|
|
Arhiva "Iz medija"
Bez hrvatskog proljeæa, ne bih napisao "Pse u trgovištu" 28.04.2004.
 Roman "Psi u trgovištu", objavljen 1979, bio je Vaš prvi veliki uspjeh. Je li Vas rigidnost tadašnjeg politièkog okruženja uputila na to da suvremenost/svevremenost posredujete dalekom prošlošæu?
- Veselko Tenžera, koji je roman proèitao u rukopisu i bio u ulozi recenzenta koji æe presuditi treba li ga tiskati u cijelosti ili u dijelovima, u objavljenoj æe ga recenziji nazvati "geologijom vlasti". Da biste se u to vrijeme, kad Tito vlada kao što je vladao Sulejman Velièanstveni, bavili Titovim naèinom vladanja, nije bilo drugog naèina nego da se dohvatite Sulejmana. Okušat æu ja i druge naèine, primjerice u "Okviru za mržnju", ali tek kad Tita ne bude živa, a njegov se obezglavljeni režim "Tito i nakon Tita" poèeo raspadati. I tada sam imao priliku vidjeti koliko je to tvrdo i rizièno. Lavež pasa, oštenjenih u štenari iste kuje, prati me do današnjeg dana.
Je li za pisca bolje biti blizu ili daleko od politièke moæi?
- Tu ne može biti jednostavna odgovora, jer ima raznih pisaca i razlièitih vlasti. Odgovor ili blizu ili daleko, kako god okreneš, bio bi najgluplji moguæi odgovor. Isto tako ni jedan odgovor s pretenzijom da bude opæevažeæi ne bi bio nimalo pametniji. I zato æu se ogranièiti na svoj sluèaj i na sluèaj romana "Psi u trgovištu". Zapravo, na relaciju pisca i vlasti kao teme. Zar mislite da bih ikada napisao "Pse u trgovištu" da nisam bio sudionik "hrvatskog proljeæa" i da nakon njegova sloma i progona koji su uslijedili nisam jedne noæi sanjao grozomoran san kako prolazim kroz neki gradiæ, bit æe Kistanje, a na mene sa svih strana nalijeæu èopori pasa i hoæe da me rastrgaju? Nikada! A to bih, samo u drugom aranžmanu, u povodu nekog drugog loma, mogao reæi za dobar dio svojih romana. Ako želiš o neèemu dobro pisati, moraš to i dobro poznavati. A vlast se ne može dobro spoznati ako je gledaš samo izvana. Moraš je gledati iznutra, iz nje same!
Što da žalim!
Jeste li ikada požalili što ste napisail "Ambru", "Fukaru" i "Svetinku"?
- Nikad! Ali je istina i to da nisam imao kada. Tek što sam ih napisao! Što da se kajem? Nije to bio mladenaèki ili trenutni "porod od tmine", bio je to dugo godina pripreman èin. U "Sebastijanove prièe" ugraðen je dobar komad mog života i mojih muka. Žarko ih želim vidjeti u novom izdanju pod zajednièkim naslovom "Sebastijanove prièe". Neka se zna da sam taj posao završio i da poèinje proces u kojemu æe modeli nestajati iz javnog života, a nastavit æe živjeti likovi po njima stvoreni.
| Vaši su "romani s kljuèem" izazvali dosta kontroverzija i polemièke reakcije. Jesu li u cijeloj toj prièi izvanknjiževni elementi zamijenili književne?
- Ako mislimo na kritiku i kritièare, jesu! Najgrlatija je bila stranaèka književna kritika. Zagovornici fukarizma i pripadnici FAK-inaže! A mislimo li na pisca romana, onda zamjene književnih s izvanknjiževnim elementima nije bilo. Ali do jedne druge zamjene kod pisca jest došlo. Dok sam u "Psima u trgovištu" Tita zamijenio Sulejmanom i, kako ste rekli, poslužio se posredovanjem prošlošæu, u "Sebastijanovim prièama" ("Ambri", "Fukari", "Svetinki") poslužio sam se "romanom s kljuèem" ili tipom romana reportaže. Osvojen je prostor i politièke i književne slobode. I ja sam ga koristio! A to što su se javili stranaèki i klanovski književni kritièari, da obrane fukarizam, FaK-inažu i svoje politièke istomišljenike, nije mnogo razlièitije od laveža pasa, koji sam slušao dok sam pisao "Pse u trgovištu". Nedužno alegorijsko štivo!
