REIÆ ’PALI’ A ONDA ODGAJA NAVIJAÈE

24.09.2004.

piše Zvonimir KRSTULOVIÆ
Sukobi navijaèa Dinama i Hajduka koji su se zbili u povodu posljednjega "najveæega hrvatskog derbija" dobili su eho i na stupcima naše rubrike. Na naš poziv navijaèka previranja komentirali su sociolog i politolog docent dr. Dražen Laliæ (FPZ Zagreb) i Hrvoje Prnjak, novinar Feral Tribunea, inaèe autori knjiga o navijaèima Hajduka, odnosno Dinama. U napisu smo pokušali proniknuti u razloge navijaèkih izgreda. Na pitanje kako riješiti problem navijaèkog divljanja kod nas dr. Dražen Laliæ je akcentirao problem prevencije. Meðu ostalim rekao je:
"Trebalo bi imati pristup koji uz represivne mjere sadrži i mjere prevencije. Pitajte pripadnike Torcide koji su putovali sada u Zagreb, je li im itko dao neki letak kad su krenuli na utakmicu, je li itko razgovarao s njima, iz uprave iz neke sportske organizacije, lokalne vlasti ili bilo koji èimbenik? Znam da nitko nije razgovarao s njima, kao što se ni prije i jednoga sportskog dogaðaja ne razgovara s navijaèima. (...) Nitko s tim ljudima nije razgovarao, nitko im nije dao neki letak, nitko nije došao u njihovu školu, nula bodova. Nema prevencije, a kad vatra izbije puno se vatrogasaca javi...".
Ponukan njegovom izjavom, kao i tvrdnjama Hrvoja Prnjaka "drugu stranu medalje" u svojoj reakciji ponudio je Zdravko Reiæ, novinar Sportskih novosti. O sukobima navijaèa dogodio se tako sukob mišljenja na novinskim stupcima naše rubrike koji je dobio i ovaj nastavak. Zdravko Reiæ je u reakciji podsjetio na rad grupe entuzijasta u Splitu koja djeluje u okviru Europskog pokreta Split u akciji pod parolom "Recimo NE nasilju i rasizmu u sportu".

