Što avis neæe riješiti

21.04.2004.

    No avis nije bajkoviti korak od sedam milja koji æe riješiti sve naše nedaæe i odvesti nas u Nedoðiju kojom teku med i mlijeko, veæ tek kota na sredini litice koju nam valja ispenjati do vrha. Zbog toga bi ga puku trebalo realno vrednovati, a ne prikazivati èarobnim štapiæem kojim æe nas propagandna mašinerija dovesti u nirvanu u kojoj æe svi evidentni nedostaci ove vlasti ostati nevidljivima. Ukoliko Sanader i ekipa avis misle iskoristiti tek kao uèvršæivaè svoje nedodirljivosti i nepogrešivosti, odnosno za fiksiranje svojih unutarstranaèkih pozicija na subotnjem kongresu HDZ-a, onda æemo u rijeèkoj Dvorani mladosti biti svjedoci atmosfere koja æe više podsjeæati na koncert neke estradne zvijezde, poput Severine, Škore ili Thompsona, nego li na najviši politièki skup vladajuæe stranke.
    Kao brana nadiruæoj bujici euforije, koju su Sanader i Žužul veæ poèeli puštati iz svih istoka, valja nam se prisjetiti barem nekih stvari koje avis neæe i ne može riješiti. On neæe preporoditi hrvatsko gospodarstvo i uèiniti ga konkurentnijim na svjetskom tržištu, on ne može poveæati naš izvoz i smanjiti uvoz, te tako sprijeèiti zacrtani ovogodišnji vodostaj našeg duga od kritiènih 28 milijardi dolara. Avis neæe poveæati zaposlenost i produktivnost našeg rada, niti sanirati socijalne razlike izmeðu enormno bogatih i enormno siromašnih. On nije garancija za poštivanje ljudskih prava koja su još uvijek na niskoj razini, od nacionalnih manjina do politièkih neistomišljenika koji se i danas žestoko šikaniraju. Avis neæe eliminirati korumpiranost i organizirani kriminal u sprezi s politikom u koji smo preduboko zaglibili i koji nas èini bližim vratima Afrike nego li Europe. On neæe poveæati efikasnost našeg pravosuða i pretvoriti nas u zemlju vladavine prava i pravde. Avis neæe poveæati slobodu medija, pogotovo onih najmoænijih, pod državnom kontrolom, poput televizije, koji se još uvijek dobrim dijelom ureðuju u stranaèkim prostorijama HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, a ne na Prisavlju. On neæe vratiti izbjegle i prognane, obnoviti im imovinu i vratiti nadu u život, kao niti kazniti zloèince krive za njihovu sudbinu. Avis neæe potjerati djecu u školske klupe s malom Elom ili malim Romima. On nas neæe nauèiti kako se suoèiti s mraènom stranom naše nedavne prošlosti koju nam uvijek iznova pokazuje i servira haška profesorica novije hrvatske povijesti Carla del Ponte, osoba èije je mišljenje, pokazalo se na kraju, bilo ipak najpresudnije da bismo danas mogli mahati tim papirnatim pozivom za ukljuèivanje u europsku obitelj od pola milijarde èlanova. Tako je na kraju Carla ispala i naš mrtvozornik i naš matièar.
    No ono najvažnije što sasvim sigurno niti ovaj niti bilo koji drugi avis ne mogu riješiti jest ona neophodna operacija u našim glavama kako bismo poèeli misliti i djelovati europski. Do tog sudbonosnog dana našeg istinskog prosvjetljenja, do tog tibetanskog testa mudrosti kojim æemo potvrditi da smo napokon dosegli naš cilj, avis æe znaèiti tek ulaznicu u mraènu i neizvjesnu èekaonicu europskog kolodvora u kojoj veæ poodavno sklupèana na klupi drhturi jedna, za nas, velika i moæna Turska, za koju su vrata raja još uvijek zakljuèana.
    Avis nije svakome i paradis.

Povratak