Cenzura ili cezura

05.07.2004.

Potpuno je u pravu urednik Informativnog programa HTV-a Vladimir Ronèeviæ kada kaže kako je njegova odluka da se u »Merdijanu 16« ne emitira prilog koji je trebao prikazati razlièite politièke stavove aktualnog premijera Ive Sanadera i njegovog HDZ-a oko suradnje s Haškim sudom prije tri godine i danas, stvar »dnevnoureðivaèkog posla«.
    »Radi se o mjeri. Netko to zove ureðivaèkom politikom, netko balansom, a neki i cenzurom«, zakljuèio je nedavno postavljeni šef najvažnije novinarske ergele Galiæeve politièkopropagandne štale, za kojega se, i više nego demokratski, izjasnila golema veæina njegovih podreðenih.
    I tko bi, ako ne aktualni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Luèiæ, potvrdio rijeèi svog znatno moænijeg kolege s HTV-a: »Ne mogu ulaziti u ureðivaèku politiku HTV-a, ali zašto se to ne bi pustilo, pita se nemušti šef novinara poznatiji pod svojim nadimkom Luce, baš kao što je aktualni predsjednik države poznatiji kao Stipe.
    »Prenosili smo sjednicu do ponoæi, iako nam je zakonska obveza do 17 sati. Nije bilo nikakve cenzure, a na sjednici je oporba otvoreno i kritièki govorila i o stavovima sadašnje vlasti, kaže Ronèeviæ, obræuæi èinjenice u svom promiskuitetnom novinarsko-politièkom kupleraju, »zaboravljajuæi« da je prava istina što je hrvatska javnost saznala kako izgleda saborski kokošinjac kada se raspravlja o haškim optužnicama tek kiša koja je pala u dalekom Wimbledonu zbog koje smo umjesto Marija Anèiæa bili prisiljeni gledati »riterne«Vladimira Šeksa i društva.
    No Ronèeviæ zaista nije kriv što nije meteorolog veæ demagog, jer da je obrnuto zvao bi se Zoran Vakula, kao što je iznenadna politièka tuèa opet zatekla protugradnu obranu HND-a koja za Luèiæevog mandata veæ predugo svoje rakete ispaljuje prekasno i u pogrešnom smjeru. Štoviše, cehovska organizacija koja okuplja one koji se, duboko udahnuvši, predstavljaju nazalnim izgovorom »novinar«, i pri tom slažu »facu« ponosnog hipopotamusa, ovakvom »kritikom« pokazuje tek da joj je iskljuèiva i vjeèna namjera kohabitacija HND-a s vladajuæima, pa makar i HDZ-om. I zato Luèiæ tako benigno reagira na falsificiranje saborske rasprave koja dokazuje HDZ-ovsku prevrtljivost, dajuæi suparniku »winner«, a »zaboravlja« reagirati na, za javnost, znatno bitnije èinjenice. Tako je istoga dana, primjerice, prešutio kako je jedini informativni TV program koji je u udarnom terminu prešutio da je Republika Hrvatska izgubila prvi spor zbog »teroristièkih djela« protiv hrvatskih graðana srpske nacionalnosti pred vlastitim sudom u Zagrebu bio upravo onaj Ronèeviæev i Družijaniæev »Dnevnik«.
    I zašto se onda èuditi kada se gazda dijeljenja informacija u najmoænijem mediju obraæa tzv. »novinarskom predsjedniku« kao što je èinio drug Tito na tzv. »bombaškom procesu« kada je vikao kako »priznaje jedino sud Partije«. Svojom suprotivom Luèiæu Ronèeviæ je potvrdio da se ništa nije promijenilo niti sedamdeset godina kasnije, samo što se danas priznaje kao valjan tek sud HDZ-a – HTV-a.
    Nije cenzura, veæ pauza.

Povratak