ni glasa protiv

22.05.2004.

piše saša vejnoviæ
 
Prvih dana primjene novog Zakona o medijima više nigdje ni glasa za ili protiv njega. Razloga za to je nekoliko: namjera EPH da kupi »Slobodnu Dalmaciju« naizgled je zaustavljena pooštrenom odredbom o nedopuštenoj koncentraciji vlasništva, odredba o moguænosti da se sudski naredi novinaru da otkrije izvor informacija obrazložena je kao neobavezna, prijava svih vlasnika medija i poslovnih rezultata svakog medija na red æe doæi tek iduæe godine, a odredbe koje bi mogle pomoæi novinarima-honorarcima još nisu zaživjele.
   

eph na domak dogovora

Najveæa bura digla se u vrijeme donošenja zakona, dakle gotovo prekasno da ga se kvalitetno prostudira i argumentirano raspravi. Uglavnom se radilo o interesima koje su pojedine strane zastupale, a koplja su se najviše lomila zbog namjere EPH da kupi »Slobodnu Dalmaciju«.
    Kako trenutno vlada zatišje èini se da su novim Zakonom ipak svi zadovoljni. No koliko æe to potrajati vidjet æe se uskoro pokažu li se toène informacije da EPH ipak traži model po kojem bi se dokopao »Slobodne«. Zakon o medijima, naime, ogranièava vlasnièki udio na medijskom tržištu opæeinformativnih dnevnih ili tjednih tiskovina. Prema ranijoj verziji toga zakona, koju je ukinuo Ustavni sud zato što nije donesena potrebnom dvotreæinskom veæinom svih zastupnika, definirano je tek da vlasnik èiji opæeinformativni dnevnici (ili tjednici) zauzimaju više od 40 posto tržišta svih opæeinformativnih dnevnika (ili tjednika), ne smije dalje kupovati ništa slièno. Pojaèana verzija koja je sada na snazi nalaže da se prije svake kupovine provjeri bi li se njome prešlo tih 40 posto, a posao bi se mogao zakljuèiti tek nakon zelenog svjetla Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
    Ovih se dana, meðutim, može èuti kako je EPH nadomak dogovora s Vladom o kupnji »Slobodne«.
   

prodaja dnevnika

Iako veæina upuæenih smatra kako bi na taj naèin EPH poprilièno prešao tih famoznih 40 posto, vrlo je nejasno mogu li se podaci o prodaji doista uzeti zdravo za gotovo. Prema nekim tvrdnjama EPH veæ mjesecima navodno lažno prikazuje svoj udio na tržištu upravo kako bi se domogao »Slobodne«.
    Jedna od moguænosti koje se spominju jest da prodaju svoje najmlaðe izdanje, »Dnevnik«, no time bi se samo zamazale oèi, buduæi da se prodaja toga dnevnog lista zadržava uglavnom daleko ispod 10.000 primjeraka.
    Novinari su takoðer uglavnom zadovoljni novim Zakonom o medijima, naroèito nakon raspleta s naredbom za odavanjem izvora informacija. Sudski nalog odavanja izvora informacija èinio im se najveæim pritiskom koji ovaj zakon nosi, no sada se èini kako se radilo o æorku.
    Naime, državni tajnik u Ministarstvu kulture Jadran Antoloviæ, èovjek koji je u posljednje dvije godine napisao nekoliko medijskih zakona, pa ih kasnije prepravljao uz objašnjenja da nisu dovoljno dobri, objasnio je nedavno da sudski nalog zapravo nikoga ne obvezuje. Novinar jednostavno može odbiti otkriti svoj izvor unatoè sudskoj naredbi. I, tvrdi Antoloviæ, neæe imati nikakvih posljedica. Zbog èega je onda dopustio svu buku oko spornog èlanka nije objasnio.
 
