Novinarska sloboda mora nositi i odgovornost

15.07.2004.

Umjesto toga, predlaže da se i kleveta regulira parniènim postupkom. S time se slaže i vrh Hrvatskog novinarskog društva. Meðutim, stvari ipak nisu tako jednostavne, a i mnogi novinari takvo što zapravo ne bi podržali. Na posve praktiènoj razini to znaèi da bi novinarima umjesto zatvora prijetile novèane kazne, što je u životima veæine novinara u Hrvatskoj znatno teža prijetnja. Osim toga, veæini novinara zapravo je u interesu i da se povjerenje javnosti u struku odlijepi s dna na koje je palo, ako se može suditi prema nekim nedavnim anketama.

A to nije moguæe ako se pod pritiskom profita i tržišta ratuje poluprovjerenim informacijama te ako je otpor novinarske struke uperen uglavnom samo na pritiske države ili sudske presude. Naravno, ni mnogi naši suci nisu na visini novih zadataka, pa bi tako mnogi od njih rekli da bi osudili novinara i zbog toga jer citira neèije optužujuæe rijeèi s konferencije za novinare. Ipak, pokazalo se da èak ni u devedesetim godinama, u vrijeme neosporno najžešæih pritisaka politike na novine, mnogi suci u tome zapravo  nisu sudjelovali. Prema preliminarnoj analizi koju objavljuje Hrvatsko novinarsko društvo, naime, od 1990. do 1999. godine sudovi su pravomoæno dosudili 1,4 milijuna kuna odšteta u svim parnicama koje su voðene protiv medija, što je ipak samo 2,4 posto od traženih 59 milijuna kuna. Najveæi dio presuðen je sredinom devedesetih godina, kad je i pritisak politike na novinare bio golem. Najveæe odštete dosad dosuðene su Anti Bakoviæu  200 tisuæa kuna, i Nevenki Tuðman  150 tisuæa, a meðu onima koji su dobili odštete od novina ima i nekoliko novinara.

Da novinarska sloboda mora nositi i odgovornost, pokazuje i hrvatska praksa u kojoj neke novine godinama jednostavno nisu objavljivale ispravke i reakcije pogoðenih. Osim toga, na margini hrvatskog tržišta opstaju i posve žute novine protiv kojih su tužbe, zanimljivo, razmjerno rijetke u odnosu na sve ono što objavljuju iz broja u broj.
S druge strane, tu su i politièari, uglavnom oni iz nekadašnje HDZ-ove garniture, koji misle da je posve normalno nazivati novinare i urednike ako im se neki novinarski tekst ne sviða, pa i prozivati ih zbog privatnih stvari.

Stvara se tako dojam nove ofenzive na medije s pozicija vlasti i moæi, na što su novinari iznimno osjetljivi nakon razlièitih vrsta progona kroz koje su prolazili u devedesetima, da se desetljeæa prije toga i ne spominju. No, i novine imaju iznimnu moæ o kojoj se malo govori u nas, iako se na Zapadu veæ dugo govori o mediokraciji, o društvu u kojem mediji mogu presudno utjecati na mnogo toga, pa vlasnik novina može biti moæniji od premijera. Samo novinari sami mogu znati kad moæ zloupotrebljavaju zato što to sami odluèe, zato što moraju raditi brzo ili to od njih traže urednici, vlasnici, politièari, ljudi kojima su nešto dužni...

Povratak