Misle li oni da smo svi mi papci

14.07.2004.

Uvijek je novinare muèila stara dvojba: treba li uredno registrirati i komentirati sve ispade, eskapade i prodavanje magle istaknutih društvenih manipulatora i praviti im besplatnu reklamu ili ih treba jednostavno prešutjeti. Jesu li Ljubo Æesiæ Rojs, Anto Kovaèeviæ, Ivo Lonèar i ostali estradni brbljavci uopæe vrijedni pažnje ili samo skreæu pozornost s važnijih tema? Ili je ono što oni èine veæ postalo toliko važnim da se pretvorilo u mainstream dogaðaje.
Ugledna imena hrvatskoga sportskog novinarstva danima su ronila suze nad teškom sudbom nekadašnjeg favorita Oca Domovine koji je ispao u prvom krugu iz utrke za mjesto izbornika nogometne reprezentacije. Eliminirali su nam, pisali su korifeji sportskog analitièkog žurnalizma, Æiru Blaževiæa, a naguravaju nam nekog stranca. Jedan naèelno još visokonakladni list predstavio je tog stranca i odmah na drugo mjesto stavio rubriku – nacionalnost: Slovenac. Kako to opasno zvuèi. Nije Hrvat. Smije li Hrvate trenirati netko tko nije Hrvat? Ne smije. Nije Hrvatska Grèka pa da joj neki stranac trenira strogoæu nad polutalentiranim izdancima hrvatske škole naguravanja lopte i dogura je na sam vrh.
I tako je Sreèko Katanec orkestriranom medijskom kampanjom prisiljen na povlaèenje. Hrvatsku æe trenirati domaæi deèki. Toènije Cico Kranjèar. Kad je Katanec zaustavljen u Bregani glasovalo se 14 naprama nula za Kranjèara.
U Markuševaèkom naselju popularno nazvanom Mali Široki Brijeg razmahao se još jedan medijski manipulator potencijalno sasvim ravnopravan Æiri Blaževiæu. Rijeè je o istaknutom borcu za ljudska prava, zaštitniku republike Hrvatske i njenih malih ljudi, nerasporeðenom generalu i vlasniku ergele bagera, Ljubi Æesiæu Rojsu. Dakle, što je taj sve izgovorio pred saborskim Odborom za predstavke i pritužbe u ponedjeljak, 12. srpnja kad se žalio da su mu ugrožena temeljna ljudska prava jer mu je zabranjen ulazak u Europsku uniju.
Prvo, on je »u posljednje èetiri godine pokušao otvoriti oèi hrvatskoj javnosti da vidi kako se pljaèka zemlja«. Zanimljivo. Sprema li to Rojs možda memoare?
Drugo, on je iz medija doznao da ulazak u EU brani »Paddy Ashdown, obièni šarlatan koji je na èelu protektorata u BiH«. Zbilja, zašto Rojsu u Europu ne daju svi ti šarlatani iz Bruxellesa koji su postavili tog šarlatana u Sarajevu.
Treæe, Rojs je priznao da je i dalje zaposlen u MORH-u, da ne radi, nitko ga ne zove, ali uredno prima svakog mjeseca plaæu od 14,5 tisuæa kuna. Mjerodavni ministar Ronèeviæ je potvrdio da je »nakon prestanka mandata saborskog zastupnika gospodin general Ljubo Æesiæ još nerasporeðen«. Ali gospodin general u tome uopæe nije usamljen, kaže Ronèeviæ, jer ima još 1100 ljudi koji su nerasporeðeni u MORH-u a primaju plaæu!? Zato, zakljuèuje mudro ministar, »ne treba izdvajati gospodina generala od ostalih«.
Ne bismo ni mi izdvajali gospodina generala kad on to sam ne bi èinio. Nerasporeðeni i udobno uhljebljeni general radi predstavu od rušenja svoje i još nekoliko kuæa èlanova obitelji koje su sve bespravno sagraðene usred zaštiæene zone netaknute prirode na zagrebaèkoj Medvednici. Pokušajmo zamisliti, za potrebe tog generala koji brblja o politièkom rušenju, neku paralelu: recimo, što bi poduzeo grad New York kad bi grupa Indijanaca preko noæi podigla naselje vigvama usred Central parka? Ili što bi napravio gradonaèelnik Pariza kad bi grupa Korzikanaca sagradila par vikendica u Bulonjskoj šumi? Ili da u Regent parku u Londonu umjesto privremeno postavljenih Džamonjinih skulptura Roman Abramoviè na brzinu podigne teretanu i saunu za skupo kupljene igraèe Chelsea?
Gospodin general oèito misli da su svi Zagrepèani, a osobito Markuševèani, papci koji æe progutati njegove fore o »politièkom rušenju« kuæa. Jednostavno, gospon general, gradili ste bez dozvole i sad se ruši. Ili rušite sami da spektakl bude veæi.
Politièki analitièari mogli bi zakljuèiti kako se podsljemenskim rušenjem kuæa hrvatskih warlordova (ratnih poglavica i profitera) i presudama Kutli i prijateljima HDZ na neki naèin ograðuje, ili barem svodi raèune, vlastitih promašaja u prošlosti. Privatizacija prema poznanstvu i bespravna gradnja prema protekciji sigurno nisu bile svijetle epizode u prvih deset hadezeovskih godina. Ono što su buèno u predizbornoj kampanji 1999. najavljivali Raèan&partneri, a to je da æe do kraja razotkriti i kazneno goniti sve grijehe hadezeovske prošlosti, ostalo je sad Sanaderu da napravi. Pokrenulo se iz letargije sudstvo, kao jedan od naèelno neovisnih stupova vlasti, proradile su graðevinske inspekcije. Proradila je država. Je li na neèiji mig, ili sama od sebe, zasad je enigma.
P.S. Na novinarima je da uoèe i upozore na laži, gluposti, prodavanje magle i demagogiju. I da èekaju reakciju. Obièno ne doèekaju ništa. Jedan od rijetkih koji su znali prepoznati šupljinu bombastiènih izjava medijskih manipulatora bio je Darko Brdariæ. Premalo je pisao, jer je previše radio sve ono neizbježno i nužno da novine izaðu. Previše su pisali oni koji nisu znali raditi te nevidljive operativne poslove, a i pisali su slabije od njega. Bio je jedan od onih, danas sve rjeðih, koji su o novinama znali i radili sve pa nisu stigli ostaviti onoliko pisanoga traga koliko su zaslužili. Njegovi struèni èlanci ostaju tehnološkim fanovima. Invektive i žalci sa zadnje strane nama i šmekerima. Bok, Brdariæu.

Povratak