Pas mater

30.04.2004.

Prema najnovijem godišnjem izvješæu amerièke organizacije za zaštitu ljudskih prava Freedom House, Hrvatska zauzima 84. mjesto meðu 193 zemlje mjereno kriterijem slobode tiska. Prema tom izvješæu dijelimo mjesto s Bolivijom, Nikaragvom i Senegalom, a nalazimo se u skupini zemalja s »djelomièno slobodnim« tiskom, koja obuhvaæa Rumunjsku, BiH, Albaniju, Makedoniju i Gruziju!
    Nažalost, antišampioni nismo samo u nogometu i novinarskim slobodama. Hrvatski helsinški odbor u svome rezimeu navodi primjere netrpeljivosti, ksenofobije i rasne diskriminacije, poput napada na sina egipatskog diplomata, napada na pakistansku obitelj, bilježe se i napadi na vlasnike kineskih radnji, dok su poseban problem stalni napadi na pripadnike romske nacionalnosti, jer »policija u takvim sluèajevima vrlo èesto ne reagira na potreban naèin«. Izvještaj nije prošao niti bez tradicionalnih antisrpskih ispada, poput suzavca baèenog na Bajaginom koncertu u Splitu ili pak zabrane igranja nogometa na vukovarskom turniru za djeèaka srpske nacionalnosti.
    Eskalacija nasilja meðu maloljetnicima, od domova za nezbrinutu djecu pa do osnovnih škola, bilježi se gotovo svakodnevno. Nismo se niti ohladili od okrutnog lošinjskog zlostavljanja meðu štiæenicima tamošnjeg doma, a naježio nas je najnoviji primjer »bullyinga« iz Dubrovnika. Tamo je trinaestogodišnja kæi naèelnika Opæine Mljet nokautirala godinu dana mlaðu uèenicu u dvorištu škole koju zajednièki pohaðaju, te sjela na nju i udarala joj glavom o beton! U tom malodobnom »ultimat fightu« ostali su ih uèenici okružili, napravivši pravi ring u kojem su urlali i navijali, kao da se radi o srazu našeg gladijatora Mirka Filipoviæa ili filmskoj areni u kojoj pamtimo Russella Crowea. Samo je nedostajao još prst gore ili dolje, pa da ugoðaj bude pravi starorimski.
    Posebna su prièa i navijaèki »eskadroni smrti« koji nogometne utakmice doživljavaju tek kao povod za sve surovije obraèune i u kojima se tek pukom sreæom, za sada, još ne broje mrtvi. Nakon što su navijaèi »Dinama« svojedobno nožem u tramvaju izboli »hajdukovce«, a ovi im uzvratili zapalivši automobil ZG ploèica s èetvoricom mladiæa u njemu, koji igrom sluèaja nisu i izgorjeli, za prvomajski susret njihovih klubova veæ se šuška da bi mogao biti pravi rat na ulicama. U kuloarima se uveliko nagaða da utakmica zbog huligana neæe niti završiti, a koliko je ta opcija realna, svjedoèi i odluka sindikalnih središnjica, koje radnièki dan tradicionalno obilježavaju u Maksimirskoj šumi, da feštu poradi nogometa okonèaju do 17 sati. Da nam živi, živi rad! Ili rat?
    Veæ odavno Hrvatska nije Bolivija, Nikaragva i Senegal samo što se ljudskih prava tièe. Veliki frajer domaæe politièke scene Milan Bandiæ, koji je svojedobno vozio pijan, bježao pred policijom i pružao joj otpor, a za to, osim drugarske kritike šefa Raèana, nije ni zakonski ni moralno odgovarao, ponovo jaše. Dogradonaèelnik Bandiæ je na posljednjoj sjednici Gradske skupštine Zagreba »vulgarno i vrlo primitivno« izvrijeðao, nominalno, svoju šeficu, gradonaèelnicu Vlastu Paviæ. Ni manje ni više, Bandiæ je kolegici iz SDP-a Paviæki spominjao majku. Lako je pogoditi u kojem kontekstu, ali nije pristojno napisati. Stoga kad pred nas stave senegalsko zrcalo, kada djeca djecu ubijaju od batina, kada Bad Blue Boysi i Torcida vode rat žešæi nego što su to vodili generali Grant i Lee predvodeæi Sjever i Jug, sjetimo se tko su njihovi uzori. Jer, od pas mater do bum, mali je korak.

Povratak