Svoj show æu raditi po receptu: jeftina prièa, pucnjava i dim

06.05.2004.

Razgovarala Antonela MARUŠIÆ
Snimio Ado BULJUBAŠIÆ
Pun pozitivne energije, Robert Knjaz je na dogovoreni intervju za Slobodnu Dalmaciju došao s širokim osmijehom na licu. Priznavši kako je ipak pomalo nervozan zbog svog nedavnog dolaska u Hrvatsku i prelaska na novu televizijsku postaju RTL, Knjaz nam je veselo pripovijedao sve što mu se dogaðalo za devetomjeseènog studijskog boravka u Americi.
Kad ste se prije nekoliko dana vratili iz Amerike, u zraènoj ste luci doèekani kao novinarska zvijezda, uz bliceve fotoreportera, prijatelje i rodbinu. Kako ste to doživjeli?
Pa, mislio sam da je neka zabuna i da je netko drugi u avionu, da njega èekaju. Siðem, a ono blicevi! Da, malo me to iznenadilo, ali zato mi se odmah grlo steglo kad sam vidio svoje kompiæe iz kvarta koje nisam vidio sto godina, žene, djecu, starce. U Americi sam bio devet mjeseci i na trenutke mi je padalo na pamet probati neki posliæ tamo. Ali onda se uvijek sjetiš da ovdje imaš superkompiæe, što su oni i dokazali, pa kad sam još vidio sve ono na aerodromu, bio sam siguran i miran: nema toga u Americi...
U jednom je tjedniku pisano kako ste u Americi bili na raèun HTV-a, a odmah nakon povratka prešli ste na RTL. Je li to bila istina?
Ne, to nije istina, taj novinar je pogriješio. Baš sam se danas èuo s urednikom tih novina i potvrdio mi je da se radilo o grešci u koracima. Niti sam ja bio na raèun HTV-a tamo, niti novinari prije mene, niti oni koji ove godine tamo idu. Jednostavno, State Department daje stipendije u visini od 1400 amerièkih dolara mjeseèno za novinare iz Istoène Europe. Netko je bubnuo o HTV-u i ostao živ, ali me to ne vrijeða, iako je apsolutna glupost. Tko radi, taj i griješi...
Jeste li stekli kakav aktualni amerièki pouèak za boravka “preko bare”?
Da, podsjetio sam se ponovno na onu: “Život je lijep!”. Mi smo puno obrazovaniji i mnogo više znamo o svijetu oko sebe nego prosjeèni Amerikanac, ali oni su manje optereæeni svim tim stvarima, pa su puno opušteniji. Lakše se diše nego kod nas. Nitko se ne optereæuje dnevnom politikom, odjeæom, debljinom, frizurom. Kad sam se vratio u Zagreb i sa ženom otišao u šoping po namirnice, skoro sam pao u nesvijest kad sam vidio kako izgledaju ljudi. Skoro su svi bili zrihtani kao da su došli na modnu reviju. Ko iz kataloga. A rijeè je o šopingu u supermarketu, radnim danom naveèer. Dok u Americi ležiš ispred televizora u potkošulji i u njoj otiðeš u duæan, kino ili na piæe. Opuštajuæe... Živjela potkošulja i daljinac!
Koliko ste zapravo o televizijskom poslu uspjeli nauèiti od Amerikanaca?
Realno, taj program nije bogzna što, o televiziji nisam previše nauèio. To su znanja koje stjeèeš na fakultetu prve godine za televizijskog novinara. Uèe te kako izgleda kamera, kako se montira i sliène stvari. A ja sam ipak radio na televiziji 13 godina, pa sam dosta toga veæ znao.
Jeste li se onda dosaðivali na satovima?
