Mediji moraju pomoæi u stvaranju povjerenja

28.10.2004.

Zato mi je bilo neugodno proèitati èlanak od 13.10. u rubrici Novosti pod naslovom »Povjerenstvo Ministarstva prosvjete anonimno prozvano za korupciju: Povjerenstvo novac dijelilo svojim udrugama« s objedama i neprovjerenim (lažnim) podacima Maje Hrgoviæ, to više što sam sama mogla - kao i 400 drugih natjecatelja koji su nestrpljivo èekali rezultate – proèitati i provjeriti na web stranici Ministarstva znanosti, prosvjete i športa tko je i koliko dobio. . Tu su sva imena udruga i visine dodijeljenih sredstava (koja se po zakonu dodjeljuju putem javnog natjeèaja MZOS-a edukacijskim udrugama iz sredstava igara na sreæu – a ne dijele se po babi i strièevima). Tu nema iznosa koje Maja Hrgoviæ spominje kao kršenje stavke natjeèaja o visini sredstava za projekte, te kao namještaljku i pljaèku. Molim ispravak netoènih navoda cifri 103,122,172,120 i 114 tisuæa kuna), kao i imena ministarstva (nije više samo Ministarstvo prosvjete). A kako se novinarka nije uopæe potrudila razabrati po kojoj su proceduri radile radne skupine i Povjerenstvo da bi napravili pošteno ocjenjivanje (onda to više ne bi bila senzacija, jer se radi o demokratskom, u nas vrlo nezanimljivom i rijetkom postupku) – ona je bez ikakva osjeæaja odgovornosti imenovala (okrivila) od anonimaca optužene one èlanove radnih grupa/Povjerenstva koji su bili predloženi upravo od nevladinog sektora kao »crnci«: oni su po odreðenim kriterijima radili prvu i drugu selekciju ali uvijek u grupi projekata/programa gdje se njihova organizacija nije natjecala. A nisu donosili zadnje odluke, oni su predlagali .. Ovo je jedinstvena suradnja izmeðu vladinih i nevladinih tijela koja nadilazi razumijevanje i ponekih nevladinih organizacija, a dakako i upravnih èinovnika. Nisam bila niti prošle niti ove godine u nijednom od tih tijela: prošle sam godine bila puna skepse i nepovjerenja kad smo se natjecali, ali kad sam vidjela da je sve transparentno, da su u selekciji dobile one organizacije/projekti koje poznam veæ po kvaliteti rada »na terenu«, postala sam ugodno iznenaðena. Svi mi koji veæ desetak godina nastojimo s vrlo malo novca napraviti neke pomake u odnosima izmeðu nastavnika,uèenika i roditelja, u metodama uèenja, u zaštiti djeèjih prava – mislim da bismo radije da i mediji preuzmu svoj dio odgovornosti za formiranje povjerenja prema civilnom sektoru, a bogme i priznanja za vladin sektor kad radi kako treba. Više puta je dovoljna jedna osoba u Ministarstvu koja profesionalno i korektno radi svoj posao da stvari funkcioniraju kako treba. Zašto Maja Hrgoviæ nije intervjuirala tu osobu, dobila od nje podatke (s dokumentacijom)a ne uzela i nju optuživati kao što to èine oni »ošteæeni« kojima nisu uspjele intervencije tijekom ocjenjivanja. Ne bih htjela poslati anonimni dopis kao onaj na kojem se temelji èlanak Maje Hrgoviæ,. zato evo mog punog imena i organizacije, reagira Karmen Ratkoviæ, Mali korak – Centar za kulturu mira i nenasilja, Zagreb.

Povratak