Nikad nisam imao nièiju stranaèku iskaznicu
Što trenutaèno radite? Niste politièki aktivni kao prije, no i dalje ste èlan HDZ-a. Jeste li izabrali politièku mirovinu?
- Pišem, što sam uvijek èinio! Èak i kad se izvana èinilo da to ne èinim! A politièki nisam aktivan jer su prošli dani stvaranja i obrane hrvatske države, kad sam ja procijenio da moram biti aktivan. Ni jedna se stranka ne može pohvaliti da je izdala èlansku knjižicu na moje ime, pa ni HDZ. Ne odrièem se ja ovim što rekoh HDZ-a, ni ovoga kakav je sada ni onog kakav je nekad bio. Pogotovo ne negdašnjega, kad je bio više pokret nego stranka! Nego želim reæi da me èlanstvo u strankama ni prije ni sada nije zanimalo. Mene je uz HDZ vezivala, osim programa, i osobnost pokojnog predsjednika Tuðmana. Kad je on otišao tamo "gdi za vazda gre se", i ja sam otišao iz politike. Ostao sam prisan i srdaèan sa svim ljudima, otišli oni iz HDZ-a ili u njem ostali, s kojima sam takav bio i u vrijeme Tuðmanova života. Što se mene tièe, tako æe i ostati, ali nakon njega vezivanja uz bilo koga kao uz njega neæe biti. Ne zato što ne bi bilo ljudi vrijednih da ih se podrži, nego zato što ni jedan od njih ne radi onako težak posao kakav je on radio, da bi mu moja pomoæ trebala.
| Kako doživljavate svoga najžešæeg oponenta Miljenka Jergoviæa kao pisca? Jeste li èitali njegov najnoviji roman "Dvori od oraha" i što o njemu mislite?
- Kad me je poèeo, bez ikakva povoda s moje strane, blatiti kako nikad nitko nikoga nije u hrvatskoj književnosti blatio, doživljavao sam ga kao neodgojena mladca kojemu nije poznato da je patricid u suvremenom svijetu sramota. Kad sam obratio pažnju na sve ono što taj piše, u Hrvatskoj i Bosni, i kao pisac i kao novinar, vidio sam da se oba pisma prožimaju, novinarsko i književno, i da on, jednako kao mene, blati sve autoritete, radilo se o osobama ili o institucijama. Tada sam ga poèeo doživljavati kao zahvalan materijal za ispisivanje parabole o fukarizmu. Kad sam parabolu o fukarizmu u romanu "Fukara" napisao, strahovao sam da bih mu mogao nauditi i postati sukrivac u njegovu potonuæu. A sad, kad se obistinilo upozorenje mojih prijatelja da mu, stavljajuæi ga u središte parabole o fukarizmu, dajem važnost koju nema, pa on na osnovi moje potpore doživljava uspjehe u sredini fukarizma i FAK-inaže, sada sam veoma zadovoljan da je ostao neošteæen i, za neke, uspješan. Milo mi je èuti i ocjene nekih kritièara njegova romana "Dvori od oraha". Oni tvrde da je u tom romanu Aralièin epigon i da se ono što u tom romanu valja temelji na tom epigonstvu. Radovat æe me i njegovi daljnji uspjesi, jer što god oni budu veæi, bit æe manje razloga za prigovor prijatelja da sam mu dao veæu paradigmatsku vrijednost nego je zaslužuje. A najnoviji mu roman nisam èitao i neæu! Jedno, naèitao sam ga se, a drugo, on je za mene apsolvirana tema.
Strahimir Primorac
Povratak
|
 |
|
