Mosor jednako košarka

11.10.2004.

Jer, Milorad Bibiæ Mosor je majstor viceva, majstor praæenja košarke, koju ima u malom prstu. Nekako je netipièan novinarski predstavnik, s osebujnim stilom u kojem ne manjka zafrkancije, ali ni prave informacije. - Nemojte mi zaboraviti Nogometni klub Split. Košarka i NK Split, to su mi dvije sportske ljubavi - napominje Bibiæ. A zbog èega je Mosor?

- Još u osnovnoj školi tako me prozvala uèiteljica Marija Mladin. Bio sam tada 20 cm viši od ostalih u razredu. Rekla mi je: "Viši si od Mosora". I to mi je ostao nadimak za cijeli život. Koji sam potvrdio kada sam na Majèin dan zapjevao "Oj, Mosore, Mosore" i pritom zaboravio tekst.

Veliko je Bibiæevo prijateljstvo s Dinom Raðom. Preveliko za novinara. - Nama to nikada nije smetalo. Svaki dan èujemo se tri-èetiri puta. Jednom sam Raðu oprao u novinama, a on me nazvao i pitao: "Je li moguæe da si me i ti?". Upitao sam ga je li istina što sam objavio, na što mi je rekao da jest, ali i dodao da zašto sam to objavio ja. Osvetio mi se tako da mi nije javio kada je potpisao za Cibonu, tako da ja, njegov prijatelj, jedini nisam znao tu vijest. Novinarstvo mi je uvijek na prvome mjestu, živim od njega - objašnjava Mosor. I onda je poèeo nabrajati svoje dogodovštine. Kada je operirao žuè, Raða i Vrankoviæ priredili su mu pravi pogreb, s glazbom. U zlatno doba NBA lige, Dino, Dražen Petroviæ i Stojko usred noæi iz Amerike su ga zvali svakih pola sata tražeæi raznorazne odgovore, doživio je i najveæu brzinu kada ga je Raða od Firence do Rima vozio brzinom od 294 km/h...

Mosor se bavi i sportskim humorom. U Pometu, podlistku Slobodne Dalmacije, pod pseudonimom Komarac objavljivao je razne pikanterije o sportašima. - Mnogi nisu znali tko je to. Jednom me Pino Giergia zamolio da mu doznam tko je taj tip. Nije imao teškoæa izvuæi sretne novinarske trenutke. - Jugoplastikin naslova europskog prvaka 1989. u Münchenu. Nisam bio tamo, ali sam unaprijed pripremio dvije stranice, jer sam vjerovao da žuti mogu do naslova. A od dogaðaja koje nisam pratio bez premca je Ivaniševiæevo osvajanje Wimbledona. A najtužniji dogaðaj?

- Draženova smrt. To je nešto strašno. Satima smo znali razgovorati, dugo sam objavljivao njegov amerièki dnevnik. Bibiæ je i košarkaški djelatnik. U nekadašnjoj jugoslavenskoj ligi sudio je 150 utakmica, 12 je godina Fibin delegat. - Najdraži mi je klub bio Šibenka. Baš su mi ti momci bili u srcu. Ako sam im mogao pokloniti koju loptu, danas to mogu priznati, to sam i uèinio.

Povratak