Svi naprijed, novinari stoj!

13.07.2004.

Da je tome tako dokazuju policijske barikade na cesti koja vodi prema obronku Medvednice na kojem se nalazi sada veæ ruševna kuæa Ljube Æesiæa Rojsa. Svako jutro policija dolazi nekoliko stotina metara ispod Rojsove kuæe i razvlaèi policijsku traku. Kažu, to ti je isto kao da je sagraðen zid, dalje od trake ne može. Ali ne svi. Stanari i vikendaši prolaze. Beraèi gljiva prolaze. Radnici koji ruše Rojsovu kuæu prolaze. Dokoni šetaèi takoðer prolaze. A novinari – nema majci.
    U policiji tvrde da su takav režim zahtjevali iz Ministarstva zaštite okoliša i to zbog sigurnosti novinara(?!). Kao da se svi ovi ranije navedeni ne trebaju štititi, ali eto siroti novinari mogu stati na èavao ili se nabosti na iver s kakve otkinute grede. Kao da neki inspektor može za odreðenu profesiju samo tako zatvoriti cestu? E pa u Hrvatskoj može.
    I badava u u Ministarstvu okoliša tvrde da im MUP-ovci podmeæu klipove. Da im namještaju. Da oni nemaju ništa s tim. Da, na kraju, ni ne postoji zakon po kojem mogu novinarima, lijeènicima, soboslikarima ili tokarima zabraniti prolaz nekom cestom.
    Svako jutro ista prièa, novinari krenu na zadatak a na pola puta isprijeèi im se traka »stop-policija«. Onda zovu policiju gdje im se tvrdi da to traže ovi iz Ministarstva okoliša. Onda ovi u Ministarstvu okoliša tvrde da im to u policiji podmeæu i da nije istina. A onda nakon nekoliko sati èekanja stigne naredba odozgo: »Puštaj«.
    Tko je taj tko u ovoj navodno slobodnoj i demokratskoj zemlji može zabraniti novinaru da hoda onuda gdje svaki drugi graðanin smije hodati? Naravno da to nikada neæemo doznati niti æe netko zbog ovakve svinjarije biti pozvan na odgovornost. Eto koliko smo slobodni i demokratski.

Povratak