Euroskepticizam i "eurokaz"

23.06.2004.

Hrvatska je mala zemlja za veliku pompu. Euforiènost i pompoznost tradicionalan su naèin kojim se ovdje lijeèe kompleksi, svojevrsno "oboljenje" nacije koja sebe javno predstavlja važnijom nego doista jest, a u intimnoj percepciji caruje duh inferiornosti podgrijavan hipotekama prošlosti. Otud potreba da se besumnje znaèajan proeuropski iskorak dobivanjem službenog statusa kandidata za èlanstvo u EU-u (poèetkom iduæe godine) pretvara u neprilièno "narodno veselje" èijim se prizemnim "folklorom" de facto kompromitira sam uspjeh hrvatske politike i diplomacije. Teatralnost proslave uprizorene na Trgu bana Jelaèiæa, pod redateljskom palicom HDZ-ova sabornika Petra Selema, ne korespondira ni s razinom ni znaèenjem dogaðaja koji nas i formalno svrstava u europski krug.
Ako je premijer Ivo Sanader na dan kada smo promaknuti u kandidata na središnjem zagrebaèkom trgu pretenciozno podigao EU zastavu par godina prije najizglednijeg roka za punopravni status u Uniji, što æe uèiniti kada i službeno postanemo ravnopravnom èlanicom? Doista, takva egzaltacija koja prerasta u svojevrsnu karikaturu nikomu nije trebala. Nitko pametan ne može osporiti zasluge aktualne vlasti, Sanadera napose, za akceleracijski uèinak njegove politike u omekšavanju zazora europskih diplomata i njihovu prihvaæanju Hrvatske. Ali toga priznanja ne bi bio lišen, dapaèe, i da se odrekao selemovske pompoznosti, te odluku proslavio u državnom parlamentu decentnim domjenkom u krugu onih koji su zadnjih godina manje-više konsenzusom gurali hrvatski vlak prema Europi. Predsjednik RH Stipe Mesiæ apsolutno je u pravu kada u svome obraæanju naciji upozorava da "ono što je pred nama neæe biti lakše od onoga što smo veæ uèinili", da nam "ništa neæe pasti s neba". Za optimizam svakako ima mjesta, ali ne za trijumfalizam i prejudiciranje. Jer, ma koliko Sanader svojom upornošæu uspijevao slamati i najtvrðe otpore, a odluènošæu disciplinirati i najzadrtije "mangupe u svojim redovima", kako bi Hrvatska ponovila pregovaraèku brzinu Slovaèke (dvije i po - tri godine), bez dosljednog angažmana na istinskoj preobrazbi balkanske u europsku Hrvatsku, EU zastava na Jelaèiæevu placu mogla bi se doista pretvoriti u pohabani scenografski rekvizit jedne neuspjele predstave.
Ergo, èinu proglašenja službenog kandidatskog statusa trebalo je "nazdraviti" (ako ništa, donosi nam pravo korištenja pretpristupnih fondova, konkretne pomoæi bespovratnim sredstvima, budemo li ih znali apsorbirati). I da je umjesto puèke veselice prikladno obilježen saborskim domjenkom, susretom u Banskim dvorima ili na Pantovèaku, malo tko bi iz oporbe mogao naæi valjanu ispriku za nedolazak. Ovako, mnogi su bojkotirali "Vladin happening" (u kojemu je èak i predsjednik države bezobrazno pretvoren u statista), a da im to na neki naèin èak i "podiže ugled". Iako, principijelno govoreæi, lideri opozicije, trebali su makar protokolarno prihvatiti poziv, ma što mislili o "razigranosti" slavlja. Bojkot, naime, uvjerljivije govori o jalu onih koji su propustili priliku danas primati èestitke ( Raèan, Tomèiæ, Tadiæ...) nego o kakvom drugom razlogu, recimo neprimjerenosti "tuluma".
Demagoškom se doima Raèanova nemušta opaska: "Bio bih zadovoljniji kada bi dominantno ponašanje Sanaderove vlade bio rad, a ne proslave". Kaj god! Takav Sanader najmanje odgovara ex premijeru, jer je njegovo pregalaštvo obrnuto proporcionalno Raèanovim šansama da ponovno doðe na vlast. Ali, ma koliko bila neiskrena, jedna druga Raèanova opaska i te kako ima praktiène težine: "Iz Europe nas upozoravaju da æe o brzini hrvatske prilagodbe ovisiti i naš ulazak u Uniju, a timovi struènjaka koji su prije obavljali upravo taj posao, danas uopæe nisu angažirani". Pitanje je samo jesu li promptno dobili adekvatnu struènu zamjenu, ili æe ih naslijediti politièke akvizicije èija je jedina referencija lojalnost HDZ-ovu pobjednièkom timu?
Treba shvatiti da je standardizacija Hrvatske po EU kriterijima naš interes i da taj zahtjevan posao ne može biti sveden na štancanje kompatibilne legislative, nego na izgradnju svijesti po kojoj æe biti èista blasfemija pozivati se na prijateljstvo sa Sanaderom, Kalmetom i inima... radi "zaštite pred zakonom" (Mladen Grdoviæ). Jednako kao što je nedopustivo dužnosnièko interveniranje u novinarski posao (Sanader u dogovoru za interview u Dnevniku HTV-a), a sramota za profesiju urednik (Vladimir Ronèeviæ, HTV) koji udvorno veæ na kiselu grimasu premijera izbacuje "sporno" pitanje. Anketa PULS-a pokazala je da samo 52 posto graðana podupire ulazak u EU, a èak 40 posto ih je protiv, što svjedoèi o nepoæudnu rastu hrvatskog euroskepticizma. Još donedavno više od 80 posto ih je drukalo za EU, a za godinu-dvije tko zna što nas èeka..

Povratak