HRT – na poziv spremni

10.09.2004.

Juèerašnjim priopæenjem vodstva HRT-a o sastanku s predsjedništvom Sabora o televizijskom praæenju rada te institucije pokušava se umanjiti šteta. Naime, prema izjavi Vladimira Šeksa po okonèanju te zatvorene sjednice mnogi u HRT-u i izvan njega stekli su dojam kako su se Mirko Galiæ i Vladimir Ronèeviæ posuli pepelom po glavi i priznali krivicu, a time i povrijedili svoje novinare ne stajuæi u njihovu zaštitu. Priopæenje HRT-a takvu interpretaciju relativizira potvrðujuæi doduše da su èelnici televizije priznali »zanatske propuste« (a u kojoj struci ih nema?), ali i da su ustrajali na stavu da nema govora o programskoj marginalizaciji i omalovažavanju hrvatskog parlamenta. To bi objašnjenje tako trebalo umiriti novinare javne televizije i malu politièko-elektronsku krizu potaknutu iz vrha Sabora skrenuti u mirnije vode.
    Ali ništa od toga, nažalost, ne bi smjelo umiriti javnost kojoj je stalo da javni mediji doista budu u njenoj službi, pošteðeni izravnog politièkog uplitanja. Da je spomenuta rasprava održana na nekakvom okruglom stolu ili, shodno slovu zakona, na sjednici Programskog savjeta HRT-a, bio bi to demokratski poželjan i oèekivan doprinos traganju za boljim televizijskim informativnim programom. Ovako, saborska sjedeljka politièara i dogovornih ljudi s televizije više je nego promašaj.
    No, najzanimljivije je ono što se dogaða potom. Predsjednik Programskog savjeta HRT-a Zdenko Ljevak juèer saziva sjednicu tog tijela za 15. rujna, najavljujuæi da æe na njoj pod lupom biti televizijsko izvještavanje iz Sabora. A gotovo istovremeno trojka HRT-a, Galiæ, Ronèeviæ i Marija Nemèiæ, opet se penje u Gornji grad, na isti trg, ali na drugu adresu, razgovarati s premijerom Ivom Sanaderom. Smatrajuæi valjda da je cijela stvar apsolvirana premještanjem rasprave u Programsko vijeæe, ni Ljevak ni Galiæ sa svojom ekipom, dakle, ne nalaze ništa sporno u èinjenici da se unatoè javnoj poziciji ustanove o kojoj brinu, »vlasništvu« svih graðana, odlazi »na noge« državnim èelnicima bistriti programsku politiku. Štoviše, Galiæ tvrdi da je odazivanje na poziv stvar kuænog odgoja. Istomštogoð, rekao bi Amadeo Trupac iz Krležinih »Zastava« kada bi se našao u prilici komentirati nekakvu nebulozu.
    Možemo li zamisliti, osim u protokolarnim prilikama, da se takvo nešto dogaða u bilo kojoj zemlji s razvijenom demokracijom? Teško, èak i u Berlusconijevoj Italiji. Zato su, uoèavajuæi o èemu se tu zapravo radi, s pravom reagirali i predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ, ali i èelnici HHO-a i Udruge hrvatskih sudaca, Žarko Puhovski i Vladimir Gredelj, koji pak u svom priopæenju naglašavaju tendenciju povratka HRT-a ka državnoj televiziji umjesto jaèanja njene uloge javnog servisa.
    Prije nego li je postao direktor HRT-a, Mirko Galiæ je u interviewu za naš list plastièno doèarao složenu poziciju te institucije u hrvatskom društvu, suoèene s vanjskim i unutrašnjim problemima koje treba pažljivo rješavati, kazavši da je »HRT tanker u pliæaku«. Skakanjem na svaki politièki poziv umjesto zadržavanja distance i inzistiranja da se program »teše« iskljuèivo u Programskom vijeæu, kojeg je taj isti Sabor upravo za to ovlastio, bojimo se da bi se ovaj »tanker« doista mogao nasukati.
    Stjecajem okolnosti, juèer je Sabor posjetilo izaslanstvo Vijeæa Europe. Bio je to Savjetodavni odbor za provedbu Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. No, nastave li se »sofisticirani« politièki pritisci na HRT u vidu »poziva na razgovor«, èemu je svoj obol dala i opozicija (ah ta politika!), nije iskljuèeno da uskoro na vrata Sabora zakucaju i predstavnici nekog drugog odbora Vijeæa Europe – primjerice, onog za medije.

Povratak