Puèka igra oko rešetaka za sitnih 12.600 kuna

22.07.2004.

VESNA KUKAVICA
Izjava Vjesniku u nedjelju ministrice Škare-Ožbolt kako razmišlja o tome da osobno plati kaznu umjesto novinara Juriæa, jer ju je sram što živi u zemlji u kojoj novinari idu u zatvor, te potom rasplet drame iz presude slavonsko-baranjskog sudišta s (ne)oèekivanim obratom – još je jedan jeftin skeè hrvatskih ministrica pred biraèkom bazom i svekolikom javnošæu.
Osnovana sumnja da je rijeè o jeftinom skeèu, dade se jednostavno oèitati iz ministrièina odsustva želje da otkrije tko je platio kaznu, te javnog priznanja da je uplatnica dostavljena sucu izvršenja, koji je odmah donio rješenje o obustavi izdržavanja kazne.
Naime, Škare-Ožbolt, javljaju svi mediji, nije željela odgovoriti, na ovotjednoj izvanrednoj konferenciji za novinare, ni na upit je li upravo ona platila kaznu.
Pravedno jest novinara Miroslava Juriæa, bivšeg glavnog urednika Novog brodskog lista, osloboditi zbog kaznenog djela klevete putem sredstava javnog informiranja, i to institucijama neovisnog sudstva.
U svakom je (politièkom) teatru publici privlaèna igra nepravedno – pravedno, pravedno – nepravedno. No sud nije teatar, Ministarstvo pravosuða nije histrionska ljetna scena. Nepravedno jest da se ministrica osobno zauzima za pojedinaène sluèajeve koje ne želi javno rasvijetliti veæ ih histrionskim porivom iz skeèa zamagljuje svotom u koju je bez pol muke stala kazna novinara Juriæa.
Pravedno je iz šume nepravdi kojima su izloženi graðani Republike Hrvatske, od malodobne djece do umirovljenika, utemeljiti, u analima sudstva nezapamæeni, mecenat kako bi anonimne mecene svako kazneno djelo opisano u presudama hrvatskih sudišta zajedno s pripadajuæim kaznama pretvorilo u domaæu lakrdiju. Brojne su presude u Hrvatskoj samo mrtvo slovo na papiru za koje bi se ministrica mogla sramiti, i primiti se svaki put za svoj novèanik.
Svaki je segment hrvatskoga društva, pokazuju redovita statistièka izvješæa, prožet zabrinjavajuæim stupnjem korumpiranosti. Pravdu pred domaæim sudovima èekaju tisuæe graðana. Pravosuðe valja mijenjati, izborna je krilatica svake vlasti od uspostave neovisnosti Republike Hrvatske, a svaka se politièka elita u nas dosad vladala kao u Fortimbrassovoj pjesmi: progonitelji progone proganjane/ proganjani progone progonitelje (…) i tako redom do kraja strofe.
Suci su i djelatnici u domaæem pravosuðu pristojno plaæeni u odnosu prema drugim visokoobrazovanim graðanima zaposlenim kod istog poslodavca, a taj im poslodavac mjeri proraèunski koeficijent drugim aršinom.
Ministrica Škare-Ožbolt, kao u odliènim puèkim komadima Joze Ivakiæa, pred vlastitom izbornom bazom svjesno obmanjuje javnost i pojednostavljuje igru oko slavonskih rešetaka, te odreðene struke, poput novinara i sudaca, izdvaja pred svekolikim radništvom nad kojim je u proteklom razdoblju, izvješæuje HHO, uèinjeno mnoštvo nepravdi i presuda bez suda.
Kako stvari stoje, u nas nije ušutkan novinar, ušutkan je hrvatski èovjek pred moænom vlašæu – koja iz èarape vadi sitnih 12.600 kuna, te u nedostatku boljih zahvata u tranzicijske tjeskobe èetrnaestogodišnje mlade države misli da publici nije jasna igra oko požeških rešetaka.
Dvojbe nema: sud je mjesto gdje se donose presude, rešetke su mjesto gdje te doèeka rješenje suca o obustavi izdržavanja kazne. Epilog je jasan. Sve bi bilo kao u prièi da nema onih sitnih 12.600. Je li taj novac proraèunska karika domaæih lanèanih smišljenih ometanja slobode medija, ili osobna demonstracija moæi ministrice koja u osnovi ne želi neovisno sudstvo.
Vlast u Republici Hrvatskoj èesto koristi prepoznatljiv obrazac vatrogasne mjere, koja uzburka medije, onda mediji orkestrirano jurnu na vlast, onda uleti sitnih 12.600 iz nepoznatog izvora i svršen igrokaz.
Autorica je magistrica znanosti, urednica Hrvatskoga iseljenièkoga zbornika.

Povratak