 
|
Arhiva "Iz medija"Nismo više sami30.04.2004.
Dobivanje avisa, odnosno mišljenja Europske komisije o zahtjevu Hrvatske za èlanstvo u EU, daje nam ipak nade da æe stvari i kod nas krenuti mnogo bolje nego dosada. Avis je promptno objelodanjen na stranicama delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, da bi tek naknadno bila pristupaèna i hrvatska verzija na portalu Ministarstva europskih integracija. Doduše, s ponešto problema jer je nekoliko dana otvaranje web stranice bilo onemoguæeno zahtjevom da korisnik utipka lozinku, iz èega se zakljuèuje da kod nas stvari dobro stoje glede opæih politièkih opredjeljenja, ali nam još uvijek zakazuje implementacija... èak i kod inaèe agilnog i inicijativnog Ministarstva europskih integracija. Inaèe, taj famozni avis obuhvaæa 133 stranice teksta i predstavlja dobar inventar našeg stanja, pregnantno i precizno formuliranog. Taj tekst, koji bi se trebalo tiskati i kao prilog u dnevnim novinama ili bar hrvatskom službenom listu koji se kod nas anakrono i priglupo naziva »Narodne novine«, da se i javnost upozna s time kako nas gledaju iz EU. To bi nam moglo olakšati i pospješiti daljnje pripreme za kandidaturu u lipnju. Jer EU nam ne namjerava dati predah: inzistirat æe na otklanjanju »crnih toèaka« što prije. Zato nema mjesta odmoru, ni za Vladu ni za javnost koja ju nadzire. No, opsežni avis nije jedini dokument koji govori o našim slabim toèkama. Negdje istovremeno pojavila su se u javnosti i izvješæa IHF-a – meðunarodne helsinške federacije iz Beèa i amerièke organizacije Freedom house koja monitorira stupanj demokracije u pojedinim zemljama u svijetu. Moglo bi se reæi da vlada prilièna podudarnost gledišta: stvari idu na bolje, ali je još uvijek stanje daleko od optimalnog. Meðunarodna helsinška federacija upozorava na kritiène ugroze ljudskih prava, dok Freedom House govori o tome da je kod nas tisak još uvijek samo »djelomièno slobodan«. Šteta je što se o tim izvješæima govori samo sumarno. Mnogima bi njihov nalaz morao poslužiti za rastrežnjenje i lijeèenje autistièke zablude po kojoj nas u svijetu »ne razumiju«, što eskalira sve do patološke tvrdnje o svjetskoj zavjeri protiv nas. A da su ta mišljenja, poèevši od Europske komisije pa do Freedom Housea utemeljena, to bjelodano pokazuje naša svakodnevna praksa. U europskom avisu govori se o katastrofalnom stanu u pravosuðu i o potrebi da se reforma pravosuða provede do kraja. Nasuprot slabim pokušajima opravdanja, svakodnevna praksa samo potvrðuje oštre ocjene Europske komisije. Pogledajmo samo na dva primjera: kada sudac Ustavnog suda Vice Vukojeviæ u pokušaju obrazloženja svojeg protivljenja odluci Ustavnog suda o protuustavnosti dopune Zakona o trgovini o zabrani rada i nedjeljom i blagdanom, navede da ni Udba nije radila nedjeljom, veæ su morali raditi samo stražari, tada ta primjedba može izazvati samo sažaljenje razinom kulture jednog ustavnog suca. A da ne govorimo kako je skandalozna èinjenica da država još nije odgovorila na optužbe iznesene u javnosti protiv Vukojeviæa da je tijekom rata silovao zarobljene Bošnjakinje. Nerašèišæavanje tog sluèaja baca veliku sjenku na hrvatsko pravosuðe. Omerta – zavjera šutnje oko toga škodi pravdi, ali i samom Vukojeviæu. Drugi je primjer još skandalozniji, a to je izjava zamjenika glavnog državnog odvjetnika Jadranka Juga, koji je mrtav-hladan izjavio da oko ubojstva obitelji Zec postoje još neke sporne èinjenice – jesu li ih ubojice ubili »u vezi sa službom ili su pak zloèin poèinili izvan službe...«. Ovakva bi izjava bila dobrodošla legendarnom amerièkom sucu Vrhovnog suda Felixu Frankfurteru, koji bi u sliènim situacijama gluposti koje izreknu suci i tužioci znao zakljuèiti da je, oèito, »pravna znanost savršena pobjeda znanosti nad zdravim razumom...«. Sreæom, ovu skandaloznu izjavu i njen razorni uèinak za imidž našeg pravosuða u Europskoj uniji donekle je ublažio premijer Sanader, koji je mimo gluposti ovog pravosudnog djelatnika i indolencije njegovog nadreðenog koji se od toga nije ogradio niti ga je osudio, najavio nagodbu s preživjelim èlanovima obitelji Zec. Ova dva sluèaja pokazuju da hitno treba intervenirati u pravosuðe i ukloniti sve one koji nas vuku u obrnutom smjeru od Europe. Drugi primjer je takoðer opasan: rijeè je o odredbi Zakona o medijima, koja æe ovih dana biti najvjerojatnije prihvaæena u Saboru, a po kojoj su novinari dužni otkriti izvor svojih informacija na traženje suda. Ova nas odredba vraæa u razdoblje represije i totalne kontrole kakvu je HDZ htio uspostaviti za vrijeme Tuðmanove vladavine. No, bar u jednome možemo se osjeæati bolje: ako i Sabor to usvoji, Europski sud za ljudska prava i meðunarodno javno mnijenje izvršit æe pritisak na perspektivnog kandidata za èlanstvo u EU i sve æe se vratiti na status quo ante. Uz, naravno, gubitak goleme energije i teško steèenog ugleda u svijetu. No, za utjehu, više nismo sami.
|
AKTUALNO
 |
|||||
