Zašto televizija ne bi imala komentar

30.07.2004.

Prvi èovjek informativnog programa Nove TV trenutaèno priprema serijal portreta hrvatskih politièara koji æe se emitirati dok on bude na godišnjem. Kako se vijesti u maloj zemlji brzo šire, tako je i prije televizijske najave ova došla do onih koje æe Branko Vukšiæ secirati. Pa su poèeli zivkati interesirajuæi se hoæe li spomenuti i njihovu osobu.
    Vukšiæa to ne brine. Malo mu, kaže, znaèi što politièari misle o njegovim kolumnama. Bitnije su mu reakcije »malih ljudi« kojih je zaista puno. Ponosno nam pokazuje pune ormare pisama gledatelja. Faksovi i e-mail poruke još su èešæi. Veæi broj ih je pun pohvala i dobronamjernih sugestija, no ima i onih drugih, uvredljivih, pa èak i prijetnji smræu.
    – Imam bar pedeset pisama u kojima mi se prijeti da æe me ubiti, od 1990. pa do sada. Daleko više ih je stizalo dok sam radio u novinama, a otkad sam na Novoj TV stigla su mi tri-èetiri takva pisma.
    Shvaæate li ih ozbiljno i prosljeðujete policiji ili odmahujete rukom?
    – Prvu prijetnju smræu dobio sam 1990. godine kada su mi u sanduèiæ stavili krvavo meso i napisali na vrata »ubit æemo ti sina«. To me stvarno pogodilo jer mi je dijete bilo malo i tako nešto mi se dogodilo prvi put. Poslije toga kontinuirano veæ 15 godina dobivam prijetnje kao ustaša, èetnik, komunjara, fašist... Nekad je poruka tako dobro sroèena da mi se odsjeku noge, no nakon toga potisnem strah i prihvatim to kao nešto sasvim normalno. Na policiji je dosta toga, a oni iz 1990. godine su i uhvaæeni. Radilo se o nekim ljudima koji baš nisu bili sretni s nastankom hrvatske države i mojim komentarima o Slobodanu Miloševiæu.
    Zašto sebe doživljavate tako ozbiljno da imate potrebu svakog dana nešto komentirati?
    – To je moj posao, ali ne doživljavam to preozbiljno. Kao i za svaki drugi posao i ja se za ovaj vrlo ozbiljno pripremam, po èetiri-pet sati dnevno.
    Koju vi zapravo funkciju imate na Novoj TV?
    – U ovom trenutku uopæe ne znam kako se zove moja funkcija, a to nije ni bitno.
    Dobro, jeste li još uvijek šef programa Nove TV?
    – Nisam. Službeno mi se još uvijek piše da sam direktor programa, no još prije nekoliko mjeseci smo se podijelili pa kolega Blažièko radi zabavni i sportski, a ja informativni program. U privatnoj televiziji radite sve, pa i ono što se ne smatra novinarskim poslom. Na HTV-u ili nekoj drugoj kuæi nezamislivo je da netko radi ono što po ugovoru nije njegov posao. Ja sam visoko u vrhu kuæe po onom što radim, a zove li se to direktor informativnog ili pomoænik uprave za informativni program, nije bitno.
    A što je Ivana Ivanèiæ?
    – Ona je urednica informativnog programa. Ona brine da sve štima u toj redakciji i u studiju informativnog programa.
    Otišao vam je Robert Zuber, a govori se o još nekim odlascima. Što vi kažete na to?
    – Veæina ljudi u informativnom programu ostala je od prvog dana. Zuber je otišao jer je dobio bolju ponudu i jer je bio nezadovoljan svojim statusom ovdje. On je i dandanas u redakciji i najradije bi ostao ovdje. To vam je tako, kad vam netko nudi prelazak u neku veliku kuæu u kojoj još niste bili, nema tu ništa tragièno.
    Kako ste zadovoljni suradnjom s Ivanom Ivanèiæ?
    – S njom suraðujem vrlo profesionalno.
    Spremate li nešto više za jesen kada bi i RTL trebao krenuti punom parom?
    – Imamo nekoliko projekata, no prije svega trebamo sjesti s novim vlasnicima za stol i dogovoriti se oko programa.
    Znate li što o navodnom prelasku Ivice Blažièka na RTL?
    – Ne.
    Kad ste veæ spomenuli vlasnike, imate li kakvu potvrdu da æete ostati na svom mjestu?
