Umro Darko Brdariæ

13.07.2004.

Novinari žive brzo i kratko, a Brdariæ je u suviše kratkom životu uspio unijeti brojne sadržaje koji bi popunili i nekoliko obiènih ili prosjeènih života.
Život i rad su mu obilježili žudnja za znanjem, istraživanje granica ljudskog uma i rubnih znanstvenih disciplina. Kao vrsni poznavatelj stranih jezika, prevodio je Stephena Hawkinga, Arthura Clarkea i Thomasa Friedmana.
Izuzetno širokog obrazovanja i interesa, bio je zaljubljenik u kazalište, književnost, Internet, nove tehnologije. Ni dok je još mogao u bolnici, nije se odvajao od tih èudovišnih modernih igraèaka, kompjutera.
Zaljubljenik u rijeèi, Darko Brdariæ znao je sve ono što su drugi uspijevali zaboraviti. To je svoje pamæenje i znanje neprekidno dijelio s kolegama, koji nisu propuštali priliku konzultirati ga kad god bi bili u dvojbi. Brdariæ je uvijek imao odgovor.
Roðen 17. travnja 1957. u Zagrebu, na poèetku novinarske karijere bavio se fotografijom. Taj èovjek od kazališta studirao je na Akademiji za kazalište i film i bio je uspješan kazališni redatelj.
Više od tehnike Brdariæ je volio ljude i iznimno osjeæao ljudsku patnju. S osebujnim smislom za humor, kolegama je uvijek pomagao na svim onim podruèjima kojima je tako suvereno vladao.
Hrvatsko novinarstvo smræu Darka Brdariæa gubi vrsnog autora, izuzetnog profesionalca koji se nikad nije bojao boriti za istinu, što bi nobelovac Camilo Jose Cela duhovito rekao, u Brdariæevu stilu: »Ne treba biti na strani onih koji stvaraju povijest, nego na strani onih koji pate pod njom«.
Darko Brdariæ je od svih Vjesnikovih novinara vjerojatno ponajbolje odgovarao motu pod kojim te novine danas izlaze: Provjereno, a drukèije.

Povratak