Smrt, etika i tehnologija

02.08.2004.

Otkad je èovjeka smrt se prepoznavala po prestanku rada srca. Tek prije 40-ak godina srèana je smrt zamijenjena "moždanom smræu". No i moral i obièaji, pa i dio zakonske regulative još su èvrsto vezani uz tradicionalno shvaæanje da smrt nastupa prestankom rada srca. Rijeèju, bioetièka svijest zaostaje za napretkom tehnologije.
Etièka pitanja dodatno komplicira presaðivanje organa: da bi se organi mrtva èovjeka — osobe èiji je mozak mrtav — mogli pravodobno upotrijebiti, zakon lijeènike ovlašæuje da ih vade NE PITAJUÆI NIKOGA. No zbog pritiska tradicije naši lijeènici na to nisu spremni... što je onda jedan od glavnih razloga da smo po broju doniranih organa u Europi na samom dnu... U takvim okolnostima i oni najbolji — poput doktora Ujeviæa koga resi i ljudska obzirnost i struèna odgovornost — mogu doæi na udar neinformirane, a inkvizicijski raspoložene sredine. Kao što bi i oèajnu majku netko sada mogao optužiti da nije htjela pomoæi teško bolesnima koji èekaju organe...
Oèito je, etika u nas dvostruko zaostaje za tehnologijom. Prvo, zbog razloga koje dijelimo sa svima. A drugo, zbog naše prakse da umjesto boljeg informiranja, bioetièke edukacije, beziznimnog poštovanja propisanih procedura..., da se umjesto svega toga, a zbog naših duboko ukorijenjenih navika upustimo u inkvizicijski progon i ocrnjivanje baš onih rijetkih koji nešto pokušavaju napraviti. Poznato je da u tome prednjaèe naši mediji. Stoga, i usred najteže tragedije obitelji Galešiæ, pozornost zaslužuje i ovo uravnoteženo izvješæivanje te iscrpno objašnjenje svih bitnih dimenzija ove delikatne situacije od strane Slobodne.

Povratak