Izuzetno dobra stvar novog medijskog zakona na prvi se pogled èini odredba prema kojoj bi vlasnik morao svake godine posljednjeg dana u sijeènju dostaviti sve podatke o stvarnim vlasnicima u pojedinom mediju. Osim toga do posljednjeg dana travnja svake godine nakladnici æe Hrvatskoj gospodarskoj komori dostavljati podatke o poslovanju u protekloj godini, dakle o prihodu i o tržišnom udjelu. Tvrtke koje distribuiraju medije morat æe takoðer dostavljati precizna izvješæa o prodaji tiskanih medija, odnosno o gledanosti ili slušanosti elektronskih medija. Upravo je ta odredba najviše obradovala medijske struènjake koji smatraju da æe ona napokon uvesti reda na medijsko tržište. No, gotovo svi su neugodno iznenaðeni odlukom da posao kontrole poslovanja medija od Ministarstva kulture preuzme Hrvatska gospodarska komora koja nije ništa drugo nego udruga poslodavaca.
   

bježanje države od odgovornosti

Sramotno je izbjegavanje države da preuzme odgovornost za èisto poslovanje medija, veæ je to prebaèeno na udrugu u kojoj, usput budi reèeno, sjede upravo oni koji su do sada lažno prikazivali podatke o prodaji, a neki od njih èak nisu htjeli priznati da su stvarni vlasnici pojedinog medija. Slijedeæi tu logiku država je mogla povjeriti nadzor nad zakonitosti medija strukovnim udrugama poput Hrvatskog novinarskog društva ili pak ribolovnom savezu koji takoðer ima svoj glasnik pa je na neki naèin ukljuèen u medijsko tržište.
    Ipak, generalno novi medijski zakon struka uglavnom pozdravlja, no da bi sve njegove kvalitete došle do izražaja ipak æe morati proæi barem godina dana, kada bi prva izvješæa o vlasništvu i poslovanju svih hrvatskih medija morala biti objavljena.

stjepan maloviæ, profesor novinarstva na Fakultetu politièkih znanosti:
    pluralizam novinske scene
   
    Svakako treba pozdraviti da konaèno imamo zakon i samo se nadam da æe se poèeti provoditi. Uza sve kritike velika je stvar dobiti zakon i poèeti primjenjivati èlanke o transparentnosti podataka o medijima, od vlasništva do èitanosti, slušanosti, gledanosti i nakladi – kaže Stjepan Maloviæ, profesor na zagrebaèkom Fakultetu politièkih znanosti, dodajuæi da je velika stvar što je ogranièena koncentracija vlasništva. Time æe se omoguæiti, smatra Maloviæ, pluralizam novinske scene umjesto da prevladava jedan nakladnik.
    – Važno je da imamo taj zakon, no njegova primjena bit æe veliki ispit za sve nas, buduæi da je donio jasne odredbe – kaže Maloviæ, objašnjavajuæi da su podaci o vlasništvu nad medijima do sada bili obavijeni velom tajne. Takoðer se nisu znali ni stvarni rezultati pojedinih medija koji se hvale nakladom kada prodaju knjige, no žale se na nju kada prijavljuju porez.
   
    jasmina popoviæ, predsjednica sindikata novinara hrvatske:
    iluzija o utjecaju
   
    Mi smo zadovoljni novim Zakonom o medijima jer smo se uspjeli izboriti da omoguæi transparentnost vlasništva. Naime, nama u sindikatu vrlo je važno da znamo tko nam je partner u pregovorima – kaže predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Jasmina Popoviæ, dodajuæi, meðutim, da je iluzija novinara da im ovaj Zakon omoguæava neki veliki utjecaj. Sindikat je i posebno zadovoljan što je zakonski regulirano da nakladnici s honorarnim suradnicima moraju potpisati ugovore prije nego što bilo što za njih napišu. No i dalje ostaje problem dugogodišnjeg honorarnog rada u pojedinim redakcijama èime se tim novinarima ne pruža nikakvu sigurnost. Nije, naime, rijedak sluèaj da nakon desetak godina rada za neku redakciju novinar oboli ili doživi neku nesreæu nakon èega je prepušten sam sebi.

Povratak