    – Dobio sam ponuðen ugovor koji sam potpisao. Poslovodstvo kuæe je ostalo isto pa ja nisam ni razgovarao s novim vlasnikom. Ljudi koji su bili prije na èelu kuæe rekli su mi da je normalno da ostajem. A koliko znam, niti jedan èovjek nije trebao otiæi s Nove TV, iako baš i ne poznam sve od nas 150 koliko nas je zaposleno ovdje.
    Najprije planiramo Petra Vlahova preseliti u novi studio sa živom publikom, no ne bih još govorio o konceptima. Pregovaram i sa šest glumica koje bih volio vidjeti u jednoj novoj emisiji »Mali ženski razgovori« koju osmišljavam.
    Hoæete li nastaviti i s vašom »Glavom kroz ekran«?
    – Pa ne znam. Kada smo krenuli mislili smo da æe se održati šest mjeseci. Iæi æe koliko izdržimo i publika i ja sam. Pošto je to trenutno najgledaniji segment programa, mislim da bi ga bilo glupo ukinuti. Nakon što mi izaðe knjiga vjerojatno æe kolumne iæi pet puta tjedno, a razmišljam da ih »izvadim« iz »24 sata« i da to bude samostalna emisija na kojoj bi na poèetku išao komentar, a zatim bi došao gost kojeg bi dva voditelja ispitivala u »unakrsnoj vatri«. Mislimo napraviti jedan klasièni talk show koji bi išao pet puta tjedno, dok bi subotom išla emisija s temom iz medicine, a nedjeljom neke lakše teme. Mirjana Hrga takoðer priprema novi projekt veæ nekoliko mjeseci.
    Mnogi s kojima sam razgovarao zbunjeni su vašim komentarima u kojima èesto pred kraj neoèekivano skoknete na neku sasvim drugu temu. Zašto to èinite?
    – Zbog toga što mislim da taj dan treba reæi još nešto. Moj komentar posložen je na èetvrtine i u toj posljednjoj èetvrtini obièno govorim o neèemu što smatram da treba spomenuti i zbog èega sam toga dana dobio dvadesetak mailova u kojima od mene traže da kažem svoje mišljenje i o tome.
    O vama se govori upravo suprotno, da se samo želite vidjeti na ekranu i da vam je to glavni motiv prelaska na televiziju.
    – Znate kad je prvi put pala ideja da idem na televiziju? Kada je Mirko Galiæ 2000. godine trebao doæi za direktora HRT-a. Tada mi je došao Ivo Lonèar i rekao da æe on postati glavni urednik HTV-a, a mene je molio da budem urednik zabavnog programa. Da sam cijeli život to htio, odmah bi pristao. Ali, odgovorio sam u šali da nisam siguran za svoj život kada bih otišao na Prisavlje. Negdje tri-èetiri puta me nagovarao, dolazio mi kuæi i molio me da prihvatim.
    A volite sebe vidjeti na ekranu?
    – Do ovog našeg razgovora odbio sam mnoge intervjue, a rijetko dajem i izjave. Uostalom, mogao bih na ekranu biti i više.
    Možda nemate vremena ili vam se ne da raditi?
    – Ma ne, to nije moj san. Puno sam skloniji onoj novinarskoj formi koju sam radio u pisanim medijima. Kruna je zapravo otiæi u slobodnjake i raditi svoje projekte. Naravno, i ja sam ekshibicionist, kao što su i Denis Latin, Aleksandar Stankoviæ, Goran Miliæ ili svaki drugi televizijski novinar.
    Koliko ste zadovoljni svojim komentarima?
    – Nekad sam zadovoljan, a najzadovoljniji sam kad ima reakcija. Zovu me i politièari, ali ne mislim da su to pritisci jer meni stvarno nitko od njih ništa ne može. I svaki put s njima razgovaram. Kad je Raèan bio na vlasti i kad sam ga više opanjkavao, zvao me Nenad Staziæ i pitao me jesam li normalan i što to radim. A prije dva tjedna je rekao da je to što ja radim nešto najbolje što se pojavilo na medijskom tržištu. Ljudi imaju krivo mišljenje o televizijskim komentarima zato što su poznavali samo one nepotpisane HTV-ovske koji su i jednog vašeg kolegu novinara natjerali da emigrira u SAD, za kojim su pisali potjernice. To nije bio komentar nego politièka intriga najgore vrste. Ovo je pravo na drukèije mišljenje. Zbog èega televizija ne bi imala komentar, a novine ih imaju èetiri-pet.

Saša VEJNOVIÆ

Povratak