Program ne radimo ni za sebe, ni za politièare, veæ za gledatelje

18.06.2004.

Vladimir Ronèeviæ, novi glavni urednik informativnog programa HTV-a, veoma cijenjen meðu kolegama, iza sebe ima 25 godina novinarskog staža. Oprobao se u svim medijima, od pisanih do elektronskih. Na upit kako je i gdje zapoèeo svoju novinarsku karijeru, donedavni šef Radio Rijeke odgovara:
    – Poèeo sam 1979. godine kao honorarac na Radio Rijeci, pa kako to obièno biva prošao sve poèetnièke faze, od izvještaja s rijeèke tržnice, preko rada u crnoj kronici do praæenja rada ondašnjih mjesnih zajednica. Nakon toga dugo godina sam radio kao novinar sportske redakcije i dopisnik zagrebaèke redakcije. Imao sam svaki vikend izvještaj za Zagreb, za subotnje i nedjeljno popodne. Jedno sam vrijeme radio i ureðivao omladinsku emisiju »Slatka košarica«, u kojoj sam imao rubriku »Rijeè je o knjizi«, a onda sam otišao raditi u »Mladost«. To je vrlo zanimljivo, kod nas ljudi završavaju radni staž na savjetnièkim mjestima, a meni je to bio prvi stalni posao. Naime, na Radio Rijeci sam bio honorarac, a u Izdavaèkoj kuæi »Mladost« u stalnom radnom odnosu. Radio sam na mjestu savjetnika za lijepu književnost, što znaèi da sam birao koje æemo knjige naruèivati i kupovati. A onda je uslijedio i prvi stalni radni odnos u novinarstvu. Zaposlio sam se u ondašnjoj »Jugoliniji«, kao urednik u njihovom informativnom listu. Nakon toga sam otišao u »Tanjug« i bio nekoliko godina regionalni dopisnik, odnosno dopisnik za podruèje Primorja. Zatim slijedi »Novi list«, a preskoèio sam i konstantnu suradnju s ondašnjim omladinskim listovima kao što je »Studentski list« i slièni, kao i suradnju s »Veèernjim listom«. U »Novom listu« sam proveo nekoliko godina kao urednik pomorstva i to baš u vrijeme afere »Agrokomerc«. I danas mislim da je tada »Novi list« napravio izuzetan novinarski posao. Nakon »Novog lista« otišao sam na televiziju i na HRT-u sam, uz male prekide, do danas. Istina, u meðuvremenu sam imao i dva mala izleta od po godinu dana. Najprije sam godinu dana radio u »Slobodnoj Dalmaciji« i u to vrijeme oformio dopisništvo »Slobodne« u Rijeci, potom se vratio na HRT, da bi opet otišao na godinu dana i to na mjesto glavnog urednika Primorsko-goranskog dnevnika. Nakon toga opet povratak na HRT, a kao što znate posljednje 3 i pol godine proveo sam na mjestu voditelja Radio Rijeke i urednika radiopostaje. Sad sam tu gdje jesam.
   

ZANATOM PROTIV POLITIÈKIH PRITISAKA

Jeste li veæ preuzeli dužnost glavnog urednika informativnog programa HTV-a ili je sve to još u prijelaznoj fazi?
    – Urednik informativnog programa sam od onog dana od kad me je Vijeæe imenovalo, mislim da je to bio 7. lipnja, no kako u Rijeci nisam predao dužnost protekli sam tjedan bio stalno na relaciji Rijeka – Zagreb.
    Imate li predodžbu ili ocjenu u kakvom je stanju redakcija kojoj ste vi šef?
    – Treba reæi da je informativni program HTV-a za vrijeme tradicionalnih Dana HTV-a nagraðen nagradom HRT-a, što znaèi da je i sama kuæa informativnom programu HTV-a odala priznanje kao dobrom programu, isto tako tu je i niz priznanja meðunarodnih institucija informativnom programu kao programu koji je puno pridonio da HTV postane javna televizija. Mislim da su to elementi na kojim treba graditi dalje, koje treba saèuvati i koliko je god moguæe ojaèati. Mi se sad nalazimo u fazi modernizacije i digitalizacije. Prelazimo na jedan suvremeniji digitalni sistem èije je »instaliranje« veæ u procesu, koji æe biti okonèan, nadamo se kroz otprilike dvije godine. Nakon što se tehnološki realiziramo mijenjat æemo i organizaciju rada u cjelokupnom, pa i u informativnom programu. Ono što ja mislim da bi bilo dobro jest da se višak ljudi racionalizira, ali na jedan human naèin, prirodnim odlijevom, odlaskom u mirovinu, eventualnim promjenama radnih mjesta izvan kuæe, a da se kroz program pokuša kvalitetnije zaposliti ljude koji jesu u kuæi. Kroz to treba do maksimuma profesionalizirati informativni program. Kad to kažem ne mislim da on sada nije na profesionalnoj razini, veæ da tu razinu treba dograðivati. Jedini naèin da se program saèuva od bilo kakvih politièkih utjecaja jest primjena èistih kriterija zanata. Naravno da ja sad nisam rekao ništa novo, no i vani se dogaðaju ti politièki ili financijski pritisci na televizije. Logièna stvar jer je to danas najjaèi medij. A tim pritiscima, ponavlja, možemo se othrvati samo poštovanjem kriterija zanata.
   

