Ping-pong s koncentracijom završio na 40 posto

17.04.2004.

ZAGREB, 16. travnja – Rasprava o zakonu o medijima oèigledno ne može proæi bez skandala i iznenadnih prevrata. Naime, u èetvrtak je Vlada objavila da se u prijedlog zakona o medijima vraæa odredba o nedopuštenoj koncentraciji, kojom se ona definira 40-postotnim udjelom na tržištu. Ta izmjena u zadnji èas mnoge je iznenadila. U prethodnoj verziji prijedloga zakona nije se spominjao postotak, odnosno precizirao udjel na tržištu koji bi se smatrao koncentracijom.
Zanimljivo je i to što se zakon mijenja u trenutku kada se oèekuje odluka o EPH-ovoj ponudi za kupnju Slobodne Dalmacije. Predsjednik EPH-ove uprave Nino Paviæ izjavio je za Slobodnu Dalmaciju da se »pravni okvir mijenja, i to, èini mi se, samo zato da se EPH automatski izbaci iz natjeèaja« (za kupnju Slobodne, op.a.).
Zakon o medijima, zahvaljujuæi brojnim šeprtljavim potezima i prošle i ove vlade, stalno dobiva pretjerano veliku pozornost. Prošlog ljeta voðena je oštra javna rasprava, a prozivalo se Ministarstvo kulture da želi ogranièiti slobodu medija. Zakon je usvojen prošle jeseni, a èlankom 33. regulirano je ogranièenje koncentracije tiska.
Nedopuštena je koncentracija kada »nakladnik jednoga ili više opæeinformativnih dnevnika ili opæeinformativnih tjednika ostvari vladajuæi položaj na tržištu tako da je broj prodanih primjeraka njegovih dnevnika ili tjednika prešao 40 posto svih prodanih primjeraka opæeinformativnih dnevnika ili tjednika na mjerodavnom tržištu«. Stavak drugi istoga èlanka propisivao je da nakladnik s nedopuštenom koncentracijom ne može biti vlasnik niti stjecati udjele u vlasništvu drugog opæeinformativnog tiska.
Takvim zakonskim rješenjem mnogi, posebice EPH, nisu bili zadovoljni smatrajuæi da se ogranièava sloboda poduzetništva i moguæa ekspanzija najveæeg novinskog nakladnika u Hrvatskoj. Odvjetnica Vesna Alaburiæ, specijalistica za medijsko zakonodavstvo, izjavila je u vrijeme javne rasprave da odredbu o 40-postotnom ogranièenju smatra neustavnom, jer »teško povreðuje poduzetnièke slobode i slobodu medija«.
No, taj je zakon o medijima Ustavni sud ukinuo 28. sijeènja ove godine jer nije usvojen kvalificiranom veæinom. Zakon vrijedi do 30. travnja i do tada se mora usvojiti novi zakon kako bi se izbjegao pravni vakuum. Sastavljen je novi nacrt zakona koji je u èlanku 33. vrlo slobodno normirao koncentraciju medija i nije se spominjao nikakav postotak.
Mnogi su smatrali da je rijeè o ustupku EPH-u, a prije dva tjedna u Novinarskom domu organizirana je tribina o novom nacrtu zakona. Iako je rasprava voðena naèelno, gotovo svi govornici upozorili su na nedostatnost predloženog èlanka 33. Upravo zbog toga što je voðena naèelna rasprava, gotovo nitko nije izrijekom spominjao EPH, odnosno ako bi ga tko i spomenuo, bio bi upozoren da je rijeè o naèelnoj javnoj raspravi.
Na kraju (moguæem) prièe o zakonskom normiranju koncentracije medija zasad je Vladin prijedlog od èetvrtka. Taj prijedlog je slièan rješenju u ukinutom zakonu o medijima: »Nedopuštena je svaka koncentracija poduzetnika na tržištu naklade opæeinformativnih dnevnika odnosno na tržištu opæeinformativnih tjednika, kojom tržišni udjel sudionika konkretne koncentracije poduzetnika na tržištu nakon njene provedbe prelazi 40 posto ukupno prodane naklade opæeinformativnih dnevnika odnosno tjednika u Republici Hrvatskoj«.
Naime, zakon koji vrijedi do 30. travnja omoguæava da jedan tjednik ili dnevnik ima 40 posto udjela na tržištu, pa i više, a tek ako postigne 40 posto, ne smije stjecati udjele ili preuzimati srodne tiskovine. Novi prijedlog pak onemoguæava da se preuzme dnevnik ili tjednik kojim bi se postigao (dakle, preuzimaè i preuzimani) 40-postotni udjel na tržištu. Drugim rijeèima, vlasnik dnevnika koji ima 30-postotni udjel na tržištu ne bi smio imati nikakva udjela u dnevniku koji ima 10-postotni udjel na tržištu.
Prièa o zakonskom reguliranju koncentracije medija sigurno nije završena. Naime, zasad nije moguæe precizno ustvrditi je li neki dnevnik ili tjednik postigao 40-postotni udjel na tržištu jer nema preciznih i pouzdanih podataka o prodaji. U moguæoj buduæoj doradi ne bi bilo loše porazmisliti i o norveškom modelu (vidi okvir).
No, prièa o zakonskom reguliranju koncentracije medija cijelo se vrijeme gotovo iskljuèivo svodi na EPH. Takvo pojednostavljenje u konaènici može štetiti i zakonu i medijima i EPH-u. Naime, èini se da se zakon o medijima usvaja zbog jednog od dvaju razloga – zakonski ogranièiti ili ne ogranièiti EPH, pri èemu se isprobavaju razlièite varijante, a autori prijedloga zakona, predlažuæi dijametralno razlièita rješenja, gube vjerodostojnost. U meðuvremenu, malo tko primjeæuje da se ni još važeæi zakon o medijima ne poštuje i ne provodi. Stoga i dalje, primjerice ne znamo vlasnièku strukturu medija, ne samo tiskanih.

Tihomir Ponoš

Povratak