 
|
Arhiva "Iz medija"Ronèeviæev veleslalom01.06.2004.
Premda se predsjednik Vlade Ivo Sanader kune u slobodu i neovisnost medija, njegovi ministri s vremena na vrijeme ipak dovedu u pitanje premijerove èasne namjere. Kad se veæ èinilo da æe intervencija ministra vanjskih poslova Miomira Žužula kod urednika Hine pasti u zaborav, dogodio se novi sluèaj koji je podsjetio na stare HDZ-ove strasti ureðivanja državnih medija. Radi se, naravno, o pozivu potpredsjednika Vlade Andrije Hebranga u desk Dnevnika HTV-a i traženju da se njegov navodni demantij skidanja sudske zabrane s prodaje dionica »Sunèanog Hvara« objavi odmah, dok Dnevnik još traje. Za koji dan, meðutim, državna æe televizija doživjeti promjene na èelu Informativnog programa, za èijeg bi glavnog urednika po svemu sudeæi trebao biti imenovan Vladimir Ronèeviæ, sadašnji odgovorni urednik Radio Rijeke, koji je veæi dio svoje novinarske karijere proveo kao televizijski novinar i urednik u Rijeci i, povremeno, u Zagrebu. Nakon što ga je ravnateljica HTV-a Marija Nemèiæ predložila za glavnog urednika Informativnog programa, Ronèeviæ je pri izjašnjavanju novinara koje prethodi imenovanju dobio 91-postotnu podršku svojih kolega, pa se èini da postoje svi preduvjeti da ga Vijeæe HRT-a konaèno i imenuje šefom informativnog programa državne televizije. E sad, nagradno pitanje glasi: kako bi Ronèeviæ reagirao na mjestu Sanje Mikleuševiæ ili kako æe reagirati kad u nekoj sliènoj prilici kao prvi èovjek Informativnog programa dobije poziv visokog Vladinog dužnosnika? A s obzirom na primjere Žužula, Hebranga i Maèeka, koji je kao glasnogovornik HDZ-a upao u Forum HTV-a, teško je oèekivati da takvih ekscesa više neæe biti. Ronèeviæ æe, bude li imenovan glavnim urednikom, sam najbolje odgovoriti na to pitanje. Èinjenica da je HRT dobio priznanja HHO-a i OESS-a zato što se posljednjih godina uspio othrvati politièkim pritiscima, trebala bi mu biti ideja vodilja u radu. Ipak, Ronèeviæev »background« u posljednjih je desetak godina prezanimljiv, a da njegov najnoviji profesionalni angažman ne bi pobuðivao i neka pitanja. Premda ga javnost najviše pamti kao lice s malih ekrana, poznat je i po brojnim »izletima« s televizije na koju se uvijek vraæao kao u sigurno utoèište. Tako je prije desetak godina postao šef dopisništva Slobodne Dalmacije u Rijeci i to baš u vrijeme kad je tu novinsku kuæu preuzeo Miroslav Kutle. Koji je to bio profesionalni izazov, teško je reæi. Tu se, doduše, kratko zadržao, jer se ubrzo vratio na televiziju. Sljedeæi angažman uslijedio je 1996. u Šariniæevom Dnevniku, novinama koje su pod politièkim pokroviteljstvom HDZ-a trebale uspostaviti »medijsku ravnotežu« u Rijeci. Te su novine, s Ronèeviæem kao glavnim urednikom, praktièki zaratile s tadašnjim gradonaèelnikom Slavkom Liniæem i cijelom gradskom upravom, no trajale su samo jedno ljeto. Ronèeviæ se vratio na HTV i nakon nekoliko godina opet doèekao svoju priliku kad je, nakon 3. sijeènja 2000., sada pokojni, Davor Travaš »morao« otiæi s mjesta šefa Radio Rijeke. U situaciji kad je kolektiv tog radija podršku i dalje davao Travašu, Ronèeviæ je pronaðen kao spasonosno rješenje, a to što se o novom šefu radija intenzivno razgovaralo i u kabinetu gradonaèelnika, valjda je bio stjecaj okolnosti. Treba li reæi da se Ronèeviæ u meðuvremenu zbližio i s gradskom upravom, pa je postao glasnogovornik rijeèke kandidature za organizaciju Mediteranskih igara koje Rijeka nažalost nije dobila. A kad je Vladimir Bebiæ neposredno prije odluke u Almeriji, u Gradskom vijeæu kritièki govorio o Mediteranskim igrama, iz Ureda grada Rijeke upuæen je apel redakcijama da Bebiæa izostave iz svojih izvješæa, jer æe njegove rijeèi navodno štetiti kandidaturi Rijeke. Jedino u glavnoj informativnoj emisiji Radio Rijeke Bebiæ doista nije ni spomenut. To što je Ronèeviæ u tom trenutku bio šef Radio Rijeke i glasnogovornik MIR-a opet je valjda bila èista sluèajnost. A što je Ured grada prema Uredu Vlade?
|
AKTUALNO
 |
|||||
