Nebesko oko sinjalo i bespravne gradnje

06.09.2004.

U Ikarove nebeske štrade uzletjele su ovoga ljeta reporterske ekipe Radio Dalmacije, kako bi ponudile kvalitetne informacije o stanju u prometu brojnim vozaèima koji su, kupajuæi se u znoju lica svoga, svladavali kilometre na užarenom priobalnom asfaltu. Ljetni hit nazvan "Nebesko oko" krio se na dva rubna kantuna svekolikog etera, na valnim dužinama od 87,8 ili 106,9 megaherca, a javljanja iz zrakoplova mogla su se slušati svakog vikenda od 9. srpnja do 5. rujna, u razdoblju najveæih prometnih gužvi. Vrlo originalna ideja na hrvatskom medijskom prostoru, ostvarena u suradnji popularne splitske radiopostaje i zagrebaèkog Radija 101, bila je izravan povod da se i naša ekipa tijekom posljednje ovogodišnje trodnevnice "Nebeskog oka" zaputi u visine kako bi zajedno s radijskim kolegama iskusila izazove rada iz ptièje perspektive. Nebeski dvojac tom prigodom èinili su reporterka Paola Kranjèeviæ, prepoznatljiv glas iz etera Radio Dalmacije, i kapo od cessne 172, pilot Miljenko Bucaloviæ iz Zagreba. Voðen rukom iskusnog meštra, "leteæa škatula" ili "fiæo s krilima" neèujno se odlijepio s piste u Resniku i krenuo prema prvom odredištu, brzoj cesti Solin - Klis, poprištu tragiène prometne nesreæe koja je bila povod Paolinu javljanju u radijski program.
— Javljanja s visine od 300 do 500 metara poseban su gušt. Današnji sudar morao je, na žalost, biti prva vijest, ali obièno je sve znatno opuštenije. Prvenstveno informiramo slušatelje o aktualnoj situaciji na dalmatinskim prometnicama i u trajektnim pristaništima.
Znali smo se naæi i iznad požarišta, kao primjerice nedavno kod Piska, kada smo bili toèno u "sendvièu" izmeðu vatre i kanadera koji je gasio — govori nam Paola Kranjèeviæ. Ona je samo dio velikog tima koji realizira "Nebesko oko" jer se u visinskoj postavi, osim nositelja projekta Ivice Vrandeèiæa i koordinatorice Sanje Topiæ, nalaze glavni operativci, novinari Toni Kesiæ, Rade Županoviæ, Ines Utrobièiæ, Kristina Tešija i Paola Kranjèeviæ.
Letenje na visinama od 300 do 500 metara zasigurno im je predstavljalo poseban gušt koji je olakšavao svakodnevne radne zadatke. Bespogovorno smo im povjerovali na rijeè, jer tko može platiti visinski pogled na Split, Trogir, Marinu, Rogoznicu, zagorska prostranstva, Primošten... Morsko plavetnilo u kombinaciji s nebeskim prostranstvima stvaraju neopisiv doživljaj za prosjeènog ljubitelja zrakoplova. Idealnu sliku, za ne falit, razbio je pogled na nebrojene bespravne gradnje i oneèišæenja Kaštelanskog zaljeva. Mislite da "Nebesko oko" to nije opazilo? Varate se. Garant!

piše Gordan ZUBÈIÆ
snimio Jadran BABIÆ

Povratak