Poruka iz sveèane lože
Naveo je kako su oni obilazili škole gdje su uèenici pisali zadaæe o temi borbe protiv nasilja i rasizma na sportskim terenima, zatim da su izdavali i dijelili letke, sastajali se s navijaèima u njihovim omiljenim kafiæima i pred utakmice, tražili i druge da se ukljuèe (škola, Crkva) itd. Na kraju je Reiæ javno pozvao Laliæa i Prnjaka da im se prikljuèe i da "u sprjeèavanju nasilja uèine nešto aktivno, a ne samo ex cathedra".
- Èlanovi Predsjedništva Torcide su sve redom aktivni navijaèi koji èesto putuju na gostujuæe utakmice i nitko nikad nije vidio letak koji spominje gosp. Reiæ, niti je isti, niti bilo koji drugi èlan Europskog pokreta s njima razgovarao o nasilju i drugim navijaèkim problemima. Nemamo saznanja niti od drugih pripadnika Torcide da se tako nešto dogodilo, a pogotovo ne u našim omiljenim okupljalištima, te napominjemo da bi jedan takav dogaðaj zasigurno odjeknuo meðu navijaèima - stav je Kluba navijaèa Hajduka - "Torcida" Split koji nam je eksplicirao tajnik kluba Pavao Grubišiæ-Èabo, posebno naglasivši kako im se nitko nije obraæao prije odlaska na utakmice.
Hrvoje Prnjak, novinar Feral Tribunea, u svojoj analizi stanja u navijaèkom pokretu, meðu ostalim, prozvao je "brojne sportske novinare" za licemjerno dodvoravanje i ulizivanje navijaèima nakon na izgled manje ekscesnih priredbi. Reiæ je upozorio da meðu sportskim novinarima ima i iznimaka.
- Moram priznati da sam od èitave Reiæeve tirade razumio tek da je rijeè o provali povrijeðene taštine i nezgrapnom pokušaju samohvale sa èime je gotovo nemoguæe polemizirati. Uostalom, èini mi se da su i torcidaši i te kako dobro prokužili o èemu se radi, uostalom, oni najbolje znaju da je rijeè o èovjeku koji im danas "volonterski" nudi taksativno pobrojane odgojne metode, predlaže èak i suradnju s Crkvom, a prije dvadesetak godina ih je nazivao šovinistima i kleronacionalistima! Nema što, zaista originalna "odgojna metoda", koja na navijaèku subkulturu utjeèe koliko, primjerice i poziv stadionskih spikera da ne bacaju baklje u teren - mišljenja je Hrvoje Prnjak.
Dr. Dražen Laliæ tvrdi da se uvijek klonio bilo kakvih iskljuèivih pogleda na navijaèe. Naglašava kako je navijaèka supkultura u suštini jedan pozitivni fenomen jer ljudi se druže, putuju, iskazuju svoju ljubav, pripadaju neèemu, imaju razlog za življenje... Zaèuðen je što se Reiæ osupnuo na ljude koji se znanstveno bave navijaèkom kulturom (Perasoviæ, Vrcan, publicistèki Prnjak...) a koji javno istupaju u vezi s tim. Laliæ podsjeæa da je sve ono što oni kao sociolozi govore potkrijepljeno èinjenicama ili teorijskim uvidom.
- Zdravko Reiæ može s pravom ocjenjivati moje izjave i javne nastupe, kao i nastupe znanstvenika koji se bave tim problemom, ima pravo pritom izražavati rigidni antintelektualizam, koji je inaèe prilièno raširen u posljednje vrijeme u Splitu ("Nemoj ti meni filozofirat"). Sve to on ima pravo, ali on to mora raditi na temelju èinjenica. Nisam iz prsta isisao da s navijaèima nitko nije razgovarao u smislu prevencije nasilja, to znam pouzdano i to je provjereno. Znaèi kad sam ja to rekao odnosilo se na torcidaše koji su krenuli u Zagreb, a tamo su krenuli pripadnici jezgre Torcide, veli Laliæ.
O prevenciji kojom se pohvalio Zdravko Reiæ Prnjak misli kako je u pitanju diskurs nekoga tko o navijaštvu sudi iz sveèanih loža, i "misli da jedan dan može potpisivati patetiène i ratnièki obojene izvještaje s utakmica, a veæ drugi dan biti uvjerljiv u poziciji nekoga tko dijeli letke protiv 'nasilja i rasizma u sportu'". Laliæ pak upozorava da prava prevencija navijaèkog nasilja nije prevencija meðu gimnazijalkama, i nije prevencija sa strane, veæ da se prava prevencija navijaèkog nasilja radi meðu pripadnicima navijaèke skupine, posebno jezgra navijaèke skupine i to onih koji sada idu na gostovanja, koji u prosjeku imaju 17, 18, 19 godina. Oni su osnovna ciljana skupina te prevencije. Prevencija se mora provoditi na mjestima njihova okupljanja i najviše pri njihovu ritualu, a to su gostovanja i same utakmice. I to s diskursom i porukama koje su njima razumljive.
- Neæe sastav gimnazijalaca riješit problem navijaèa - tvrdi Laliæ i nastavlja: - Otiði u tehnièku, u pomorsku, graðevinsku, na sjevernu tribinu i budi s njima u vlaku i autobusu. Je li to Reiæ radio? Nije. Reiæ je èovjek koji zna pisati ali oèito ne zna èitati! Jer, trebao je uspjeti proèitati ono što sam ja rekao. Zatim, kljuèni dokaz da njegove preventivne akcije nisu uèinkovite je da je nasilje redovito na utakmicama Hajduka i Dinama. Postoje neki vremešni novinari u gradu Splitu koji veæ desetljeæima vode glavnu rijeè u javnosti, ali vode je na sljedeæi naèin: kada treba potpiriti atmosferu prije utakmice, kada treba iznositi spletke, kad treba dizati tenzije onda su prvi, a poslije kada treba popovat drugima i dijelit lekcije i onda su isto prvi. Je li to znakovito?

Mladost nikomu ne dam
Zdravko Reiæ je bio direktor Hajduka, podsjeæa Laliæ, i upozorava da je "dobivao barem neku plaæicu od Hajduka" za razliko od njega koji nikada ništa nije dobio osim 2 tisuæe njemaèkih maraka za knjigu o Torcidi koju je radio 4 godine.
- Ja sam navijaè Hajduka, ja sam tu entuzijast, tu je moja mladost, to nikome ne dam, ako mogu pomoæ ja æu to uèinit. Neprimjereno je da Reiæ mene poziva na ukljuèivanje u aktivnosti prevencije kad sam ja radio prevenciju kad on na tako što nije pomišljao. Pa to je ili zloæa ili totalna neinformiranost, to mi je bizarno. Za svjedoke ovoga što govorim pozivam èlanove i vodstvo navijaèa Torcide i prijašnje i sadašnje. Znaèi od kraja 80-ih do 2003. kad sam morao otiæi iz Splita - poruèuje Dražen Laliæ.

Povratak