Treba li privatizirati "Vjesnik"?

20.05.2004.

Na snagu je stupio novi Zakon o medijima i nakon dugotrajnih depresija i visokih pritisaka, u izgledu je napokon "bonaca u medijskom zakonodavstvu", nada se kolega Ponoš iz "Vjesnika". No ako je prognoza toèna, bonacu bi valjalo iskoristiti da se barem o sudbini "Vjesnika" poène raspravljati ozbiljno! Toliko prije što se uz novu upravu i novu urednicu valja nadati novom poletu "Vjesnika"! Rijeèju: odavno je nužna, a sada je i moguæa, bespredrasudna rasprava o ulozi države u našem medijskom prostoru uopæe, a u osiguranju perspektive najozbiljnijeg dnevnog lista posebno.
Jedino je Igor Mandiæ imao hrabrosti javno argumentirati da prema "Vjesniku" kao instituciji od nacionalnog znaèenja država ima posebne obveze. No protiv njegovih argumenata navodilo se da je on glavni urednik "Vjesnika". A kao konaèni "dokaz" njegova krivog postavljanja stvari uzeto je to što je Mandiæ vrlo brzo zamijenjen… Ako je njegova malenkost govorila u vjetar, ima li razloga smatrati da æe moja biti utjecajnija? No razum je tvrdoglav i shvatit æe se da je privatizacija Vjesnika protivna nacionalnim interesima. Naime, medijski vlasnici uvijek imaju ili premalo ili previše novca (moæi)…
Elem: ako su mediji danas utjecajniji nego što su u srednjem vijeku bili univerziteti; ako je država za kljuène nacionalne institucije obrazovanja i kulture, pa i medija — HRT! — našla ravnotežu njihove autonomije i svojih ovlasti, zašto to ne bi mogla u sluèaju "Vjesnika"? Novac? Ne bi li "državne" novine — analogno parlamentarnim strankama — iz budžeta mogle dobivati proporcionalno svojem udjelu na medijskom tržištu? No aktualne prilike oko "Slobodne" tako su zbunjujuæe da ode privatizaciji prekoraèiše sve granice ukusa i pameti… Ali to æe proæi… Samo da naši novinari steknu povjerenja u državu, u politiku, i u sebe same…

 

Duško ÈIZMIÆ MAROVIÆ

Povratak