Uspjeh RTL-a i nogometaša

11.09.2004.

RTL televizija je pak u prijenosu utakmice Švedska  Hrvatska ne samo solidno položila ispit nego je, uvelike se, dakako, posluživši iskustvima HTV-a, dodala nešto svoje. Meðu ostalim, i to što se zgoðušna RTL-ova reporterka uvalila meðu navijaèe, svojim simboliènim erotizmom naglasivši i eros nogometne igre, èega se državna, što æe reæi  poprilièno uškopljena  televizija vjerojatno nikad ne bi usudila.

U novost bi se moglo ubrojiti i ležerno komentiranje velikoga znalca Zvonimira Bobana, komentiranje u rasponu od kavanske opuštenosti do frazica pokupljenih iz novinarskih klišeja, ali i razgovor o utakmici u RTL-ovu studiju na stadionu, gdje je baš razgovorom brisana razlika izmeðu gostiju i RTL-ovih domaæina. Sve je to puno bolje nego, na primjer, posve nezanimljivo oblijetanje HTV-ova reportera oko izbornièkih klupa u vrijeme utakmice i povremeno opisivanje ozraèja na tim klupama i oko njih, što gledatelje više dekoncentrira nego informira. Vidi se tu i nijansa RTL-ove modernosti u usporedbi s HTV-om: televizija je u prvom redu slika pa onda rijeè. Sve u svemu, kao što je hrvatski reprezentativni nogomet uvelike na dobitku dolaskom Zlatka Kranjèara, ni televizijski gledatelji ovim dokidanjem HTV-ova monopola na vrhunski nogomet nisu na gubitku.

Ali još se nešto vrlo lako moglo zapaziti gledajuæi prijenos utakmice: u hrvatsku reprezentaciju vratili su se tehniciranje, ofenzivnost, borbenost, kolektivnost i težnja za dominacijom, što ju je sve krasilo u vrijeme njezinih najveæih uspjeha s Miroslavom Æirom Blaževiæem na èelu. A s time se vratio i jedan "paradoks": što god se bolje igra kao kolektiv, to su zapaženiji pojedinci. Nakon silnih eksperimentiranja Otta Bariæa, Zlatko Kranjèar je u jednoj prijateljskoj te u dvije kvalifikacijske utakmice napravio ne samo prepoznatljivu ekipu s prepoznatljivom igrom nego i stvorio tim s vrlo prepoznatljivim mjestom i ulogom svakog igraèa, tako da se sada sastav reprezentacije može sricati kao što se sricao u vrijeme "vatrenih", ili kao što su se sricali sastavi Hajduka i Dinama u vrijeme najveæih uspjeha tih dvaju klubova. Stoga zvuèi iskreno izjava najboljeg igraèa utakmice Darija Srne: "Ne osjeæam se junakom, kolektiv izbacuje pojedinca; danas je mene, sutra æe nekog drugog".

Kad se pomisli na sve to, nekako se dobrodošlom èini sluèajnost da je baš utakmicu s tom promijenjenom senzibilnosti u igri reprezentacije i ozraèju što ga je stvorila, prenosila televizija koja je u cjelokupan dojam unijela i novu dimenziju medijske senzibilnosti u prijenos reprezentativne nogometne utakmice. A i izbor gosta-komentatora, Zvone Bobana, bio je valjda najbolji moguæi, i zbog naèina na koji je komentirao utakmicu, ali i zbog èinjenice da je on najsvježija i najmarkantnija uspomena na velièinu hrvatske nogometne reprezentacije kakvoj sada teže Kranjèar i njegovi igraèi.
 

Povratak