HTV NIJE NIKADA BIO, NITI NAMJERAVA POSTATI JAVNA TELEVIZIJA

25.07.2004.

Filmski autor i producent Nenad Puhovski iz Factuma, jedine nezavisne filmske kuæa u nas koja se bavi produciranjem dokumentarnih filmova, najavio je samoukidanje ako se sustav financiranja ovog tipa filmova u Hrvatskoj ne promijeni. Zainteresirani tom najavom razgovarali smo s Puhovskim i na poèetku mu postavili oèekivano pitanje.
    Najavili ste ukidanje Factuma. O èemu se radi?
    – Postoji neko uvriježeno mišljenje da se Factum stalno nešto buni, izaziva skandale i slièno. Meðutim, uvijek sam pazio da prije nego krenemo u bilo kakvu javnu akciju damo jasno upozorenje da postoji problem. Uvijek sam htio da se stvar najprije riješi drugim naèinom, a ne vikom. I ovo sada samo je jedno upozorenje javnosti da postoje problemi, ne s Factumom, nego s cjelokupnim sistemom financiranja dokumentarnih filmova. Problemi koji mogu, uz ostalo, dovesti i do toga da Factum ne bude mogao više egzistirati. Dakle, ako se situacija ne popravi, sljedeæe godine organizirat æemo festival dokumentarnog filma i zadnjeg æemo se dana festivala ukinuti. Bolje harakiri nego polagana i bolna smrt! Pokušavam i u resornom ministarstvu i u Gradu skrenuti pažnju na problem Factuma pa i ukupnog financiranja dokumentarnog filma, ali tu se ipak, prije svega, radi o problemu javne televizije. Javna televizija jednostavno mora, a tako je i svuda u Evropi, biti primarni partner nezavisnim dokumentarnim kuæama i na taj naèin omoguæavati njihovu produkciju pa i egzistenciju. Naravno, bazirano na kriteriju kvalitete!
   

Strah HTV-a

No, HTV nikada nije bio javna televizija, i ne pokazuje namjeru da to postane?
    – Na žalost, on to nije bio i to ne želi biti. HTV ne želi smanjiti broj stalno zaposlenih kao što ne želi najveæi dio programa komisionirati putem javnih natjeèaja od nezavisnih producenata. To je formula koja postoji u Evropi i nisam je ja izmislio. Po informacijama koje su meni dostupne, u dokumentarnom programu HTV-a postoji preko trideset zaposlenih, on godišnje košta oko sedam milijuna kuna, dakle oko milijun eura, a samo na plaæe godišnje ode negdje oko tri milijuna kuna, što je 50 posto više od ukupnog davanja Ministarstva kulture za dokumentarni film.
    »Latinica« u kojoj je prikazana »Oluja nad Krajinom« imala je gledanost od skoro 50 posto. Može li to biti znak da bi za dokumentarce iz Factuma mogli biti zainteresirani i na komercijalnim televizijama?
    – Najprije još nešto o HTV-u. Iako je gledanost emisije bila tako velika, i premda je HTV imo pravo dva puta prikazati taj film, prikazao ga je samo jednom. Takoðer, postoje neki filmovi za koje jamèim da bi ostvarili visoku gledanost, a koja televizija samo iz svog straha od kontroverznih tema, takoðer ne prikazuje. Tu mislim na »Paviljon 22«, koji još uvijek nije prikazan, pa i na »Život na svježem zraku«.
   

