U Slobodnoj Dalmaciji 21. travnja o. g. objavljen je èlanak Davorke Blaževiæ Cijena "Slobod/n/e?" u kojem se nalazi i ova reèenica: "Nije li Spliæanin Sanader veæ definiranjem sastava novog Nadzornog odbora SD, u kojemu bi imao sjediti i notorni antisemit Ivan Mužiæ, odaslao poruku što kani sa 'Slobodnom'? Ako je nadzor nad listom povjerio takvoj osobi, nije li razvidno kakva se ureðivaèka politika oèekuje?". Davorka Blaževiæ oèito je povjerovala tvrdnjama nekoliko novinara, kojima sam "antisemit" zato što sam svojedobno objavio knjigu Protokoli. U skladu s pozitivnim zakonskim propisima i radi objektivnoga informiranja javnosti, a u problematici i od naèelne društvene važnosti, molim da objavite moj sljedeæi odgovor:
Židovi u današnjem svijetu raspolažu velikim dijelom svjetskog kapitala i vlasnici su mnogih medija i to je razlog da pojedinci, koji se žele radi moguæe materijalne koristi dodvoriti, na primjer Sorosu, napadaju svoje neistomišljenike kao "antisemite". Osobno me posebno zanima metafizika povijesti, koja je, za kršæane neshvatljiva, ako se zanemari fenomen židovstva. U jednoj knjizi o židovskoj problematici zakljuèio sam kako "mislim da je bliže istini razmišljati da je u Izraelu simboliziran sav ljudski rod sa svojim otpadom od pravoga Boga i da je zato sudbina èovjeèanstva vezana s Izraelom". (Mužiæ, Isus Krist i Izrael, II. izdanje, ed. Laus, Split, 2001., str. 86.) Ili: "...za Isusovu smrt ne može se okriviti sve Židove niti ih osuðivati kao deicidni narod.
Židovi su u Palestini za Isusova života, u odnosu na sve Židove u svijetu, èinili manjinu od oko pola milijuna do najviše jedan ili dva milijuna. Istodobno su tada Židovi u dijaspori brojili veæinu od èetiri do pet milijuna, a možda i više. Dakako da je broj Židova koji su od Pilata zahtijevali Isusovu smrt, bio u odnosu na sve tadašnje Židove u Palestini razmjerno vrlo malen. Ni u sluèaju da je pred Pilatom bilo okupljeno više tisuæa Židova, za Isusovo raspeæe ne može snositi krivnju oko èetiri milijuna njihovih tadašnjih sunarodnjaka koji su živjeli izvan Palestine, a još manje današnji Židovi. Eugenio Zolli, nekadanji židovski rabin u Rimu, upozorava da je Isus na križu oprostio onima koji su ga raspeli, a posebno zakljuèuje ovo: ’Ljudska narav je osudila i pogubila Isusa Krista jer s njim ne zna živjeti'." (Mužiæ, Isus Krist..., nav. dj., str. 94.-95.) Iz svega navedenoga može se zakljuèiti sljedeæe: Osobno Izrael shvaæam kao suvremeno židovstvo, ali i kao simbol ljudskog roda.

