Tuku naši, al’ tuku i nji’ovi!

27.04.2004.

Zapravo, plašljivije nacije teško da je naæi igdje na svijetu. Sve, brate, miš do miša. Vidim to iz kontakata s ljudima na ulici, jer svi mi prilaze inkognito, s podignutom kragnom bade mantila, pa ko u špijunskim filmovima šapuæu na uho: "A, bogati, je te napa oni, je te napa ovi, èuvaj se, sinko, nemoj svašta govorit."
Govorit — eto, to je kljuèna rijeè. Govorit, govorit i samo govorit sve što ti je na srcu i na pameti, a rezultati æe se vidjeti za godinu, dvije, pet ... Dok polemika ne zaživi kao nešto sasvim normalno, kao nešto èega se neæe libiti ni obièan svijet, tapkat æemo u mjestu, gasirati u leru. Demokracija na papiru ne znaèi ništa, ali njezino upražnjavanje u praksi, verbalni rat na svim poljima — to æe kad-tad uroditi plodom. Zato, ako ste ucvikani, ako vam strah ne da naprijed, nemojte barem to na djecu prenositi, koèite ih za cijeli život. Ovo je, ipak, neko sasvim drugo vrijeme — njihovo vrijeme.

Povratak