»Reprezentativna« apologija

Taj film doista nije kontroverzan?
    – Nije uopæe kontrovezan, ako kontroverznim ne smatrate temu o lokalnim izborima u jednom malom selu. Posrijedi je jedan vrlo simpatièan film koji je na Danima hrvatskog filma dobio nagradu za najbolju režiju. HTV, po mom mišljenju, ima posve krivu ideju o tome što je to uopæe dokumentarac. To je forma koja je za njih apriorno nekonfliktna, nešto što se ne bavi stvarnim ljudima i dogaðajima a vrlo èesto se i ne radi o dokumentarcu veæ o reportaži, dakle novinarskom uratku. Osim toga, HTV dokumentarni film doživljava uvijek kao neku vrstu »reprezentativne« apologije, bilo da je ona domovinska ili religiozna.
    HTV-ovi dokumentarci se baš nikada ne bave manjinskim pitanjima, ne bave se homoseksualcima, Srbima, Židovima, Ciganima, satanistima, ljudima na rubu društva ili pak hrvatskim ratnim zloèinima. Ne sjeæam se kad je HTV snimio jedan analitièki, »kontroverzni« dokumentarac o Romima, a da to nisu samo djeca koja se igraju u prašini ili orkestar koji svira na svadbama.
    Što se tièe komercijalnih televizija, one još uvijek, na neki naèin, podcjenjuju svoje gledateljstvo. Jedino što njih zanima iz ovog sektora jesu traè-dokumentarci poput onoga o Michaelu Jacksonu ili pak dokumentarci o putovanjima. Dakle, televizije se boje kontroverznih tema, posebno ako je posrijedi domaæa kontroverza. Film o hrvatskom sveæeniku pedofilu posve sigurno nikada neæe proæi na ovdašnjim televizijama.
   

Potrebni radikalni zahvati

Kad govorimo o tretmanu dokumentarnog filma na HTV-u, leži li možda problem u kadrovima koji su ravnali dokumentarnim programima poput Kosovca ili Mikuljana?
    – Miroslav Mikuljan više nije urednik Dokumentarnog programa, na njegovom mjestu je jedan mlad èovjek, Miro Brankoviæ. No, ne vidim bitne promjene u programu. On ima dobre namjere ali ne znam što se tu, bez radikalnih zahvata, doista može napraviti. Samo da spomenem da su zasad od naše recentn produkcije otkupljeni »Pešèenopolis« i »Èuvar tegljaèa«, dva vrlo dobra filma, ali istodobno nisu otkupljeni ni »Paviljon 22«, ni »Život na svježem zraku«, pa èak ni jedan vrlo kvalitetan i posve benigan film – »Sve o Evi«.
    Zašto je tome tako, doista ne znam. Treba upozoriti i na to da HTV novcem pretplatnika kreæe u boj s komercijalnim televizijama i to na onim poljima, gdje po mojem mišljenju, to nikako ne bi trebao raditi, a to su soap opere, kvizovi, reality emisije i sl. To je materijal komercijalne televizije i HTV nema legitimitet gledatelja, pa ni zakona, da to radi jer se pretplata plaæa da bi se gledao nekomercijalni program.
    Prije svega domaæi igrani, dokumentarni i obrazovni program. Komercijalna televizija se treba financirati iz reklama i za to se ne bi smio trošiti novac koji dolazi iz pretplate! Beskorisno je, dakle, da se HTV pretvara u treæu komercijalnu mrežu, jer za to nema mandat niti zakonske preduvjete. To je na neki naèin èak priznao i Mirko Galiæ, istina neizravno, kad je kazao da su oni na HTV-u došli do ruba komercijalne televizije.
    Želim reæi da je to katastrofalan trend koji bi mogao potrajati još neko vrijeme. U tom trendu najviše æe stradati oni formati koje televizija i inaèe smatra optereæenjem, kao što su igrani i dokumentarni program. Javna televizija svoju publiku na prvom mjestu treba informirati, zatim obrazovati i na kraju zabaviti. Dok se javnost u to ne umiješa, nema šanse da se to dogodi. Politiku u tom kontekstu zanima iskljuèivo informativni program, a dokumentarni program postaje mjesto za smještanje nepoæudnih novinara.
   

