koji tvrdi da ima spoznaju da su ga tajno nadzirali, nije podnio predstavku Vijeæu jer, kako je napisao u subotu, »nije budala da se žali onima koji ga špijuniraju«.
Prema stavku 2. èlanka 23. Zakona o sigurnosnim službama, POA nije bila dužna izvijestiti novinare o tome jesu li prema njima primjenjivane mjere tajnog prikupljanja podataka, jer je moguæe da bi ta obavijest: dovela u opasnost ispunjenje POA-inih zadaæa, mogla ugroziti sigurnost druge osobe i dovesti do štetnih posljedica za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske.
Ukratko, POA nije bila dužna dati novinarima informaciju jesu li praæeni ako ih i dalje smatra sigurnosnim problemom i prema njima primjenjuje iste mjere.
Slijedeæi naèelo legaliteta valja primijetiti da se o Zakon o sigurnosnim službama prvi ogriješio onaj tko je novinarima bliskim s Turekom iznio pojedinosti s famozne prezentacije u Uredu predsjednika i Vladi, a ovi to objavili.
Nadalje, predsjednik Mesiæ prekršio je stavak 2. èlanka 22. Zakona koji kaže: osobe koje su upoznate s podacima iz evidencija sigurnosnih službi i dokumentima o tim podacima dužne su ih èuvati kao državnu tajnu. Dakle, predsjednik Mesiæ odao je državnu tajnu, potvrdivši najprije u Feralu, a potom u izjavi novinarima u subotu da je prezentacija održana i iznoseæi pojedinosti s nje.
Od predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivana Jarnjaka nije se ni moglo oèekivati da stane u obranu graðanskih prava jer je on kao ministar unutarnjih poslova 1994. potpisao rješenje o prisluškivanju desetak novinara u sklopu akcije »Pastir 900« (sigurnosne potrebe s obzirom na Papin prvi posjet Hrvatskoj), a 1996. rješenje o prisluškivanju oporbenih politièara za »zagrebaèke krize«.
Na kraju bi se predsjednik Mesiæ i premijer Sanader – pred kojim je novi izazov da napokon sprijeèi POA-ino uhoðenje novinara – mogli izvuæi od odgovornosti za odavanje državne tajne i prijekora meðunarodne zajednice, ako bi jasno rekli da je Turek, uhodeæi novinare, ne samo kršio Zakon o sigurnosnim službama nego i narušio nacionalnu sigurnost, ne tražeæi odbjeglog Gotovinu.

Željko Peratoviæ

Povratak