|
|
Arhiva "Iz medija"
Èuvaj se Sanadera kad je odluèan 14.04.2004.
|
 Premijer Ivo Sanader odluèno odbacuje prigovore medija i oporbenih politièara da su njegovi ministri Andrija Hebrang i Miomir Žužul svojim dosadašnjim nezgrapnim djelovanjem napravili Vladi više štete nego koristi. Sanader poruèuje javnosti da nimalo ne drži do tih mišljenja te da i dalje apsolutno stoji iza njih dvojice, kao i da ministar gospodarstva Branko Vukeliæ još uvijek uživa njegovu bezrezervnu potporu i pored toga što on uglavnom funkcionira kao ministar u sjeni.
Spomenuta trojka vjerojatno je sa zadovoljstvom i s izvjesnim olakšanjem proèitala te Sanaderove rijeèi, ali zapravo bi trebali biti ozbiljno zabrinuti za svoj ostanak u Vladi na dulji rok. Kad je u zadnje vrijeme Sanader s vrhom HDZ-a èvrsto branio jednu politièku poziciju u pravilu je kasnije, pravdajuæi se državnim razlogom, postupao sasvim suprotno.
Premijerova nedosljednost na nekoliko iznimno važnih pitanja veæ je legendarna. Posebno mjesto u cijeloj prièi naravno ima odnos vladajuæe stranke prema suradnji s Haškim sudom, a ovaj æemo put izdvojiti samo jedan detalj. Nakon što je Raèanova vlada prije nešto manje od godinu dana raspisala novèanu nagradu za informaciju koja bi pomogla u hvatanju generala Gotovine, HDZ koji se tada veæ uvelike pripremao za preuzimanje vlasti izašao je s vrlo tvrdim priopæenjem. U njemu su Raèana upozorili da je, nakon što je haška tužiteljica Carla Del Ponte negativno odgovorila na njegovo pismo povodom Gotovinine optužnice, »morao uæi u pravni spor s tužiteljstvom«. Danas, meðutim, kljuèni hadezeovci poput Vladimira Šeksa objašnjavaju da je i samo pismo bilo greška jer tužiteljstvo ne može mijenjati optužnicu. Zato Sanader, ako mu nešto nije jasno, piše Sudu, dok o ulasku u spor s tužiteljstvo oko optužnica protiv Èermaka, Markaèa, Praljka... ni ne razmišlja.
Ne naljutiti Italiju i Sloveniju
A premda su spomenutu nagradu tada nazvali »ciniènom i ponižavajuæom za generala pobjednièke vojske« tih je 350 tisuæa kuna i dalje mamac za potencijalne lovce na Gotovininu glavu.
Ovih je dana aktualizirano i Sanaderovo nepokolebljivo zauzimanje za proglašenje hrvatskog iskljuèivog gospodarskog pojasa na Jadranu. Prije samo pola godine sramotnom je ocijenio Raèanovu popustljivost prema EU i pristajanje na tek ribolovno-ekološku zonu. No, trenutaèno Vlada ne iskazuje želju ni za implementaciju te minorne zone, a sve kako ne bi naljutila Italiju i Sloveniju. Radimir Èaèiæ kaže da bi ovakvo ponašanje HDZ-a zavrijedilo mjesto u glasovitoj rubrici Politikinog zabavnika »Vjerovali ili ne«.
Jednako kao i manevri Sanaderove ekipe sa Zakonom o HRT-u. Prvo su isticali da je promjena tog zakona dramatièno bitna za pristupanje Hrvatske EU. Tvrdili su da nam iz Bruxellesa stižu gotovo prijeteæe poruke da je nužno hitno donijeti novi Zakon ili nema ništa od Unije. Onda su Europljani rekli da uopæe ne inzistiraju na tome, štoviše, da bi za stabilnost HRT-a bilo štetno da se tako brzo krene u navedene promjene. I Sanaderova potpredsjednica Jadranka Kosor morala se posuti pepelom i sve odgoditi za neka bolja vremena. Iako je revno troèlano povjerenstvo u kojem su veæina ljudi iz EPH veæ izradilo novi Zakon.
Državni razlog neumoljiv
Smanjivanje stope PDV-a bilo je jedan od glavnih izbornih aduta koji je osobno Sanader objavio nekoliko dana prije završetka predizborne kampanje. Toèno se tada znalo kako æe se u državnom proraèunu nadoknaditi manjak nastao kresanjem PDV-a. Ali, ubrzo poslije izbora Sanader mijenja mišljenje i odluèuje da æe manji PDV uvesti poèetkom iduæe godine. Zasad je tako.
Stoga se zbog svega navedenog Hebrang, Žužul i Vukeliæ nikako ne bi smjeli uljuljkati u vlastitoj sigurnosti. Pogotovo Hebrang koji je trebao postati ministar obrane, no navodno su neki neidentificirani Amerikanci sugerirali Sanaderu da to ne bi bilo dobro rješenje. Možda æe opet netko iz meðunarodne zajednice prišapnuti premijeru da bi imali više povjerenja u njegovu Vladu kad u njoj ne bi bilo nereformiranog Hebranga. Ili Žužula koji nije pokazao preveliku suptilnost u izjavama na pojedinim svojim putovanjima po inozemstvu. Hebrang i Žužul važni su èlanovi Sanaderovog stranaèkog i vladinog tima, ali državni je razlog neumoljiv. Pred njim padaju i veæe svetinje. Zbog njega bi Šeks i Franji Tuðmanu savjetovao da se brani u Haagu, a kako da onda Sanaderovi konfuzni ministri mirno spavaju. |
Povratak
|
 |
|
|
|
