Ujedinili smo vlast i oporbu

11.09.2004.

Kad su Hajdukovi navijaèi upali na trening Hajduka pred važnu utakmicu i napravili pritisak na igraèe, oni su tu važnu utakmicu izgubili. Hoæe li utakmicu koju ekipa HTV-a igra u ime javnosti izgubiti? Hoæe li politièarske taštine pobijediti? Sve je poèelo od optužbe Vladimira Šeksa, predsjednika Hrvatskog sabora, da HTV marginalizira rad Sabora, a pretvorilo se u baražnu vatru na stranicama hrvatskog tiska. Kako se uopæe osjeæaju indirektno prozvani novinari i urednici HTV-a?

Galiæ je stao uz nas
— Radimo posao normalno, pravimo se kao da svega toga nema, okreæemo sve na zafrkanciju — veli nam Zoran Šprajc, novinar koji je na svojim pleæima prije nekoliko mjeseci osjetio "tešku narav" Andrije Hebranga.
— Ipak visi nad vama teška atmosfera? — konstatiramo.
— Visi, to je toèno, nije ugodno radit kada se prièa o firmi, a nije tvoj posao da prièaš o firmi... — veli Šprajc.
— A s druge strane, može ti biti dobro — znaèi da nas cijene, da smo respektabilni — veli Mislav Bago, naslonjen na staklo vrata "mramorne porte", i nastavlja: — To znaèi da nas se uvažava, èim se oni imaju toliko potrebe baviti nama.
— Tu je najbitnije da su se svi predstavnici politièkih stranaka složili u svom ataku na Televiziju. To jedinstvo, kljuèno za stabilnost hrvatske demokracije. Dat æemo sve od sebe da ga održimo do kraja — tvrdi Šprajc.
— Slušaj, zabrinuli bi se da te hvale politièari — tvrdi Bago, koji iz Sabora izvještava veæ osam godina i sigurno je jedan od "krivaca" Šeksova neraspoloženja.
— Zabrinuli bi se da te jedni hvale, a drugi napadaju — nadovezuje se Šprajc, aludirajuæi na to da su oporba i vladajuæi imali jedinstven stav u napadu na HTV-ov informativni program, odnosno Dnevnik.
— A kada vas osobno, Mislave, predsjednik Sabora Vladimir Šeks u gostovanju na jednoj komercijalnoj televiziji spomene više puta?
— To znaèi da sam mu stalno u mislima!
— Možda na toj televiziji imaju veæu moguænost troška za reprezentaciju? — pita se Šprajc.
— Ma ne, dobro, drago mi je da g. Šeks gleda moje priloge, da ga to zanima. Ja ne mislim da sam igdje pogriješio, sve ove primjedbe koje je rekao — nigdje tu sebe ne vidim kao krivca, a drago mi je da cijeni moj rad, èim toliko gleda moje priloge i tvrdi da njega nema u takvom obimu kao što bi to navodno trebalo biti. I vani se politièari putem glasnogovornika pokušavaju doturiti, pokušavaju se prikazati što ljepšima, što je legitimno s njihove strane, a na nama novinarima je da znamo povuæi crtu od onoga što je nezanimljivo za javnost — veli Bago.
— Vjerojatno vani to pokušavaju na šarmantan naèin, ali ova halabuka oko HTV-a podsjeæa na neka tvrda vremena.
— Da, netko æe sada iæi na flash back, pa na devedesete, ali ja mislim da se devedesete neæe ponoviti. Neke su se stvari promijenile, ljudi su drugaèiji, a i mi ne smijemo zbog konkurencije više kao Televizija funkcionirati kao 90-ih. Mi imamo preozbiljnu konkurenciju da bi radili preozbiljan sterilan program i onda nas nitko neæe gledat — tvrdi Bago, nastavljajuæi: — Sve ozbiljne teme koje su bile u Saboru nikad nisu bile izostavljene, štoviše, mi politici i Saboru u odnosu na druge televizije dajemo veæi znaèaj, ali nikad oni neæe biti zadovoljni. To je logièno s njihove strane.
— Premda ima teorija da je ovo sada jedan organizirani atak na Televiziju da se ili vodstvo ukroti ili izmijeni Zakon i dovede novo vodstvo. Ja sam ipak sklon više vjerovati da je to reakcija povrijeðenih taština — veli Šprajc.
— Je li toèno da je ravnatelj Mirko Galiæ stao na stranu novinara?
— Bilo bi žalosno da nije — promptno odgovara Šprajc.
— Navodno na internom sastanku...
— Je, stao je — kaže Bago.
— Bez obzira na to što je, kaže on, iz pristojnosti i kuænog odgoja, ipak otišao na "oltar" politike...
— I vlasnici privatnih medija isto tako odlaze kod predsjednika Vlade na razgovore, odlazi i Nino Paviæ, i bilo bi suludo da ne odlaze na razgovor. Svaki pametni vlasnik i novina i televizije æe uvijek imati nekakav link prema politici...
— Ali oni su ipak vlasnici privatnih medija, a ovo je javna televizija. Ali ne kažem da je loše ako je branio vas.
— Ne bih ja rekao da je on otišao na "oltar" i njima polizao pete. Njegovo legitimno pravo je da komunicira s politikom kao direktor Televizije... — rezolutan je Bago.
— Da, to što ti kažeš — nije sporno da je išao gore, bitno je kako je gore govorio. Za sada nemamo razloga sumnjati u njega — zakljuèuje Šprajc.
— Ovakav naèin odupiranja politici može vas ojaèati?
— Pa može, premda postaje pomalo zamorno bavit se samima sobom — govori Šprajc.
— Mi nismo uopæe htjeli biti prièa! — rezolutan je Bago.
Sanja Mikleuševiæ, poznato i drago lice s ekrana, vrsna TV reporterka, više ne vodi Dnevnik, ali o ataku na središnju informativnu emisiju HTV-a ima svoj sud:
— Cijela ova halabuka je dobra jer govori da smo promijenili naèin rada i da se to prepoznalo, jer su reagirali da ih nema protokolarno. Zašto? Zato što to ljude više ne zanima. Na Televiziji su ipak nastale promjene, Televizija se, a vidljivo je to i iz izvješæa OESS-a, demokratizirala. Ovi pritisci govore o panici koja se dogodila. Sve to govori da je HTV krenuo u dobrom pravcu.

