FASCINANTNA PREOBRAZBA

22.07.2004.

piše Davorka BLAŽEVIÆ

Glasnogovornik misije OESS-a u Hrvatskoj Alessandro Fracassetti ovih je dana i formalno zakljuèio svoj èetverogodišnji mandat. Prije Hrvatske bio je angažiran u misiji OESS-a u Bosni i Hercegovini. Nakon iskustva steèenog u državama nastalima raspadom bivše Jugoslavije koje su prošle i strahote rata, Fracassetti odlazi u New York kako bi svoje "usluge" stavio na raspolaganje organizaciji UN-a za razvoj, odakle æe biti upuæen u neki od UNDP-ovih ureda u svijetu. U trenutku našeg razgovora još uvijek nije znao destinaciju koja ga èeka kao njegova nova radna adresa, pa smo ga pitali:
Postoji li moguænost odlaska, recimo, u Irak, Afganistan...?
- Sve je moguæe. Ova je organizacija posebno angažirana u zemljama u razvoju, za razliku od OESS-a koji je koncentriran samo u Europi i centralnoj Aziji gdje ima svojih 17 misija. Od UNDP-a se naravno oèekuje da djeluje i na drugim kontinentima.

Vraæa se ruralna, ali ne i urbana populacija
Kada biste komparirali Hrvatsku na poèetku i danas na kraju mandata, što biste oznaèili kao najveæe promjene?
- Kad sam u travnju 2000. godine došao u Hrvatsku, to je bilo vrijeme velikog oduševljenja i kao glasnogovornik nisam imao previše posla. Opæe mišljenje je tada bilo da su promjenom vlasti svi problemi ili veæ riješeni ili æe biti, da je došlo novo doba koje bitno reducira ulogu OESS-a. Meðutim, malo po malo meðunarodna je zajednica postala svjesna da dolazak nove Vlade nije znaèio i rješenje svih problema koje je generirao rat, ali i drugih, napose stoga što na poèetku svoga mandata nije bila dovoljno odluèna. OESS je primarno bio usmjeren na povratak izbjeglica te povratak njihove imovine, pitanja manjina, pomirbu, reformu pravosuða i slobodu medija. No, generalno mogu reæi da je upravo fascinantno kako je brzo Hrvatska od zemlje u meðunarodnoj izolaciji stigla do službenog kandidata za EU.
Gdje su zabilježeni najznaèajniji pomaci?
- Od 2000. atmosfera je neusporedivo pozitivnija u svim segmentima, napose na planu meðuetnièkih odnosa, ali i slobode medija. Pomaka ima i u pogledu povratka izbjeglica i privatne imovine, što je proces koji se polako bliži kraju. Prema podacima Vlade, od 19 tisuæa privatnih kuæa koje su bile zaposjednute, ostalo ih je samo oko dvije tisuæe neriješeno. Osjetan je napredak zabilježen i u obnovi kuæa srpskih povratnika, a taj je proces poèeo upravo u zadnjih nekoliko godina. Konaèno, odnos Vlade prema manjinama doživio je veliki progres, posebice sporazumom Vlade sa zastupnicima SDSS-a. Taj dogovor ukljuèuje niz pitanja koja Hrvatsku veæ dugo optereæuju i obvezuju. Smatramo da je najbolji naèin njihova rješavanja zajedno s predstavnicima manjina.
Što su do danas ostale crne toèke?
- Ne bih to nazvao crnim toèkama, ali u nekim pitanjima, iako je smjer dobar, stoji se još na poèetku. Mislim prije svega na rješenje stanarskih prava za one koji su ih izgubili te se sad nemaju gdje vratiti. Prethodna je vlada donijela programe stambenog zbrinjavanja izbjeglica koje su izgubile stanarsko pravo, a žele se vratiti. No, taj program u praksi nije ni zapoèet. Prema podacima Ministarstva pravosuða, takvih je obitelji gotovo 24 tisuæe samo u urbanim sredinama. Bilo bi jako važno da se njihov problem poène rješavati jer smo ovih godina zapravo bili svjedoci relativnog povratka ruralne populacije, dok povratak urbane nije bio moguæ.
Reforma pravosuða vjerojatno je najurgentnije pitanje?
- Za povratak su kljuène dvije stvari. Prvo, sigurnost koja je u Hrvatskoj zadovoljavajuæa, uz izolirane incidente na nekim podruèjima. Drugo je stambeno zbrinjavanje ljudi, što znaèi ako imaju privatnu imovinu, da im se vrati, ako im je razorena, da se obnovi, a ako su imali stanarsko pravo, da se za njih nešto uèini, jer ne mogu ljudi na ovaj naèin sve izgubiti. To pitanje nije legalno riješeno. I sad dolazimo na važnu stvar, a to je sudstvo. Tu slijede veliki, veliki napori. U naša zadnja dva izvješæa koja su se bavila procesuiranjem ratnih zloèina na domaæim sudovima upozorili smo na niz problema: od razlièitog tretiranja Srba i Hrvata, do nekih drugih nedostataka. S jedne strane, ohrabrujuæe je da je Ministarstvo pravosuða svjesno problema i nužnosti reforme, no to je istovremeno i golem posao. Osim toga, sudovi su optereæeni s 1,5 milijun neriješenih predmeta, a trajanje sudskog postupka je predugo.