Koprodukcijske šanse

Tradicija hrvatskog dokumentarca je nezanemariv dio domaæe filmske umjetnosti.
    – Tradicija hrvatskog dokumetarca bila je izuzetno snažna, bilo da je rijeè o Sremcu, Babaji, Žižiæu, Papiæu, Tadiæu, Krelji... U Zagreb filmu, radio se svojedobno vrlo kvalitetan dokumentarni film, koji je 1990. godine, uz mnogošto drugoga u kulturi, jednostavno bio otpisan. Kad smo mi u Factumu krenuli 1997. godine, time smo zapravo revitalizirali nezavisni dokumentarac u Hrvatskoj, dakako u posve drukèijim politièkim i društvenim okolnostima. Takoðer valja reæi da se danas veliki dio dokumentaraca radi u uvjetima meðunarodne koprodukcije. No u to se možete upustiti samo ako imate lokalnog koproducenta. Ne mogu doæi, recimo, u Austrju na ÖRF i zatražiti koprodukciju ako pri tome nisam osigurao lokalnog broadcastera.
    Samo jedan primjer za to kako naša televizija tretira koprodukcijske šanse. Prije godinu dana htjeli smo krenuti s radom na 13 epizoda prema Matvejeviæevom »Mediteranskom brevijaru«, dakle prema svjetskom hitu, koji je u svakom sluèaju politièki nesporan. Televizije iz Francuske, Alžira i Italije, baš kao i još neki odmah su pokazali interes. U tih godinu dana od HTV sam zatražio samo jedno – pismo namjere, dakle samo jedan papir, kako bi se krenulo u produkciju. Pogaðate, do danas ništa nisam dobio, iako bi to bila serija koja bi posve sigurno afirmirala ovdašnje vrijednosti.
Rade DRAGOJEVIÆ
 

 

»ZagrebDox« s najboljim svjetskim dokumentarcima

    Recite nešto o festivalu koji planirate organizirati?
    – On bi trebao pokriti rupu koja postoji u èitavoj regiji – u jugoistoènoj Evropi. Najbliži meðunarodni dokumentarni filmski festivali oni su u Solunu i Pragu. Buduæi da se dokumentarna sekcija na postojeæim festivalima (Motovun, Zagreb, Sarajevo) uglavnom tretira kao nešto manje važno, zakljuèili smo da treba iæi s festivalom koji smo radno nazvali »ZagrebDox« i na kome bi se prikazivao iskljuèivo najbolji svjetski dokumentarni film. Svrha bi mu bila da se publika informira o tome što se dogaða na tom podruèju. Jer i tu leži jedan od problema. Naime, HTV kupuje samo bibisijevski tip dokumentaraca i uopæe ne uzima u obzir meðunarodnu nezavisnu produkciju, ne kupuje autorske dokumentarce. Kanimo, dakle, prikazati produkciju jedne zemlje, predstavit æemo jednog autora, zatim æemo napraviti retrospektivu hrvatskog dokumentarnog filma, imat æemo, dakako, i natjecateljsku sekciju, zatim program regionalnog dokumentarca, a kanimo napraviti i nekoliko workshopova o tome kako financirati dokumentarce te kako se produciraju dokumentarci na jakim televizijama kao što su ZDF, RAI ili Arte.
   
    »Lora« u montaži
   
    Unatoè svemu ne odustajete od snimanja kritièkog tipa dokumentaraca. Upravo radite »Loru«.
    – »Lora« je u montaži i ona najesen ide van. U Srbiji æe sigurno biti prikazana, a ovdje æemo tek vidjeti. Mi i dalje imamo èvrst dogovor s B-92, a ponudio sam i HTV-u da uðe u produkciju, veæ samom èinjenicom da se koristimo i njihovom arhivom. No od njih nema odgovora. Radit æemo i film o tajkunizaciji, vjerojatno o medijskoj tajkunizaciji u Hrvatskoj. Trenutaèno radimo sedam filmova s malo novca. Kad govorim o uvjetima produkcije, želim samo da usporedite Zagreb film s Factumom. Zagreb film je trgovaèko poduzeæe s tridesetak zaposlenih u vlasništvu Grada, a mi pak imamo jednog i pol zaposlenog. Usporedite dakle to i rezultate koje te dvije producentske kuæe postižu i sve æe vam biti jasno. Govorim to bez ikakve zlobe, to spominjem samo zato jer nas, uvijek, kao neprofitnu i nevladinu udrugu, odbijaju za financiranje hladnog pogona.
    Dakako da želimo zadržati svoju nezavisnost jer samo tako možemo biti kritièni i oštri, ali svugdje u svijetu postoje naèini financiranja i takvih produkcija. Što se tièe financiranja, kvaka je u tome što se troškovi hladnog pogona pokrivaju samo ustanovama u kulturi koje su u vlasništvu države ili grada. Poruka je jasna, budi u našem vlasništvu, pa æeš dobiti novce.
 

Povratak