Okupacijom ništa ne dobivaju
— Rezultat halabuke su taštine u politièara?
— Nisu samo taštine, jasno je danas da tko osvoji veæi medijski prostorm, to mu garantira veæu popularnost. Televizija od èistaèice može napraviti zvijezdu ako se konstantno pojavljuje, meðutim, ono što naši politièari ne shvaæaju, a svi se pozivaju na neke demokratske uzuse, posebno su me iznenadili Mato Arloviæ i Vesna Pusiæ...
No, uspjeli smo ujediniti oporbu i vladajuæu stranku, a to znaèi da smo napravili neke pomake u programu. Bilo bi glupo reæi da svaka stranka na vlasti ne želi osvojiti nacionalnu televiziju kao najveæi medij, ali krivo misle da æe time imati vlast i time nešto dobiti. HDZ je 2000. imao HTV pod kontrolom i ipak nije pobijedio.

    
STIPE ALFIER, UREDNIK DNEVNOG PROGRAMA HTV-a
Dnevnici su poèinjali s predsjednikom, ali do 2000.

Stipe Alfier urednik je dnevnog programa HTV-a. O posljednjim pritiscima na HTV kaže:
— Vide li se ti pritisci politièara na Dnevniku HTV-a? Može li se taj Dnevnik usporeðivati s onim od prije dvije godine, èetiri godine, a da ne govorim o onome prije? Je li to isti Dnevnik, ista struktura, iste prièe? Vladimir Šeks kaže da Dnevnik svaki dan poèinje s Predsjednikom. Je, poèinjao je tako, ali od 1990. do 2000. Dok je Bago bio nitko i ništa, dok je Šprajc èekao radnu knjižicu i dok sam ja devet godina bio honorarac, a kameru sam mogao samo sanjati, jer se znalo tko radi, kako radi i zašto radi. Nema toga više.
Ja se u deset godina rada nisam išporka, i kad dobijem prvu naredbu da moram radit tako i tako, ja to više neæu radit. TV nova, RTL, pet dnevnih novina i 100 radiopostaja, tko zna radit posao, taj se ne mora nièega bojati. Meni obraz nitko ne može šporkat, a mislim ni njima dvojici (Bagi i Šprajcu, op.a.). Nisam se šporka ni do 2000., jer sam èeka i zna da mora doæ neko drugo vrijeme, a sad odgovaram pošteno za svoj posao, koji nije baš mali.
Nemam razloga ne vjerovati direktoru Galiæu i svom šefu Ronèeviæu, ali vrlo je zanimljivo da je na sastanku u Saboru postignut veliki konsenzus izmeðu gospoðe Ðurðe Adlešiæ i Vesne Pusiæ, te gospode Mate Arloviæa, Šeksa i Darka Milinoviæa. A izgleda da je njih puno više svrbilo to što ih nema na ekranu nego gospodina Šeksa. Do 2000. godine znalo se kako se radi, zna se tko je nareðivao i ureðivao. Više toga nema, a sada postoji tržište tri televizije. Zar æemo mi poèinjati s protokolom, pa da ljudi okreæu na TV Novu ili RTL ili èitaju portale? Dnevnik je jedna ozbiljna informativna emisija u kojoj je protokol sveden na najmanju moguæu mjeru.
Mislite da se javnosti može služiti i na naèin da se utrkujete s komercijalnim televizijama?
— Apsolutno. Kad je u Saboru tema odnosi RH s Haaškim sudom, onda HTV od prvih jutarnjih vijesti pa do zadnje emisije o tome ima prvu vijest, i to minimum izvještaja kroz sve dnevne emisije. U Dnevniku taj dan mi smo o tome govorili jedno tri minute kroz prièu sa svim relevantnim tonovima, od lijevih do desnih plus živo ukljuèenje reportera iz Sabora. Ako je to ignoriranje rada Sabora, onda ne znam što ne bi bilo ignoriranje rada Sabora.
Onog trena kada mi ne budemo mogli raditi ovako slobodno — ja te uvjeravam da je apsolutna sloboda, samo treba još malo više odgovornosti — onda mene u toj prièi neæe biti, a ni puno ljudi.

tekst i snimke Zvonimir KRSTULOVIÆ

Povratak