SEVERINA NIJE CAROLINA

22.08.2004.

piše Jadranka MATIÆ

U organizaciji Centra za socijalno-pravne studije Univerziteta u Oxfordu u Engleskoj i ove je godine u srpnju održan meðunarodni seminar pod nazivom Usporedba medijskih prava i prakse. Na treæem po redu skupu pravnih eksperata i odvjetnika iz latinoamerièkih, afrièkih, azijskih i europskih zemalja u tranziciji, jedini sudionik iz Hrvatske bio je splitski odvjetnik Toni Vukièeviæ, koji je svojedobno upravo u Engleskoj magistrirao baš na temu medijskih prava. Zamisao organizatora bila je okupiti eksperte, odvjetnike i pravnike vezane za medijske kuæe, bilo da ih zastupaju u obrani, ili da se u njihovo ime pojavljuju kao tužitelji i usporediti stanje medijskih sloboda u razlièitim, uglavnom manje razvijenim zemljama.
Što je program konkretno ponudio?
- Bio je podijeljen po tjednima. Posljednja dva tjedna razgovaralo se o iskustvima latinoamerièkih i afrièkih zemalja na podruèju medijskih sloboda, dok je poèetak protekao u znaku sluèajeva iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Meni je taj dio bio i najzanimljiviji, jer Europski sud djeluje još od 1950. godine i ima najrazraðeniju praksu, te stoga što je Hrvatska potpisnica Europske konvencije za ljudska prava i slobode pa se i hrvatski graðani obraæaju tom sudu kao žalbenoj instituciji. S obzirom na njihovu ekspanziju, posebno smo obraðivali ekektronske medije, internet, ali i dodjelu koncesija. Sve elemente koji, jednostavno reèeno, mogu utjecati na sužavanje slobode izražavanja, s posebnim naglaskom na položaj medijskih kuæa. Jasno, uvijek gledano kroz prizmu pojedinca i njegova prava na medijsku slobodu.
Dobiva li Hrvatska po tom pitanju prolaznu ocjenu?
- Situacija u Hrvatskoj nije kritièna, ne zato što sam slušao koliko je loše u nekim zemljama, veæ zbog toga što je oèito pronaðen nekakav balans izmeðu zaštite prava pojedinca na privatnost i slobode izražavanja. Naravno, nakon što je pokazana dobra volja da se riješi najveæi naš problem - postojanje u zakonodavstvu kaznenih odredbi vezanih za klevetu. Donekle je popravljena i situacija oko visine novèanih naknada štete nanesene uvredom, koje su bile višestruko veæe od iznosa što se dobiva za smrt djeteta u prometnoj nesreæi, na primjer. Još, meðutim, stoji primjedba na naèin izbora èlanova Vijeæa HRT-a koji omoguæava upliv politike.
S obzirom na nedavni sluèaj objavljivanja Severinine snimke, zanimljivo bi bilo èuti zakljuèak o odnosu internet - pojedinac.
- Sve veæe tehnièke moguænosti pridonose ekspanziji medija, a s tim raste i potreba da se to pitanje nekako i regulira. Mada bi autoriteti rado stavili internet pod kontrolu, zakljuèak je jasan - to je nemoguæe.
Ne vjerujem da æe to biti moguæe i u skoroj buduænosti, ali se s pravne strane, ipak, pokušava odrediti granica u slobodi izražavanja i tog medija. Za primjer je uzeta presuda u korist monegaške princeze Caroline, sluèaj koji, vjerujem, kolega koji zastupa Severinu pažljivo prati. Radi se o objavljivanju njezinih slika s djecom, snimljenih na privatnom imanju, koje usput reèeno uopæe nisu bile kompromitirajuæe. Premda je princeza Carolina javna osoba po karakteru svog položaja, sud smatra da nije bilo nužno objaviti slike iz njezina privatnog života. Za politièare, meðutim, sud ima drugaèije stajalište, što æe morati shvatiti i neki naši politièari.
Èime je to obrazloženo?
- Dok je Carolina status stekla roðenjem i on ne ovisi o njezinoj popularnosti, politièari izlaze pred biraèe koji ih biraju na osnovi imidža koji su o sebi stvorili. Za politièare je sud otvoreno kazao: Ako ste dragovoljno ušli u politiku, bavite se politikom i od toga živite, propagirate odreðena naèela, konzervativna na primjer, trebate ih se držati i u privatnom životu. Stoga, ako novinar doðe do nekih saznanja i objavi ih, primjerice da politièar javno nastupa protiv homoseksualizma, a otkrije se da sam ima takve sklonosti, sud takvu informaciju ne bi tretirao kao povredu privatnosti.
Kako Severina nije Carolina, a ne bavi se ni politikom, gdje bi se mogao svrstati njezin primjer?
- Prvo valja razjasniti, da bi Severina uopæe zatražila zaštitu pred Europskim sudom, hrvatska država mora prije donijeti za nju nepovoljnu odluku u eventualnom sudskom postupku. Ali u svakom sluèaju treba razlikovati dvije stvari: eventualnu odgovornost onih koji su na internetu objavili informaciju o postojanju snimke i onih koji su snimku pustili. S obzirom na veæ prije reèeno o internetu, za objavu informacije teško da æe netko odgovarati. Izlaz za Severinu, poznatu osobu, pjevaèicu, bila bi zaštita privatnosti, pa tu možemo govoriti o usporedbi sa sluèajem Caroline. Ne treba, meðutim, zaboraviti da bi se onaj tko je tužen, mogao pozvati na praksu Europskog suda i kao argument protiv pjevaèice izvuæi stvaranje imidža pomoæu kojeg se zaraðuje.
Stvarajuæi imidž èedne osobe, okružene djecom, snimala je, primjerice, reklame za proizvode namijenjene djeci, a poznato je da je na spornoj snimci s oženjenom osobom, ocem troje djece. Tu sada dolazimo do usporedbe s politièarima.
Kako bi najkraæe glasio opæi zakljuèak seminara?
- Opæi je zakljuèak da je europski sustav zaštite medijskih sloboda daleko ispred svih, služi za primjer drugima. Premda, naravno, još uvijek ima prostora za usavršavanje. Podsjetit æu na engleski termin za novinare "watch dog", "pas promatraè" koji "vreba" informacije, saznaje ih i javnosti omoguæuje pravodobnu informaciju. Stajalište je suda da se novinare ne smije sputavati u toj ulozi, jer im je to zapravo profesija, a pored toga, javnost bi bila uskraæena za informaciju.
I još nešto, u strahu od posljedica pisanja kod novinara bi nastala autocenzura, a Europa to ne želi. Pluralizam i otvorenost stimuliraju razvoj demokracije i to stoji u pozadini svih europskih konvencija, i štiti se jer Europa poèiva na tome.

Povratak