Pa ne, zezali smo se. Imao sam jednu zgodnu i zabavnu spravicu koja proizvodi zvuk “vjetra”. U Americi se može nabaviti za deset dolara, a ja bih je odnio na predavanje i stavio u desetu klupu udaljenu od mene, a u ruci mi je mali odašiljaè. Aktiviram spravicu i onda se zaèuje neugodan zvuk, te pometnja i sumnjièenje... Vesele me gluposti ko i uvijek!
Jeste li je donijeli u Hrvatsku?
Ma jesam, ali su mi je klinci razvalili zato što sam sa sinom “operirao” po duæanima. On s malim zvuènikom stane u red, a ja se s odašiljaèem sakrijem iza police i aktiviram. Onda se svi èude kako je mali takvu “grmljavinu” ispustio. Eto, zabavljali smo se na alternativne naèine... (smijeh)
Sada ste na RTL Televiziji i to je ipak novi poèetak. Èime su vas privukli i jesu li vam dosadile strukture na Prisavlju?
Pa ne, jedan krug ljudi na HTV-u još uvijek cijenim. Ali nakon nekog vremena sam htio probati malo raditi na zapadni naèin, iako zapravo i ne znam što to znaèi i nikad se nisam okušao u takvom naèinu rada. Po onome što sam u ovih nekoliko dana vidio optimist sam, ali tek sam doputovao i još nemam konkretnih dojmova. Poznam neke ljudi koji su sada na RTL-u i za koje znam da su iznimno korektni. Doveli su i meni neke drage snimatelje s kojima sam prije izvrsno suraðivao, poput Alana Stankoviæa, Roberta Kruljca, Tomice Huma koje posebno cijenim i koji su sa mnom radili na HTV-u kao vanjski suradnici, a ovdje sada rade “legalno”. Tamo na Prisavlju morao sam se boriti ne bi li ih ukljuèio u svoje projekte, a sada ih ovdje imam pod normalno. Na RTL-u postoji kvalitetna kompjutorska oprema, dobri su tehnièki uvjeti, bolji je alat, pa se nadam da æe nam i proizvod biti iznad prosjeka. A Galiæeva savjetnica jednom je rekla da imam “propeler u guzici” i mislim da je to pravi razlog. Ne drži me mjesto, zasitim se brzo jednog medija, prestane me “paliti”, pa dignem sidro i odem.
Što se trenutaèno zna o emisiji koju æete raditi na RTL-u, a koja æe, kako smo èuli, startati na jesen?
Upravo sam došao s razgovora o tome što bih trebao raditi i još se dogovaramo. Saznao sam da emisija ne može iæi svaka dva tjedna, kako sam planirao i kako je složenost produkcije zahtijevala, veæ da mora iæi svaki tjedan. To me malo plaši, jer mislim da kvaliteta i kvantiteta ne idu uvijek pod ruku. Još sam svjež, nadam se da æemo sve to uspjeti stiæi, buduæi da RTL pruža druge produkcijske moguænosti, te korištenje dviju ekipa za proizvodnju emisije. Jedino ne znam kako æu uspjeti biti u isto vrijeme na dva mjesta!? A sadržaj æe biti kombinacija realityja i talk showa, po receptu “jeftina prièa, pucnjava i dim”.
Kako ste, kao strastveni nogometni zaljubljenik, doživjeli nogometni derbi izmeðu “Dinama” i “Hajduka” održan prošlog tjedna?
Teško mi je palo sve to naše domaæe prepucavanje. Došao sam ko Gandhi. Bio sam tamo u Americi svjedok njihova nacionalnog jedinstva. Braæa Ameri ne daju jedan na drugog, unatoè tome što je jedan roðen u Meksiku, drugi na Kubi, treæi na Grenlandu, a svi su opasni kad im netko kaže nešto protiv njihove domaje. A ja doðem doma, otvorim novine, kad tamo pljuju svi po svima. Imam puno prijatelja i kolega u Dalmaciji, pa mi je bilo sve to malo muèno. Kad se malo odmakneš, shvatiš kakvi smo, da to stvarno nema smisla. Što æe nam to, buraz?

Povratak