Nema showa do života

23.09.2004.

Piše Sandro POGUTZ

Da mi nitko nikad nije rekao kako su prièe iz TV sapunica neuvjerljive! Ne znate vi što je sapunica. Evo vam temeljca za jednu...
Bio jednom jedan èovjek, veliki umjetnik, ali nestabilan u braku. Imao prvu ženu i s njom kæer, rastavio se pa imao drugu ženu i s njom sina, ali ni to mu nije bilo dosta pa se nakon još jedne rastave i treæi put oženio te dobio još jednu kæer. Tko zna, možda bi i s èetvrtom ženom, inaèe bivšom školskom kolegicom svoje prve kæeri, takoðer imao dijete da nije, u najboljim godinama, umro. Sve njegove žene ostale su u dobrim odnosima s njegovim roditeljima, koji su u meðuvremenu preminuli, a oboje su bili fascinantni likovi (ma, èak im je i sluškinja bila fascinantan lik, gotovo èlan obitelji). Sva umjetnikova djeca danas žive u slozi, svatko na svojoj strani što domovine, što svijeta, a, evo, baš nedavno svih troje se okupilo kod mene doma.
Mnogo godina nakon što se umjetnik razveo od prve supruge u njezin æe život uæi markantni doktor znanosti koji se nakon dvedesetak godina izbivanja vratio u domovinu iz Sibira, sa ženom Ruskinjom i troje djece. Ona je, nažalost, umrla, a u novu braènu luku on æe nakon nekog vremena uploviti upravo s umjetnikovom prvom ženom. Ta ljubav traje i danas, u njihovim poznim godinama, i u tom dijelu prièe ne bi bilo nièega “sapunskog” da ovaj dr. iz Sibira nije umjetnikov brat, dakle da se nije oženio s prvom od njegove èetiri supruge. Komplicirano? Vjerujte, bilo je i meni kad sam ušao u tu obitelj te morao otprilike godinu dana uèiti tko je tu kome tko, kako i zašto. Da vidim scenarista koji bi sve ovo izmislio! To ni Šeherezada ne bi uspjela sve isprièati kako spada. A da ne spominjem kako je ovakav zaplet i rasplet o dva velika brata totalno nemoguæe iskemijati u laboratorijskim uvjetima nekakvog “Big Brother” showa.
I tako, životni putovi svih ovih stvarnih likova - a ima tu još (pod)zapleta i lica koja traže svog TV autora - križaju se dandanas bez ikakvih teških sudara. Svi normalno komuniciraju i tu nema nikakve zle krvi zato što fali kljuèni faktor za jednu poštenu TV sapunicu, a to je - lova. Dva brata (moja dva tasta, oba muževi moje punice, bivši i sadašnji, dakle otac i oèuh, odnosno stric moje supruge) nikad nisu bila veliki lovaši i èitava ova divizija (bivših) žena, djece, polubraæe i polusestara, od kojih su neki istovremeno i prvi roðaci - ipak ne može biti “topovsko meso” za jednu poštenu TV sapunicu jer se oni nemaju oko èega klati. Nitko nikome nije ništa niti ikoga oteo - sve je išlo po redu i zakonu, a nije se ni dogaðalo u doba tajkuna.
A tako neæe iæi u “Villi Mariji”, prvoj hrvatskoj sapunici na HTV-u, gdje su zameci svih sukoba postavljeni “po zanatu” odmah u prvoj epizodi. Preljub i prevara, arhetipski sapunski likovi i njihova križaljka izloženi su kako treba na samom poèetku. Vidi se da je scenarist Robert Naprta pomno izuèio strane predloške, a meksièka profesionalka Alicija Carvajal tu je stvar fino zapakirala. Oèekivati originalnost tamo gdje ona ne stanuje bilo bi preuzetno - ovo je, barem po onome što se vidjelo u “izlogu”, konfekcijska roba pristojne kvalitete. Èak je i poslovièna glumaèka afektacija hrvatskih glumaca u ovom sluèaju prednost - tako se u sapunicama glumi. Kakve li ironije: školovani za kazalište, stoga èesto prenaglašeni pred kamerom, naši glumci nalaze svoje prirodno stanište na skroz drugom kraju - u tako neumjetnièkoj TV sapunici (Žarko Radiæ - koji se našao u ulozi hrvatskog Blakea Carringtona - predobar je za ovu ulogu baš zato što je najprirodniji u svojoj glumi).
S druge strane, “Big Brother” (RTL) cilja na zavodljivost “stvarnosti”, ali nju - paradoksalno - konzervira u totalno artificijelni okoliš: kuæni pritvor za dvanaest natjecatelja, bez telefona, televizora i kontakta s vanjskim svijetom. Što je tu, zaboga, “reality”? “Big Brother” je veæ kao koncept velika laž, u njemu je tzv. stvarnost manipulirana i od kreatora showa i od kandidata za milijun. Tu nitko i ništa nije prirodno. Loženje euforije u nastupnoj emisiji veæ je bila manipulacija. Natjecatelji su zarobljeni u zlatnom medijskom kavezu i sad nam se moraju svidjeti. Oni to znaju i spremni su - vele neki od njih - uèiniti gotovo sve da ostanu u tome do kraja. Bojim se da æe njihov i RTL-ov problem biti u tome što æe se publici više svidjeti “umjetnici” iz “Ville Marije” nego njihova “stvarnost” iz Big Brother kuæe u kojoj je, zapravo, sve umjetno i, barem na poèetku, dosadno.
A siguran sam, kad bi netko ipak uspio isfabulirati prièu o dvojici braæe s poèetka ovog teksta, i samo je još malo zapaprio, da bi to bio najveæi hit. Naravouèenije: nema showa do života. A “Big Brother” je imitacija života.

Povratak