Znanstveno istraživanje

Protokoli su, neovisno kojem narodu, vjerozakonu i družbi pripadao njihov stilizator, neusporedivo demonskije djelo od Machiavellijeva Vladara. I zato sam objavio Protokole, a zakljuèio sam u tome izdanju, nakon detaljne analize problematike Protokola, sljedeæe: "Butmijeva verzija Protokola (u izdanju Letiæ-Krtaliæ) u više izdanja zasitila je hrvatsko knjižarsko tržište. To je razlog da se ovo hrvatsko izdanje Nilusove verzije Protokola objavljuje kao nekomercijalno (u veoma ogranièenoj nakladi - 200 primjeraka) i to najprije kao graða namijenjena znanstvenomu istraživanju korijena antijudaizma u XX. stoljeæu. Normalan èovjek zna da u znanosti nema tabu tema. To ne mogu shvatiti intelektualne prostitutke (posebno one meðu novinarima) koje se jeftino p(r)odaju svojim poslodavcima opsjednutima antikršæanstvom." (Stranica 9. knjige)
"Neki autori Protokole smatraju najzanimljivijim djelom objavljenim u XX. stoljeæu. Oni posebno istièu 'proroèansku' dimenziju Protokola u smislu da njihov duh i sadržaj potpuno odgovaraju izvornomu kršæanskomu shvaæanju o uspostavljanju svesvjetske vladavine lažnoga Mesije-Antikrista na kraju vremena i suvremenoj povijesti. Meðutim, bit problematike je ova: Nilus nije bio antijudaist, jer je kao kršæanin znao da su Židovi bili: Isus, njegova majka Marija, apostoli i drugi njihovi sunarodnjaci koji su naviještali kršæanstvo.
Nilus je kao pravoslavni vjernik takoðer znao da su svi ljudi djeca Božja, a da je Bog meðu svim narodima izabrao židovski narod da bi se utjelovio. Pretpostavi li se da je stvarno netko od židovskih prvaka sastavio Protokole kao plan za podvrgavanje cjelokupnoga èovjeèanstva židovskoj nadvladi, to ne bi mogao biti razlog da Nilus ili bilo tko drugi zamrzi Židove kao narod. Èinjenica je da su u povijesti voðe mnogih naroda imali sliène osvajaèke namisli u odnosu na njima poznate, odnosno dostupne zemlje. U Nilusovoj je verziji Protokola oèito da samo jedan pojedinac (drugim slušateljima) izlaže prijedlog programa za osvajanje svijeta, a pojedina osoba može misliti i predlagati drugima što hoæe.

Kritièki o protokolima

Kritièko interpretiranje Nilusa moguæe je u odnosu na njegovo zakljuèivanje da je iznijeti prijedlog Protokola prihvatilo židovsko vodstvo i da je židovski kapital toliko moæan da može gospodarskim ucjenama diktirati politiku gotovo svim državama i na taj naèin postupno u konaènici zagospodariti globusom. Èinjenica je da nije utvrðeno tko je i kada sastavio Protokole, ali nije pronaðen nijedan arhivski ili neki drugi dokaz (na primjer uvjerljivo svjedoèenje) da su Protokoli autentièni. To znaèi da nije dokazano da su oni program židovskog vodstva (iz XIX. stoljeæa) za podvrgavanje svijeta židovskoj nadvladi." (Stranica 42. knjige).
Iz navedenih bitnih citata oèito je da sam (kao i Sergio Romano, koji je u Italiji uz komentar objavio i integralni tekst Protokola!) objavio takoðer kritièno izdanje Protokola i izrièito zakljuèio kako nema dokaza da su oni autentièni. Svatko bez mržnje i s potrebnom naobrazbom to bez dvoumljenja zakljuèuje. Tako je Ivica Mlivonèiæ (osoba s tri završena fakulteta i publicist koji je u komunistièkoj Jugoslaviji bio veoma kritièan prema Crkvi) utvrdio ovako: "Moguæe je, dodaje Mužiæ, Nilusa interpretirati tako da je on mislio da je 'Protokole prihvatilo židovsko vodstvo'... Ali se ne zna tko je i kada sastavio Protokole, nema dokaza da su autentièni i nije dokazano da su program židovskoga vodstva iz XIX. st." (I. Mlivonèiæ, Slobodna Dalmacija, broj od 6. srpnja 1999., Forum, str. 3.)
Važno je da su u prokazivanju mene kao "antisemita" angažirani iskljuèivo odreðeni pojedinci, kojima ja detaljno odgovaram u knjizi "Zlodusi u Hrvatskoj", koja izlazi iz tiska poèetkom svibnja ove godine. Koliko mi je poznato, ni jedan Židov ni iz jedne moje knjige nije izmišljao moj nepostojeæi antijudaizam.