Kazneni zakon ne smije ignorirati moralne kriterije

03.08.2004.

Opæinski sud u Požegi proglasio je krivim novinara Miroslava Juriæa za kazneno djelo klevete u novinama. Buduæi da nije htio platiti kaznu od 12.600 kuna, Sud mu je odredio zatvorsku kaznu. To je jako uznemirilo branitelje novinarske slobode pa i gospoðu ministricu Vesnu Škare-Ožbolt. Ona je platila novèanu kaznu za Juriæa, kazna je suspendirana, on nije zatvoren. Ministrica je najavila poboljšanje Kaznenog zakona u odjelu klevete (Vjesnik, 20. srpnja 2004.).
Hoæe li promjene u Kaznenom zakonu biti poboljšanje ili pogoršanje? Pitanje traži moralno razmatranje.
Zakonodavstvo i pravo nisu moralne kategorije, ali im, u moralno zdravom društvu, ne smiju ni proturjeèiti. Njihove odredbe i norme ne smiju biti nemoralne.
Vrijedi li to i za sluèaj novinara Juriæa? Osuðen je za kazneno djelo klevete, a izjavio je da se »unatoè pravomoænoj presudi« ne smatra krivim. Ne prihvaæa zakonske kriterije ni sudsku odluku, nego, prema svojim mjerilima, upozorava na »nepravilnosti u pravosuðu« i dodaje da iz svega izlazi »uzdignute glave«.
Je li to omalovažavanje i povreda Suda? Kako bi novine, novinari i ministrica reagirali kad bi bila rijeè o nekoj drugoj osobi, a ne novinaru? Bi li stali na stranu osuðenika ili bi tada zastupali pravomoænu presudu i nepovrjedivost suda?
Gospoða ministrica je kazala: Dok sam ja ministrica pravosuða nijedan novinar za ono što je objavio neæe iæi u zatvor. Vrijedi li to i za druge ljude? Moralno, pravno i ustavno svi ljudi su jednakopravni. Jesu li novinari privilegirana skupina izvan opæevažeæih moralnih i pravnih sankcija? U ime kojega prava i morala?
Sloboda je sveopæa, univerzalna moralna, opæeljudska kategorija. Ona, u granicama moralno dopuštenih postupaka, pripada svim ljudima i narodima. Medijska sloboda, sloboda novina i novinara nije ni šira, ni veæa od slobode bilo kojega drugog èovjeka. Ona nije i ne smije biti, neogranièena.
A u povodu kazne novinara Juriæa oglasio se i OESS. Zabrinuti su zbog dogaðaja koji imaju »obeshrabrujuæi utjecaj na slobodu medija«. Je li rijeè o slobodi medija ili borbi za vlast nad medijima u Hrvatskoj?
Strani kapital i ideologije kupuju naše medije i nameæu nam svoje kriterije, ignoriraju moralne steèevine, obezvrjeðuju etièke i nacionalne vrijednosti. Nije rijeè o slobodi medija, nego i upletanju stranih interesa i ideologija koje, u ime slobode medija, žele nametnuti Hrvatima svoja mjerila, vrijednosti, politièke opcije, svjetonazor, kako bi ovladali svekolikim kulturno-duhovnim, politièkim, društvenim i gospodarskim životom.
Predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ govori o èestim pritiscima na novinare, te kaže da je i taj sluèaj »dokaz pokušaja miješanja politike u novinarstvo«, a pravomoænu presudu je donijelo neovisno sudstvo. Je li njegova izjava povrjeda toga sudstva? Je li ona pritisak na neovisno sudstvo i miješanje u sudske odluke, da bi se novinarima osigurala »sloboda«, prava i društveni položaj koji ne pripada drugim ljudima?
Razvidno je, bit problema nije u slobodi nego u cehovskim i politièkim pritiscima da se novinarima osiguraju privilegirana prava, èak i pravo vrijeðanja i klevetanja drugih osoba. Takve su povlastice moralno i pravno nedopustive. Puna sloboda i povlastice èine ljude sebiènima, asocijalnim i zlim osobama. Posljedice su povrjede ljudskoga dostojanstva, nasilje i dr. Stoga se ne smiju ozakoniti.
Kleveta je teška povrjeda ljudskoga dostojanstva a ono je, kao vrhunska opæeljudska vrijednost, moralno, ustavno, te mora biti i zakonski nepovrjedivo. U nas je, meðutim, ugroženo ljudsko dostojanstvo, a ne medijska sloboda.
Gospoða ministrica je izjavila da ju je sram »što živi u zemlji u kojoj novinari idu u zatvor«, a rijeè je o jednom sluèaju. Bilo bi normalnije, logiènije i etiènije da je nju, mene i mnoge druge èestite ljude sram, što se u našoj dragoj domovini Hrvatskoj, s bogatom moralnom i kršæanskom tradicijom, èesto javno preko medija vrijeða i kleveæe i što postoje stotine i tisuæe oklevetanih graðana. Zar je alarmantnija jedna pravomoæna presuda novinaru za djelo klevete, nego stotine i tisuæe nesankcioniranih kleveta?
Kakva je to sloboda ako Kazneni zakon dopušta javno vrijeðanje i klevetanje? O svemu se može pisati, ali pristojno, kulturno. Novinarima treba osigurati slobodu informiranja, ali ne i klevetanja.
Ako bi Kazneni zakon, u ime medijske slobode, novinarima dopustio i slobodu klevetanja, ne bi to bilo nikakvo poboljšanje, nego nedopustiv uzmak pred nasrtajem agresivnoga liberalizma koji razara naša moralna postignuæa, obezvrjeðuje etièke, katolièke i hrvatske nacionalne vrijednosti.
Poštovana gospoðo ministrice Vesna Škare-Ožbolt, ne dopustimo da nam anarholiberalna ideologija »kreira« naše zakone, politiku, kulturu, moral, duhovnost. To ne mogu biti uvjeti za ulazak u EU, a naša i Vaša dužnost i obveza je zaštita hrvatskih nacionalnih interesa, moralnih steèevina, tradicije i vrijednosti.
Autor je pedagog, sveuèilišni je profesor u mirovini.

Povratak