|
|
Arhiva "Iz medija"
Najslabija karika 20.06.2004.
Suština ovog kviza nije zapravo test znanja veæ simulacija situacije preživljavanja i opstanka meðu rivalima. Naime, igraèi u svakom krugu izbacuju po jednoga sudionika, tzv. najslabiju kariku, dok na kraju ne ostaju dvoje koji se bore za relativno neveliku sumu novca. Tijekom eliminacije sasvim otvoreno se potièe nefer ponašanje meðu igraèima, grubost i beskrupuloznost u komentarima, primjer za koje daje voditeljica. Kruna svakog kruga je komentar ispale najslabije karike koja demonstrira frustraciju i poniženje rigajuæi žuè na one koji su je izbacili. Najslabija karika je samo još jedan primjer raširenog trenda reality show-ova, od Opstanka do Story Supernove, izraslih iz iste springerovske fascinacije spremnošæu na ponižavanje zbog želje za slavom. Nema dvojbe da je svim takvim emisijama zajednièka misao da je zabavno promatrati ljudsku nelagodu, nesnalaženje, strah od javnog neuspjeha i nemoæni bijes ispalih koji postaju gorko svjesni da svi vide da su više htjeli nego što su mogli.
Svevremenost ljudske nesavršenosti
Nije jasno što navodi sudionike ovakog kviza i reality show-ova da sudjeluju u javnom ponižavanju drugih kao što nije jasno ni zašto bi netko želio da ga drugi gledaju kako je jadan i frustriran. No, recimo da vizija neke slave, moguæeg uspjeha ili zarade može ljude navuæi da izgutaju javno sramoæenje. Meðutim, potpuno je misteriozno zašto to ljudi gledaju i kako je moguæe da uživaju svjedoèiti neèijoj blamaži. Glasoviti britanski filozof D. Hume bio je oèito suviše optimistièan smatrajuæi da æe elementarni osjeæaj simpatije èovjeka prema èovjeku omoguæiti da se uživimo u poziciju drugoga kako bismo se s njime veselili i patili. Jer ovdje se ljudi se vesele tuðoj muci. Fenomen zaèudne popularnosti ovakvih emisija obièno priziva brzopotezno i stereotipno objašnjenje kako se radi u blaziranosti suvremenog èovjeka kojem trebaju sve išèašenije i dubioznije zabave. Opæe mjesto postalo je govoriti o padu vrijednosti i potrebi moralnog senzibiliziranja. Iako u njima ima ponešto istine, sasvim je izvjesno da stare objašnjavalaèke formule ne dopiru do srži fenomena, te da zvuèe odbojno moralizatorski. Naime, sve te prièe o nekom davnom zlatnom dobu kada je teklo med i mlijeko i u kojem su živjeli samo kreposni ljudi, a koje je onda pokvario suvremeni naèin života padaju veæ i pri površnom pogledu na krvava i okrutna stoljeæa koja su nam prethodila. Povijest ljudske nesavršenosti je duga koliko i ljudska vrsta. Oduvijek je bilo svega, a sada je tako da ljude zabavlja da se zavaljeni u fotelje gledaju ove suvremene televizijske gladijatore kako mogu biti grubi jedni prema drugima.
Kruha i igara
Ako potisnemo prvotnu zgranutost nad popularnosti neèega tako odbojnog, mogli bismo reæi da se možda ovdje radi o privlaènosti i oslobaðajuæem djelovanju neugode istine. Odnosno, da se radi svojevrsnoj demistifikaciji koja može imati katarzièno djelovanje na gledatelje. Pokazivanje èovjeka ogoljenog u svojoj nesavršenoj ljudskoj prirodi može oslobaðati od tabua nedoliènosti pokazivanja kakvi ljudi zapravo jesu. Možda uistinu ljudi nalaze rastereæenje i nekakvu slobodu u èinjenici da se može javno obznanjivati kako smo zapravo i pakosni i zlopamtila i beskrupulozni u težnji da doðemo do svoga cilja. Štoviše, može se iæi i korak dalje i reæi je ovaj trend samo medijska inaèica estetike ružnoga, potrebe za razbucavanjem umjetnih i nametnutih konvencija o tome što se smije, a što ne smije. Bojim se, meðutim, da takvo objašnjenje ne drži vodu u ovom sluèaju. Oni koji se oblizuju na ovakvu zabavu zasigurno nisu osvješteni društveni nezadovoljnici koji su u stanju ovakvo nešto prepoznati u Najslabijoj karici ili Story Supernovoj. Dok ova ideja o katarziènom djelovanju neugode kojom se zapravo identificiraju besmislenosti starih i novih društvenih obrazaca može funkcionirati, primjerice, za South Park i njegove poklonike, teško da opravdava fanove reality show-ova. Jer teško da je Jerry Spinger stjegonoša novih sloboda i neugodne iskrenosti koji je na sebe uzeo misiju društvene kritike. Kreatori i producenti ovakvih kvizova i reality show-ova nisu društveni kritièari, veæ društveno najslabija karika koja unovèava ljudsko poniženje i frustraciju. Oni su stvorili, suvremenom svijetu primjerenu, varijantu gladijatorskih igara. Poput svojih antièkih prethodnika, parazitiraju na nakupljenom nezadovoljstvu, nemoæi, promašajima i frustracijama. |
|
|
|
Povratak
|
 |
|
