Ostojiæ protiv Mesiæa

10.05.2004.

U prvom su planu, dakako, Franjo Turek, bivši šef Protuobavještajne agencije, i Ranko Ostojiæ, bivši ravnatelj policije. Èitav sluèaj daleko nadilazi razinu osobnog obraèuna pa i obraèuna dviju službi te govori opæenito o djelovanju na rubu zakona i o stanju nepovjerenja, nerijetko podmetanja, u samom državnom vrhu, što traje još iz vremena prve HDZ-ove vlasti i proteže se sve do danas. Sluèaj govori i o poziciji naše zemlje prema stranim vladama, kao i o specifiènoj ulozi medija koju nipošto ne treba idealizirati i amnestirati pod egidom medijskih sloboda.
Prve vijesti krenule su iz ureda premijera Sanadera i predsjednika Mesiæa, gdje je Turek održao prezentacije svog protuobavještajnog rada, pokazavši, ukratko, kako su Ostojiæ i još šestorica novinara suraðivali s britanskim obavještajcima u cilju, pretpostavlja se, svjesnog dezinformiranja javnosti o sluèaju Gotovina, odnosno u cilju svjesnog plasiranja netoènih informacija kako je Gotovina u Hrvatskoj, a za potrebe politièkih ciljeva Carle del Ponte i britanske vlade, u krajnjoj liniji usmjerenih na konstruiranje argumenata radi odbijanja hrvatske kandidature za EU. Apostrofirani novinari (Maliæ, Èièak, Butkoviæ, Paveliæ, Peratoviæ, Ðikiæ), nisu odveæ uvjerljivo negirali spomenute kontakte, u èemu svakako nisu sami.
Ostojiæ je najprije izravno odbacio ono što mu je Turek želio dokazati, ali posredno ipak priznaje kad, primjerice, u "Globusu" kaže kako ga je Turek, ako je rijeè o nedopuštenim vezama, trebao upozoriti, a ne loviti, te kako je u uhiæenju Ivice Rajiæa prve vijesti o ovom haaškom optuženiku i njegovu boravku dobio od predstavnika amerièke sigurnosti! Postalo je najednom problematièno i to što je Ostojiæ kao šef policije na svoju ruku formirao posebne odrede za praæenje i uhiæenje haaških bjegunaca, meðu kojima i generala Gotovine, buduæi da je, po nekim tumaèenjima, rijeè o nelegalnoj organizaciji izvan ustavom propisanog sigurnosnog poretka. Iz izvješæa hrvatskog veleposlanika u Haagu poslanog Vladi, koje je nekim èudom ugledalo svjetlo dana u "Nacionalu", èiji je direktor Ivo Pukaniæ oèito jako blizak Tureku, vidljivo je nezadovoljstvo Carle del Ponte smjenom Ostojiæa, kojega smatra "vrlo korisnim operativcem".
Interes tužiteljice za ovoga operativca stigao je prekasno, kad je Ostojiæ veæ bio ispao iz igre, ali je zato glavom platio Turek. Po istom receptu po kojemu je isplaæena naknada obitelji Zec, po kojemu je zaustavljena promjena zakona o HRTV nakon što je Galiæ, s kojim je HHO zadovoljan, izabran ponovno glavnim direktorom, po kojemu je zakoèeno formiranje državne banke, po kojemu je ukinuta zabrana rada nedjeljom, po kojemu æe suðenje za Loru biti ponovljeno i po kojemu je izmijenjen zakon o zateznim kamatama, odnosno po receptu "Europa tako hoæe", jer to odgovara stranim vlasnicima i vladarima, po tom istom receptu smijenjen je i Turek jer je on, oèito krivo, mislio držeæi se samo Ustava kao pijan plota, ali ne i politièkih dogovora, za koje možda nije znao, kako je njegova uloga onemoguæiti rad stranih obavještajnih službi u Hrvatskoj.
Ni Ostojiæ nije ostao dužan. On je krenuo o ofenzivu, opet preko njemu bliskih novina. Pa je tako Tureka, Pukaniæa, i Željka Bagiæa, dojuèerašnjeg šefa Mesiæeva ureda, optužio za politièke ucjene, prikrivanje i suradnju s organiziranim kriminalom, aludirajuæi prvenstveno na sluèaj Petraè, za kojim je drugi put raspisana tjeralica, i na tzv. zloèinaèku organizaciju. Jedna strana onoj drugoj poruèuje kako laže, a druga uzvraæa istom mjerom. No što ako obje strane govore istinu? Naravno ne o sebi, nego o onim drugima. Državni se odvjetnik Mladen Bajiæ, kao i u sluèaju Vesne Balenoviæ i navodnog kriminala u Ini, drži za sada suzdržano i prividno nezainteresirano, bez obzira što se radi o teškim tvrdnjama jednog ozbiljnog èovjeka do juèer na najvišem položaju u policijskoj hijerarhiji, važuæi vjerojatno politièki kontekst i odnose politièkih snaga.
Stvar postaje delikatnijom kad se zna kako su Bagiæ, Turek, Pukaniæ pa i Petraè i Dragièeviæ vrlo bliski samom predsjedniku Mesiæu koji se, evo, našao u Splitu i to na misi u èast svetog Dujma, lukavo izbjegavši procesiju. Najavivši skoru predsjednièku kampanju ratom protiv siromaštva, vratio se, reklo bi se, na mjesto svoje višestruke havarije, ovaj put dobro zaštiæen korpulentnošæu premijera, ugledom gradonaèelnika i blagdanskim raspoloženjem puka. Umjesto postupka za opozivom zbog protuzakonite suradnje s Haaškim sudom i odavanja državnih tajni, a našlo bi se toga još, hrvatski Predsjednik dobiva neoèekivanu potporu s one strane od koje to možda nije ni oèekivao. Jer, Europa, još jednom, tako hoæe.

Povratak