Tko to ne voli predsjednika parlamenta

09.09.2004.

Je li to bio samo loš dan predsjednika Sabora Vladimira Šeksa? Nastupom u OTV-ovoj emisiji, u kojoj je izravno napao državnu televiziju, Šeks je taknuo u veliku temu, ali na krajnje sporan naèin. Požalivši se javno kako ga državna televizija namjerno preskaèe, kad na primjer navodi tko je sve od dužnosnika bio nazoèan na obljetnici Oluje, ili kako izvještava o fitness klubu u Saboru umjesto o dinamiènoj parlamentarnoj jeseni, predsjednik parlamenta najavio je izmjene Zakona o HRT-u, što je u tom kontekstu zvuèalo jedino kao prijetnja. Èak kad bi bila ostvariva, vladajuæima bi navukla tešku optužbu da posežu za zakonskim rošadama kako bi u dominantnom mediju instalirali poslušnièku ekipu. Meðunarodni promatraèi dobili bi fini argument da još jednom prikoèe entuzijazam vlasti u discipliniranju najjaèeg medija, kao što su to veæ uèinili proljetos.

Vladimir Šeks ima ogromno politièko iskustvo. Nikako se ne bi moglo reæi da je sklon zalijetanju, nego upravo suprotno od toga. Na politièkom podiju on se kreæe lakoæom akrobata. Što ga je dakle moglo navesti na takvo opuštanje pred kamerom, kakvim je momentalno navukao negativne odjeke?

Èinjenica je da je aktualni predsjednik parlamenta u posve drugaèijoj poziciji od prijašnjeg. Dok je Tomèiæ bio na èelu Sabora, njegova je stranka bila važna karika u vladajuæoj koaliciji i iz te je okoklnosti bila potencirana važnost Tomèiæeve funkcije. Šeks kao šef parlamenta u drugaèijoj je poziciji, jer on nije istodobno i šef stranke, nego je to Sanader, koji u rukama drži izvršnu vlast. No Šeks se naravno neæe javno požaliti da je kao predsjednik Sabora u sjeni premijera, veæ primjeæuje da televizijske vijesti poèinju s Predsjednik Republike kao u Titovo vrijeme, pri èemu ne spominje da je izmeðu Tita i Mesiæa, na taj naèin dugo oslovljavan Tuðman. A da institucija predsjednika države u meðuvremenu nije zbrisana iz Ustava.

Kako aktualni predsjednik Sabora nipošto nije osoba koja bi bilo što rekla nepromišljeno, u politièkim krugovima njegov je istup protumaèen i kao signal nezadovoljstva trenutnim odnosima unutar HDZ-a. Ovog je ljeta upravo Šeks možda najviše podmetnuo leða pod neugodnu epizodu s ustaškim spomenicima i upravo on se prvi i najviše izložio, kao što se stjecajem okolnosti u srpnju našao prvi na udaru novinarskih pitanja zbog afere s Bechtelom, iako nije u njoj sudjelovao. Šeksu je, smatraju neki, dozlogrdilo da bude gromobran u situacijama neugodnim za vlast i dio te frustracije pretvorio je u napad na državnu televiziju.

U ponedjeljak, kad je snimana emisija Dva u devet, težak je dan bio za sve HDZ-ovce nakon poraza na požeškim izborima, a Šeks se u tome opet našao prvi na meti, jer je predsjednik stranke u tom trenutku bio na službenom putu. Državna je televizija, tvrdi on, ignorirala njegove javne istupe. Na primjer, preskoèila je njegov govor pred tisuæama okupljenih na misnom slavlju u Ludbregu  i prednost dala Mesiæevom sudjelovanju na obljetnici vatrogasnog društva, gdje je govorio o nekim praækama. Iz Šeksovih se rijeèi dakle može išèitati da vladajuæi smatraju kako nisu dovoljno zastupljeni u centralnom državnom mediju, a kako je to izreèeno nakon iznenadnog izbornog poraza, Šeksov se nastup smješta i u kontekst pojaèane politèke nervoze oko lokalnih izbora i pada popularnosti HDZ-a.

No postoji i vrlo jednostavno tumaèenje, prema kojem se Šeks istresao na državnu televiziju, jer zna ili barem vjeruje, da to na neki naèin još uvijek pali. Sudeæi po ishodima nekih prijašnjih takvih intervencija aktualne vdajuæih prema medijima, ta metoda više škodi nego što koristi, jer svaki put samo razotkriva koliko vlast na svoju štetu zanemaruje promjene u društvu tijekom posljednje èetiri godine, a koje se ogledaju i kroz stanje u medijima. To stanje je još uvijek daleko od idealnog i Hrvatska æe se kad-tad morati suoèiti s posljedicama neodgovornog medijskog žutila, te ambicija da se preko medija zavlada društvom mimo parlamenta i onih koji su izabrani na izborima. Ali taj je problem još manje u dometu prijetnji politièara i iznuðenih zakonskih promjena, a Šeks ga  nije ni otvarao.

Povratak