Medijska arheologija HTV-a

07.07.2004.

Godinama nakon što je ušao u Bijelu kuæu, pa i nakon umirovljenja, George Bush stariji je morao gledati kako amerièki elektronski mediji vrte njegov javni nastup s onim znamenitim rijeèima »èitajte mi s usana: nema promjena porezne politike« koje je porekao netom je postao amerièki predsjednik. Poštapalica »read my lips« otada je postala gotovo obvezatna figura kada se nekog politièara u SAD-u željelo podsjetiti na dosljednost njegovih »misli i djela«. I nitko, ama baš nitko, u javnom životu SAD-a nije smatrao da je rijeè o »arheologiji« ili »kopanju po arhivi«, kako tvrdi urednik informativnog programa HTV-a Vladimir Ronèeviæ obrazlažuæi odluku o izbacivanju priloga iz emisije Meridijan 16. A još manje i dandanas ima proðu njegov stav, izreèen na sjednici Vijeæa HRT-a, da se »politièka dosljednost neke stranke treba mjeriti od kada je ta stranka na vlasti«.
    Tim rijeèima praktièki je sam sebi skoèio u usta. Jer, ako je to tako i ako mediji »ne trebaju raditi priloge u ime i za raèun oporbe«, zar se onda isto tako ne bi trebali ponašati i u odnosu na vlast. Zašto bi je trebali štititi urednièkim zabranjivanjem »kopanja po arhivama« i odreðivanjem »rokova« unutar kojih se nešto medijski može pratiti odnosno biti javno relevantno? Nije li i to medijsko politièko arbitriranje? Ako bi, prema Ronèeviæevom mišljenju, »oporba trebala raditi svoj posao«, to isto bi trebala raditi i vlast, a mediji, takoðer radeæi svoj posao, podsjeæati i jedne i druge što i kako rade. I to ne od juèer.
   
   

Vlast svoje, mediji svoje

    Kako smo inaèe »zaboravljiv« narod, valja podsjetiti na ne tako davnu povijest. Kada je rijeè o medijskom praæenju politike, nakon sijeèanjskih izbora 2003. paralelno su tekla dva procesa. Najprije je trebalo proæi neko vrijeme dok koalicijska vlast, posebno neki politièari iz SDP-a, nije shvatila da èinjenica što su neki mediji devedesetih godina zagovarali demokratizaciju zemlje, i u mnogim pitanjima dijelili mišljenja tadašnjih opozicijskih stranaka, ne znaèi kako æe u novoj politièkoj situaciji promjene vlasti postati glasnogovornici vladajuæe šestorke. Vlast je, naime, radila svoje a mediji svoje – kritièki se odnoseæi prema potezima vladajuæih stalno ih podsjeæajuæi na predizborna obeæanja i ponašanje u prošlosti.
    Drugo, tako brz i djelotvoran oporavak izborno dotuèenog HDZ-a poèetkom 2000. nikada ne bi bio moguæ da mediji u protekle èetiri godine, naravno radeæi svoj posao da se èuje i druga strana, nisu širom otvorili vrata Sanaderu, Šeksu i društvu, pri èemu je forte njihovih nastupa bilo podsjeæanje na oporbena obeæanja i kritika njenog »anacionalnog« ponašanja. U takvom »arheološkom« pristupu nisu zaostajali ni sami mediji u svojim prilozima i analizama, pri èemu je, izmeðu ostalih, svoj veliki doprinos dao upravo HTV. I sada dolazi Ronèeviæ koji tvrdi da kopanja po arhivama više neæe biti. Bitka za bolju prošlost nove vlasti bit æe tako okonèana i prije negoli je poèela.
   
   

Medvjeða usluga HDZ-u

    Metamorfoza HDZ-a, ako je na tragu demokratskih i politièkih iskoraka Hrvatske, za svaku je pohvalu i medijski mora biti valorizirana. Kako æe, pak, vodstvo stranke riješiti svoje »nesporazume« s vlastitim èlanstvom i biraèima, èesto osupnutim najnovijim potezima vlasti, njegov je problem s kojim se mora nositi. No, javnost mora znati sve relevantne informacije, mora biti upoznata s pozadinom svega što se u politici dogaða da bi, na kraju krajeva, mogla odluèivati. Zato su upravo arheološki stavovi da mediji trebaju biti ti koji æe »procjenjivati« što javnost smije a što ne smije »zaboraviti« te što je vrijedno objavljivanja. Braneæi tobože novinarsku objektivnost, Ronèeviæ èini medvjeðu uslugu vladajuæem HDZ-u i HTV-u dovodeæi u pitanje njihovu vjerodostojnost, pritom smetnuvši s uma da se ništa ne može zatajiti i da svi (politièki) raèuni kad-tad dolaze na naplatu.
    I kada se na kraju rasprave na Vijeæu HTV-a poèelo govoriti da je razlog zabrane zapravo loša kvaliteta priloga, što bi inaèe trebao biti jedini razlog urednièke intervencije, bio je to znak da je urednicima HTV-a ponestalo pravih argumenata za nedavni potez, èime su ponovo skoèili sami sebi u usta. Prvo, zato što onda ne bi poèinjali svoju obranu protiveæi se »kopanju po arhivama« i, drugo, tada bi trebali proèešljati i kvalitetu ostalih priloga pa bi se vrlo brzo vidjela upitnost kvalitete i nekih priloga koji, meðutim, strše »afirmativnim« pristupom vlasti i njenih dosega, a da ih nitko ne dovodi u pitanje niti zabranjuje. U avisu Europske komisije stoji da novinari u Hrvatskoj »više ne nailaze na znaèajne prepreke u obavljanju svoje profesije«. Oèito, trebat æe još vremena dok i rijeè »znaèajne« ne ode u arheološki muzej hrvatske medijske povijesti.

Povratak