Medijski cenzori pod lupom EU

09.07.2004.

Europska unija je veæ krenula sa »screeningom« Hrvatske, baš onako kako su èelnici EU upozorili Hrvatsku. Oni su ujedno dometnuli da je najdelikatnije razdoblje ono izmeðu prihvaæanja kandidature jedne zemlje o poèetka pregovora. To za Hrvatsku znaèi da je veæ 18. lipnja EU poèeo pažljivo promatrati što se zbiva u Hrvatskoj i, posebice, što Hrvatska radi da bi otklonila upozorenja koje je Europska komisija izrekla u »avisu«, mišljenju o spremnosti Hrvatske za kandidaturu. Ako izdvojimo samo podruèje medija, vidjet æemo da postoje razlozi za zabrinutost. Dogodila su se dva nemila dogaðaja, koja æe svakako utjecati na pogoršanje hrvatskog imidža. Jedan se dogaðaj neposredno zbio na sam dan kad je Hrvatska dobila status kandidata. Tog je dana, naime, urednik informativnog programa HTV-a Vladimir Ronèeviæ, prema vlastitoj izjavi, intervenirao u sadržaj TV-programa, izbacujuæi pitanje namijenjeno premijeru Sanaderu koje je glasilo: »Kako tumaèite porast broja euroskeptika u Hrvatskoj jer samo 53 posto Hrvata podupire ulazak u EU?« Pitanje je bilo formulirano na temelju ankete kojom je bilo ispitano 600 ispitanika, a sam urednik, reèeni Ronèeviæ, navodi da je premijer raspolagao rezultatima druge ankete, koju je Vlada s jednom profesionalnom agencijom radila na 2.500 ispitanika, a na to pitanje pozitivno je odgovorilo 72 posto ispitanika. Ronèeviæ je, kako sam izjavljuje, odluèio izostaviti broj iz tog pitanja zato što je »osjetio« da bi razgovor s premijerom mogao biti »nervozniji« zbog tog podatka, a »možda i zbog feštarske atmosfere« koja je vladala tog dana nakon dobivanja statusa kandidata.
 
Javne službe

    Analizirajmo malo ovaj »sluèaj« u svjetlu baš izvješæa EU o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj. EU hvali Hrvatsku što je došlo do pluralizacije medija, smanjivanjem vlasnièkog udjela države u medijima, ali drži da taj proces treba nastaviti. Što se tièe TV-a i elektronskih medija, EU svoj stav izražava blagom i »konstruktivnom« kritikom da Vijeæe HRT-a kao ni Vijeæe za elektronske medije nisu dovoljno neovisni od državne vlasti, pa prema tome i moguæih pritisaka na te medije.
    Ronèeviæevo priznanje potvrðuje diplomatski formuliranu sumnju EU u neovisnost medija. Vlada se poziva da osigura veæu slobodu javnim medijima, a televizija je spomenuta u onom kontekstu u kojem se artikulira i medijska politika EU. Iako još uvijek ne spada u podruèje preferencijalne regulative, EU se posebno brine za pretvaranje javnih medija u »javne servise«, što æe reæi – javne službe. A da bi mogli igrati ulogu javnih servisa, javni mediji moraju biti imuni na pritiske, ali i na dodvoravanje vlasti, pa èak i u formi koju je »osjetio« Ronèeviæ. Zato je EU osposobio i poseban Institut za javne medije, koji monitorira stanje na tom podruèju, osobito meðu zemljama kandidatima.
    U knjizi »Demokratski deficit i javna sfera: ocjena medijske politike EU« David Ward i suradnici, na poticaj EU, razraðuju ulogu javnih medija, a osobito televizije u procesu poveæanja odgovornosti politièara pred javnošæu. Ako bismo striktno primijenili kriterije za koje se zalažu Ward i njegovi suradnici, onda bi na tom ispitu pali i Ronèeviæ i Sanader, jer je »dopustio« Ronèeviæu da »osjeti« da bi pitanje premijeru moglo izazvati njegovu nervozu, i da bi »nervozniji premijer« mogao pokvariti, tako, »feštarsku atmosferu«.
   
U korist štete vlastitoj državi

    Makoliko Ronèeviæ misli da je time pridonio smanjivanju premijerove neurotiène tenzije, on je time nanio naposrednu štetu svojoj zemlji. A tome je, najvjerojatnije, pridonio i sam premijer koji je dao naslutiti tu svoju »nervozu«. I tako, naravno, i Ronèeviæ i Sanader djeluju usklaðeno u korist štete vlastitoj državi, jer njihov »pas-de-deux« nije prošao nezapaženo europskim promatraèima. Kao što nije prošla nezapažena ni preventivna cenzura priloga o tome što su HDZ-ovski zastupnici govorili o suradnji s Haškim sudom dok su bili u oporbi, a što govore sada kad su na vlasti. U prilozima zbornika Davida Warda govori se posebno o »jaèanju odgovornosti politièara kroz javnu televiziju«. Iako Ward i suradnici Instituta za medije iz Njemaèke imaju izrazito oštar stav prema politièarima i drže da javni mediji moraju predstavljati javnu korekciju politièara i njihovog ponašanja, ponašanje urednika HTV-a svjedoèi o tome da u Hrvatskoj ne postoji ni volja ni želja javnih medija da odigraju ulogu kontrolora javnih politika. Prema kriterijima teoretièara demokracije i medija, javni mediji moraju biti posebno glasni u razotkrivanju »demokratskog deficita« i svih oblika patologije politike: demagogije, manipulacije, politièke paranoje, politièke korupcije i politièkog nasilja. »Veliki brat«, kao što euroskeptici nazivaju Europsku uniju, pozorno nas prati i uoèava sve naše »male« ljudske slabosti i prerevnu »osjetljivost« medijskih urednika, baš onakvu kakvu je iskazao urednik informativnog programa HTV-a. A pritom pišu i packe vlastodršcima, što æe se odraziti, na kraju, i u pregovorima o èlanstvu.

Povratak