Paradoksalna smrt novinara Baldonija

04.09.2004.

Ubojstvo talijanskog novinara-slobodnjaka Enza Baldonija u Iraku pokrenulo je lavinu reakcija u talijanskoj javnosti. Novinar tjednika Diario, bliskog talijanskoj ljevici, Enzo Baldoni pisao je uglavnom kritièki o apsurdu iraèke ratne avanture. Njegova smrt spada u one aprsurdne i bizarne povijesne dogaðaje: protivio se ratu u Iraku, a pogubili su ga teroristi tražeæi u svojim javnim proglasima baš ono, što je pisao i Baldoni – povlaèenje talijanskih postrojbi iz Iraka.
    No bilo bi pogrešno misliti da je Baldoni umro od ruke istomišljenika. Teroristi koji su iznikli u okupiranom Iraku podjednako su neprijatelji i amerièkih okupatora i njihovih saveznika – trabanata kao i iraèkog naroda, koji želi samo mir a nikakav džihad, ni u bilo èije ime.
    Talijanska ljevica je pokušala još jednom optužiti Vladu da svojom politikom podrške amerièkom ratu u Iraku tjera mlin na vodu baš teroristima. Istini za volju, veze iraèkog vodstva i napose Sadama Huseina s teroristièkom mrežom Al Qaeda nikad nije dokazana, ili je u najmanju ruku dokazana isto toliko, koliko i postojanje Sadamovog kemijskog i biološkog oružja koje je bilo »spremno« za napad na Ameriku. Baldoni je poginuo iz ruku jedne od teroristièkih skupina koje su iznikle nakon i za vrijeme okupacije Iraka, iz oèaja iraèkog naroda katastrofalnim uèinkom amerièke okupacije: mir nije uspostavljen, neredi i kaos se nastavljaju i u zemlji vlada opæa nesigurnost i nestabilnost, a uvjeti života su sve gori i gori.
   

Zapad i islam

Naravno, politièari ne bi bili politièari kada ne bi pokušali iskoristiti Baldonijevo ubojstvo za svoje vlastite interese i probitke. Tako je bilo i u reakcijama na ovaj grozan èin. Iz redova Berlusconijeve stranke ubojstvo Baldonija, nezgodnog svjedoka na licu mjesta, stigla je osuda ubojstva s blagom naznakom da se to inaèe i može dogoditi onima koji se naivno protive ratu, kao što je to èinio novinar Baldoni. »To je grozni èin, jer pogaða osobe koje su izvan dinamike ratnog zbivanja«, izjavio je ministar Gianni Alemanno. Roberto Calderoli, ministar koji je zamijenio Umberta Bossija, cinièno je komentirao: »Ako veæ ubijaju osobu koja je otišla tamo da pomogne iraèkom narodu, znaèi da osjeæaju apsolutnu mržnju prema Zapadu«.
    Ubojstvo Baldonija iskoristio je i predsjednik Senata Pera da upozori na potrebu da se sav Zapad ujedini protiv Islama, što je zamirisalo ljevici na poziv za novi križarski rat na tragu ideja Oriane Fallaci i njezine ksenofobije prema islamistima. Na Perin govor o potrebi jedinstvenog odgovora Zapada islamu podigli su se i lijevi politièari i intelektualci, a konaèno je ljevica uspjela pronaæi minimum zajednièkog jezika. Ne treba zaboraviti da se baš ljevica podijelila u Senatu, 15. travnja prošle godine, kada je trebalo glasovati o odlasku talijanskih vojnih postrojbi u Irak. Tada su se èlanovi Tratinèice, Stranke demokratske ljevice, Talijanskih socijaldemokrata i UDEUR-a suzdržali od glasovanja, tako da su protiv slanja talijanskih vojnika bili samo zaastupnici s ljevice – èlanovi Komunistièke partije Italije, Komunistièke obnove i Zeleni.
    Tek je nakon petnaest dana postalo jasno da okupacija Iraka ne teèe prema osloboðenju Iraka od diktature Sadama Huseina i uspostavi iraèke demokracije, veæ da æe se okupacija produžiti i pretvoriti u sredstvo amerièke dominacije Bliskim istokom. Tada, 31. srpnja 2003., lijevi centar glasuje protiv produženja talijanske misije u Iraku, a Maslina uspijeva progurati zakljuèak da se Vlada obvezuje pronaæi rješenje iraèke kritike unutar mehanizama UN.
   

Èlanak 11 Ustava

No trebalo je skoro godinu dana da lijevi centar zbije redove: 20. svibnja 2004. glasuje se po èetvrti put o talijanskoj misiji u Iraku, a ljevica traži povlaèenje talijanske misije iz Iraka. Konaèno, nakon povratka s demokratske konvencije na kojoj je prihvaæena Kerryjeva kandidatura, Fassino i Rutelli, voða Tratinèice, objavljuju da podržavaju Kerryjevu viziju završetka okupacije Iraka i prijenosa vlasti Iraèanima.
    Baldonijeva smrt radikalizira talijansku ljevicu: Fassino sada traži od Vlade da zahtjeva intervenciju Europske unije, da bi EU i UN zajedno riješile »gordijev èvor« koji su zapleli Amerikanci svojim petljanjem u Iraku.
    Najdalje je otišao bivši predsjednik Republike, Oscar Luigi Scalfaro, koji je trn u oku Berlusconiju i njegovoj vladi. Scalfaro je ustvrdio da je u Italiji prekršen èlanak 11 Ustava, koji kaže da »Italija odbacuje rat kao sredstvo voðenja politike«. Scalfaro optužuje vladu da zajedno s Amerikancima terorizam rješava ratom, koji pogaða nevini narod. Scalfaro nije jedini bivši predsjednik od kojih se Berlusconiju i njegovima diže kosa na glavi.
    Nedavno je bivši predsjednik Francesco Cossiga izjavio da bi u središtu Trsta valjalo podignuti spomenik jugoslavenskom voði Titu, koji je zaslužan za pobjedu nad fašizmom. »Cossiga bulazni«, reakcija je Berlusconijevih doglavnika. Bulazni, izgleda, i Oscar Luigi Scalfaro, jer neizravno optužuje Vladu da gazi talijanski Ustav. A sreæe nemaju berluskonijevci ni s trenutaènim predsjednikom Republike Ciampijem, koji takoðer poziva Vladu na pametniju politiku u Iraku.
    U takvom ozraèju, samo još treba da Miss Trsta postane jedna Slovenka, kao što se to dogodilo pred neki dan u Trstu. Bivši berluskonijevac, dekadentni estet Vittorio Sgarbi primjeæuje da ljepota nema granica niti nacionalnosti, ali to više ne vrijedi – baš u Italiji.

Povratak