Graðani trebaju birati Savjet HRT-a
Kakva je Vaša ocjena stanja u hrvatskim medijima?
- Osobno sam pratio stanje u medijima i u ove èetiri godine došlo je do znaèajna napretka, pogotovo u pitanju pluralizma televizije. Sada zapravo imate tri TV kuæe s nacionalnom koncesijom i mrežu lokalnih TV. To je dobro i za HTV koji je do juèer bio gotovo monopolist, jer je konkurencija uvijek stimulativna. A što se tièe pisanih medija, stanje je i prije èetiri godine bilo pluralno. Napredak je utoliko što se niz tema koje prije nisu otvarane danas slobodno problematizira. Primjerice, ratni zloèini, pomirba, povratak... skoro pa da više nema tabu-tema.
Problem je i dalje izbor èlanova Vijeæa HRT-a, a Vlada najavljuje i novi zakon?
- Zakon o HRT-u bolji je od onoga koji je bio 2000. godine, ali je još uvijek sporan izbor èlanova Vijeæa HRT-a koji mora biti potpuno neovisan o Vladi. Buduæi da je sada konkurencija jaèa, mislimo da je vrlo važno, ako doðe do promjena, da to ne destabilizira Televiziju. Promjene mogu biti postupne, ali je bitno potpuno odvojiti ulogu države od Televizije kao javnog servisa. Tijelo koje nadzire HTV mora institucionalno biti neovisno, a ne da èlanove nominira i imenuje Sabor. Naša preporuka je da bi èlanove Vijeæa trebale birati civilne udruge, graðani koji plaæaju pretplatu, itd., a ne izravno vlast.

    
Pijanci iz OESS-a?!

Zastupnik Slaven Letica, inaèe i kandidat za predsjednika RH, nazvao vas je pijancima, štoviše, dodao da se još nije sreo s predstavnikom OESS-a koji nije bio pijan. Što na to kažete?
- Kako je g. Letica izjavio da æe svoju promidžbu voditi duhovito, to je i jednak naèin na koji smo mi njegovu izjavu interpretirali. Osobno nisam imao zadovoljstvo susresti se s gosp. Leticom, kao ni veæina mojih kolega, stoga su nas njegove primjedbe pomalo iznenadile. U ovoj misiji, u kojoj sam više od èetiri godine, radio sam s velikim brojem ljudi, od kojih su mnogi vrhunski profesionalci, diplomati, znanstvenici, struènjaci za ljudska prava, vojni èasnici i viši policijski službenici. Oni su istinski posveæeni svome poslu.
 
Potpuno dekriminalizirati klevetu

Što mislite o gesti ministrice pravosuða V. Škare-Ožbolt koja je iz svoga džepa platila kaznu za novinara Juriæa kako ne bi završio u zatvoru, iako je on na to bio spreman "u duhu zakona"?
— Klevetu, uvredu itd. treba potpuno dekriminalizirati, izbaciti iz Kaznenog zakona i iskljuèiti zatvorsku kaznu, a spor eventualno rješavati graðanskom parnicom. Èak i kad nisu predviðene zatvorske kazne, takve odredbe u KZ-u imaju krajnje negativan efekt na slobodu novinara. Nažalost, posljedne izmjene u Kaznenom zakonu nisu u potpunosti dekriminalizarale klevetu. Naš ured za slobodu medija sa sjedištem u Beèu zalaže se za dekriminalizaciju klevete u cijeloj Europi, a Hrvatska u tome može biti primjer i drugima. U veæini europskih zemalja kleveta je još uvijek kazneno djelo, ali se u veæini sluèajeva njezino kriminaliziranje ne provodi u praksi. Kao što je rekao novi OESS-ov predstavnik za slobodu medija Miklos Haraszti: "Ovi zastarjeli zakoni vezano uz klevetu nisu primjereni, te su èak štetni, za moderne demokracije".

Povratak