Prigovori isti, promjene sitne

26.07.2004.

ZAGREB – Dio Mišljenja Europske komisije iz travnja ove godine koje se odnosi na medijsko zakonodavstvo gotovo je u cijelosti ponovljeno u nedavno objavljenom Izvješæu OESS-a o napretku Hrvatske u ispunjavanju meðunarodnih obveza. Ocjene meðunarodnih i meðuvladinih organizacija o hrvatskom medijskom zakonodavstvu veæ su dulje gotovo nepromijenjene.
Medijsko zakonodavstvo treba doraditi i uskladiti s meðunarodnim standardima. Redovito se, od izvještaja od izvještaja, nešto uèini, ali, unatoè intenzivnom radu na medijskom zakonodavstvu u prošlih otprilike godinu i pol dana, prigovori u pravilu ostaju isti. Prièa o Zakonu o medijima pokazuje da se neki prigovori mogu zakonodavnim radom ukloniti, a neki novi stvoriti. Zakon o medijima, prihvaæen 30. travnja ove godine, stvorio je novu teškoæu, jer predviða da u odreðenim situacijama, iznimno široko definiranim, novinar sudu mora otkriti izvor. Sreæa u nesreæi za novinare jest ta što za neotkrivanje izvora nije zaprijeæeno kaznom.
Meðunarodna zajednica veæ uobièajeno prigovara Zakonu o HRT-u, posebno dijelu kojim se regulira procedura imenovanja èlanova Vijeæa HRT-a. I Europska komisija i OESS navode nedovoljnu transparentnost procedure, a ona ne jamèi politièku nezavisnost i pluralizam. Isti se prigovor upuæuje i Zakonu o elektronièkim medijima prihvaæenom prije otprilike godinu dana, uz dodatak da nije usklaðen s Europskom konvencijom o transgraniènoj televiziji i Direktivom televizija bez granica. Za OESS upravo taj zakon ima prioritet. Zakon o HRT-u trebao je biti revidiran, osnovana je i radna grupa, ali je rasprava o novom nacrtu zakona odgoðena zbog stabilnosti kuæe. Sve se, naime, zbivalo u vrijeme izbora novih èelnih ljudi HRT-a.
Sad veæ standardno pitanje je i opstanak klevete u Kaznenom zakonu. Unatoè izjavama ministrice pravosuða Vesne Škare-Ožbolt, ona još nije dekriminalizirana.
Glavna urednica Veèernjeg lista Ružica Cigler smatra da medijsko zakonodavstvo »i ovako i onako moramo prilagoditi europskom, ako želimo u Europsku uniju 2007. godine«. Medijsko se zakonodavstvo u Europi donekle razlikuje od države do države, a Cigler se nada æe novinari u Hrvatskoj biti u približno istom položaju kao, primjerice, Njemaèkoj, Francuskoj ili Poljskoj.
Napomenula je da su novinari kada se treba izboriti za promjene sporiji, pa èak i ljeniji, prema sebi nego što su to pripadnici nekog drugog ceha, primjerice, lijeènièkog. Sliènost meðunarodnih izvještaja u posljednje vrijeme tumaèi time što su ti »izvještaji pod utjecajem odreðenih krugova u Hrvatskoj koji svoje mišljenje ne mijenjaju«.
Komentator Novog lista Neven Šantiæ smatra da je zakonodavstvo pod velikim utjecajem politike koja se postavlja kao svemoæna. Posebno se osvrnuo na problem klevete i odavanja izvora. Podsjetio je na amerièki Zakon o slobodi informiranja star tridesetak godina kojim je regulirano da je odgovornost za »curenje« informacija na onome od koga su u državnim tijelima te informacije procurile, a ne na novinaru. Javnost da bi mogla suditi treba znati, a »ovakvim tretmanom i maksimalnim zatvaranjem izvora informacija ljudi ne mogu pravodobno znati. Javnost se u nas tretira kao malodobna«, smatra Šantiæ. Pitanje klevete treba svesti na razinu graðanskih parnica i time bi i novinari bili odgovorniji za ono što rade. U sadašnjoj situaciji »novinar je talac, a držanje novinara pod autocenzurom je krinka za to da se mnogo toga drži u sjeni. Situacija je pogodna za politièke manipulacije i igre od koje štetu imaju samo graðani, a privatni interesi mogu se tumaèiti kao visoki državni interesi«, napomenuo je Šantiæ.
Tihomir Ponoš

Povratak