TELEVIZIJA MOŽE DEPOLITIZIRATI GLEDATELJE

Planirate li možda ovu ustaljenu ozbiljnu koncepciju HTV-ovih informativnih emisija više približiti narodu, odnosno dati joj neku životniju crtu.
    – Osobno mislim da smo kao nacija maksimalno ispolitizirani i da sve pretvaramo u politiku. Od najobiènijih stvari, preko sporta, kulture pa do nekakvih skandala koji, recimo, kao neke zanimljive teme drmaju ovu zemlju. Mi smo skloni sve to nekako izvitoperiti i pokušati politièki objašnjavati. Mislim da je to pretjerano, pa kao posljedica takvog našeg života i okruženja, možda je i taj naš program u informativnom dijelu težak, ali oslikava život. Meðutim, ne vidim zašto televizija ne bi ljudima pomogla da se malo depolitiziraju, da èak i one stvari koje se tièu politike u informativnom programu daje na jedan možda jednostavniji naèin. Od jeseni, toènije od 13. rujna kreæe jesenja shema. Pripremit æemo program u kojem æemo nastojati u udarnim terminima ljudima dati nešto lakše sadržaje. Sad govorim o jednom drugom dijelu programa za koji nisam zadužen, ali mi na HTV-u funkcioniramo kao ekipa, kao tim, o svemu se dogovaramo. Takoðer mislim da nakon ozbiljnog Dnevnika veæina ljudi želi vidjeti nešto lakše – film, ali i dobar politièki dokumentarac ili dobru politièku emisiju koja ne mora biti preteško raðena, veæ da na jedan jednostavniji naèin ljudima prikaže tzv. teške teme.
    Osobno ste u narodu ostali zapamæeni kao voditelj tzv. HTV-ovih ratnih dnevnika, kao osoba kojoj se vjeruje.
    – Mislim da je dobra karakteristika urednika i voditelja Dnevnika to da mu ljudi vjeruju. Dakle, ako urednik Dnevnika to uspije postiæi, mislim da je postigao maksimum. Jasno, s golemom obavezom da to ne zloupotrebljava. Ja sam nažalost tu bio u prednosti pred ostalim kolegama. Kažem nažalost, jer se to odnosi na èinjenicu da sam bio stariji od ostalih. Imao sam bradu i oæale pa sam djelovao uvjerljivije od onih mlaðih. Malo šale ne škodi, ali Dnevnici su izuzetno ozbiljna stvar i ne treba ih dodatno uozbiljavati i otežavati. Kažem, i ponavljam – bitno je da ti ljudi vjeruju. E, sad, to jest priznanje, ali je ujedno i teret, kako bi to rekli politièari kad doðu na neku funkciju. Treba zapravo zadržati takav odnos prema radu, da ti ljudi i dalje vjeruju iako više nisi na ekranu, nisi urednik i voditelj Dnevnika, ali stojiš iza svega toga, i potpisuješ sve te emisije, pa, eto, ako taj potpis i tvoje ime na kraju daju emisiji težinu i doprinose tome da se tom programu vjeruje, mislim da je to super stvar i najbolji moguæi uèinak. Zato treba dosta istraživati tržište, ispitivati ga i na osnovu toga raditi. Mi program ne radimo niti za sebe, niti za vlast, niti za oporbu veæ za gledatelje.
   

RIJEKU MI NIŠTA NE MOŽE ZAMIJENITI

Hoæe li vam biti teško rijeèki život zamijeniti zagrebaèkim?
    – U smislu privatnog života, jasno je da je moj život u Rijeci, tamo gdje mi je obitelj. Moj zagrebaèki život svodit æe se na dolazak na HTV u ranim jutarnjim satima, i odlazak s HTV-a u kasnim veèernjim satima. Tako æe biti sve dok se stvari ne uhodaju, ne organiziraju. Naravno da mi Rijeku ništa ne može zamijeniti. Osim obitelji i prijatelja »falit« æe mi Korzo, subotnji odlazak na rijeèku placu, ali nadam se da æe ta faza uhodavanja brzo iæi, pa æe i subota u Rijeci brzo doæi. Obzirom da imam èetverogodišnji mandat, moram o životu u Zagrebu razmišljati kao o svojevrsnom preseljenju. To se odnosi na mene, ali ne i na moju obitelj, na suprugu i dvoje odrasle djece koji æe dolaziti u Zagreb, ali o preseljenju cijele obitelji uopæe ne razmišljamo.
    Na kraju samo – sretno Primorcu u Zagrebu.
    – E, hvala. Jarunsko more nije loše, ali samo je Jadransko mrak!
Slavica MRKIÆ MODRIÆ

Povratak