|
|
Arhiva "Iz medija"
Voditi Dnevnik nedjeljom zapravo je privilegij 15.10.2004.
|
 Nedjeljni je HTV-ov Dnevnik najnezahvalnije raditi. Kako je nedjelja dan u kojem se u pravilu ništa živo ne dogaða, ponekad je velika umjetnost popuniti tih pola sata stvarnim informacijama. Možda je baš i zbog toga povjeren jednom od najveæih televizijskih majstora – Goranu Miliæu koji je dosad napravio tri. I èini se da je zadovoljan.
– Još uvijek se navikavam na sve te nove tehnološke moguænosti jer je Dnevnik evoluirao od vremena kad sam radio takve emisije – prièa nam ovih dana Miliæ. Iako je na odjavnoj špici samo on potpisan kao urednik zapravo mu obièno pomaže još jedan urednik, a procjenjuje da æe mu pomoæ biti potrebna još dvije-tri emisije.
– To da se samo ja potpisujem odluèio je kolegij. Valjda su htjeli malo naglasiti autorski afekt tog Dnevnika. Meni je potpuno svejedno hoæu li se potpisati samo ja ili još netko – kaže Miliæ.
I sam priznaje da mu nije bilo baš lako napraviti te emisije, naroèito prvu i ovu posljednju koja je išla prošlu nedjelju jer tada zaista gotovo da i nije bilo informacija. No, Miliæ je tada pribjegao onome što je navikao raditi, pustio je nekoliko unaprijed napravljenih tema pa su ti Dnevnici više slièili njegovoj drugoj emisiji koju radi na HTV-u, Brisanom prostoru.
SLIÈNOSTI S »BRISANIM PROSTOROM«
– Dobro, možda ima male sliènosti s Brisanim prostorom, no tamo nam prièe traju puno duže, po sedam minuta. U Dnevniku su, meðutim, kraæe i sve ide puno brže – kaže Miliæ.
Posebno se pamti gostovanje u njegovom Dnevniku ministrice pravosuða Vesne Škare-Ožbolt koju je doveo u situaciju da odgovara s kratkim »da« i »ne«, što se rijetko viða u politièara. Mnogi koji su odgledali njeno gostovanje kod Miliæa ljudski su se zabrinuli za ministricu strahujuæi je li uspjela uopæe pronaæi vrata nakon što ju je Miliæ »izrešetao«.
– Pa dobro, možda sam s ministricom Škare-Ožbolt razgovarao malo drugaèije nego što je to uobièajeno, no to je zato što Dnevnik ne trpi dugaèke razgovore. Mi smo u našem kratkom razgovoru otkrili nekoliko stvari pa tako da ipak nije sigurna da æe isticanje Titovih slika biti legalno nakon što se donese novi zakon protiv velièanja totalitarizama – kaže Miliæ dodajuæi da se ministrica uopæe nije naljutila.
Od dosadašnja tri Dnevnika tek je onaj drugi imao svu silu informacija, pa je možda po tome srušio i kakav HTV-ov rekord.
– Te smo nedjelje imali lavinu vijesti. Imali smo 13 javljanja u 23 minute i još sve uobièajene vijesti iz svijeta. To je apsolutni rekord za jedan Dnevnik. Ne pamtim kada je u jednoj emisiji bilo javljanje iz Washingtona, Ljubljane, Mostara, Beograda, Splita... – prièa Miliæ.
No, to je tek izuzetak jer nedjeljom se u pravilu malo što dogaða pa se ponekad èini najlogiènijim skratiti tu dosadu. Pa ipak, od svih tjednih HTV-ovih Dnevnika najgledaniji je onaj nedjeljom.
GLEDATELJI SU SELEKTIVNI
– Dnevnik nedjeljom najgledanija je televizijska emisija u Hrvatskoj, valjda se radi o nekoj tradiciji. Zbog èega onda skraæivati emisiju koja je najgledanija? Uostalom, kada nema vijesti uvijek se možete osvrnuti na neku stvar iz tjedna. Pa i u novinama su najèitaniji kolumnisti – kaže Miliæ.
Prošlog je tjedna ugostio šefa graniène policije koji je naciji objasnio da nema nikakve šanse da hrvatski i slovenski policajci u zategnutim situacijama kakvih smo svjedoci posljednjih nekoliko tjedana, zapucaju jedni na druge. U tom kratkom razgovoru Miliæ je zapravo dobio ono što vjerojatno zanima svakog graðanina, a Miliæ tvrdi da baš posjeduje taj dar da zna što ljude zanima. Ipak, kao pravi televizijski novinar, Miliæ bježi od dugih televizijskih razgovora i to s jasnim objašnjenjem.
– Ljudi su selektivni i pamte samo stvari koje ih zanimaju. Uzmite deset ljudi koji su gledali juèerašnji Dnevnik i vidite èega se sjeæaju. Tek je možda pet posto njih zapamtilo tri stvari. Manjina je i onih koji su zapamtili dvije stvari, dok veæina zapamti tek jednu stvar, no nije mali broj ni onih koji ne zapamte ništa od Dnevnika prepunog vijesti. Televizija je zapravo dojam, a podaci koji nisu šokantni uglavnom se ne pamte – kaže Miliæ.
NA POSLU OD JUTRA DO MRAKA
Zbog svog novog angažmana Miliæ jedva da uhvati jedan slobodan dan u tjednu. Dok kroz tjedan priprema Brisani prostor, vikend mu je glavna preokupacija nedjeljni Dnevnik. Osim ranijih priprema i cijela mu je nedjelja zauzeta. Na poslu je veæ oko devet, a kuæi odlazi tek nakon što je na poslu proveo dvanaestak sati. Pa ipak se ne žali.
– Poveæali su mi plaæu, no neæu vam reæi koliko. Ja sam vam sad u takvoj poziciji, veæ su mi neke finalne godine, a što se ono kaže, moram si zaraditi za neki stanèiæ. To je jedina istina. Tako sam prihvatio biti nedjeljom u studiju iduæe možda èak i tri godine – kaže Miliæ. U traženju da taj hendikep nekako i sam sebi opravda Miliæ prièa ovako.
– Veæina ljudi kad sjedne negdje u kavanu uglavnom voli prièati, pa onda još traže da ih svi slušaju. A kada dobijete priliku da govorite i da vas sluša dva milijuna ljudi, onda je to privilegij. Skoro da bih trebao platiti za tu priliku – kaže Miliæ.
Saša VEJNOVIÆ |
Povratak
|
 |
|
