Joško Martinoviæ (41) doimlje se poput Doolitlea, Harryja Pottera, Metuzalema, i èega sve ne, u isto vrijeme. Doolitle zato jer nigdje više životinja i živadi svakorazne na TV-u negoli u Joškovu “Globalnom sijelu”. Harry Potter jer nisu mu strane teme poput èudaka, uroka, èaranja i vraèanja. Metuzalem zato jer Joškova emisija, èini se, kao da nema ni poèetka ni kraja. Poèetka joj se i ne sjeæam, bilo je to davno, valjda prije pet ili èak i šest godina?! A, kraja joj ne vidim jer, èini se, kao da æe trajati vjeèno, što me osobno i veseli. Koji je recept dugovjeènosti, u ovom sluèaju “Globalnog sijela”, pitali smo, naravno, Joška Martinoviæa, alfu i omegu iliti urednika i voditelja popularne zabavno-mozaiène emisije Hrvatske televizije, utorkom u prime time terminu na Prvom.
Recept dugovjeènosti - trudimo se biti zanimljivi. Inaèe ovo je naša peta sezona. Poèeli smo u Dokumentarnom programu (prve dvije sezone), nastavili u Zabavnom (druge dvije sezone), a sad smo u Mozaiènom. Programi se mijenjaju, a mi smo isti - svaki put razlièiti.
U poèetku, nekad davno, “Sijelo” je bilo mraènije i ozbiljnije, pa su ga stigle brojne sudske tužbe, pa se prišlo ležernim temama. Je li to istina?!
Da, staro je “Sijelo” bilo obgrljeno mrakom, jer samo smo tako mogli vidjeti videotelefone kojima smo komunicirali sa sugovornicima. Ali i teme su bile mraène: politièka ubojstva, pretvorbe i privatizacije, provale i prijevare - sve sa P. Uslijedio je drugi niz P protiv nas: prijetnje, procesi na sudu... Pozlilo nam je od tolikih P, pa smo ih poslali u 3PM i odjedrili u ležernije vode...
Možda “Sijelo” sada i jest ležernije, no i nadalje, osim smijeha, zna posijati i strah. Kao u sluèaju mobitelskih antena?!
Nije èovjek tko se ne boji, ali ne valja kad ti strah vazda odreðuje dah.
“Sijelo” i politika? Blizu ili daleko u novoj sezoni?
Ponosni smo što u našim reportažama iz ekrana ne vire politièari i pametuju ljudima što i kako treba misliti. Mi smo emisija o žrtvama politike, za žrtve politike koje su usprkos ludom vremenu i okružju saèuvali zdrav razum. Nemamo ništa protiv politièara, ali pojavljivanje u našoj emisiji ipak treba zaslužiti...
“Sijelo” i selo, odnosno poljoprivreda, odnosno livada, i pripadajuæa živad? I, ima li potonje preveæ?!
Toèno je da “Sijelo” poèesto putuje na selo, ali to je vjerojatno zato što su seljaci svoji gazde, ne stide se svojih stavova i uvjerenja, kao ni naèina na koji provode slobodno vrijeme. I tu nailazimo na svojevrstan paradoks: hrvatski seljaci zbog tog individualizma nerijetko gaje urbaniji i moderniji naèin života od malograðanštine po gradovima. Èemu zgražanje nad selom? Pa, zaboga, najciviliziraniji hrvatski televizijski novinar Vlatko Grguriæ ureðuje “Plodove zemlje”. I èesto se javlja iz štala i s polja - i zato nije nimalo manji gospodin. Iako smo èesto na selu, ne radimo samo za ruralni puk. Pa prva televizijska reportaža o internet-ljubavnicima koji su “hodali” preko chatova i upoznali se tek pred oltarom objavljena je u našoj emisiji. Inaèe, prema istraživanjima, jednako nas gledaju u selima i gradovima, “Globalno sijelo” podjednako prate ljudi s dva razreda osnovne i sveuèilišni profesori.
Koja je svrha “Globalnog sijela”?
Ista kao i svrha zadnje stranice u dnevnim novinama - zabaviti ljude neobiènostima i rijetkostima. Netko prvo èita saborska izvješæa, netko osmrtnice, a dosta ljudi baš zadnje stranice. I mogu Vam reæi da se na zadnjim stranicama najèešæe tiska puno manje laži nego na prvim stranicima. “Raznolikosti vesele” stara je latinska poslovica.
Vaša uloga u “Sijelu” u posljednje je vrijeme slièna onoj koju je Siniša Svilan imao u “g’lamur:kafeu”. Uglavnom prezenterska. Zaželite li se terena? Pogotovo nakon Atene i Olimpijade?
Ja sam još uvijek svoj reporter, ali sam baš zbog Atene malo stao na loptu. U dvadesetak atenskih dana napravio sam prièa koliko inaèe u pola godine. Buduæi da sam s divnom ekipom iz Sportskog programa radio i po 20 sati na dan, odluèio sam se malo primiriti. Ali, kad smo stigli u Zagreb, ostala su tek dva tjedna do poèetka nove sheme, a novo nas je uredništvo razveselilo usmjerivši nas na studijski rad u virtualnoj scenografiji koju smo uz pomoæ ekipe našeg scenografa Vitolda Kosira i televizijskog virtualnog èarobnjaka Nevena Polettija uspjeli izgraditi. Tako da poèetkom sezone na snimanja nisam ni mogao iæi. No, dosta je bilo urednikovanja u uredu. Baš sutra idem van na snimanja.
Što æemo vidjeti u sljedeæim izdanjima “Globalnog sijela”?
Puno lipih stvari...
Zadovoljni uvjetima proizvodnje, ekipom, terminom, minutažom “Sijela”?
Da, apsolutno. Nije da ponekad ne poželim raskošnije uvjete, ali HTV ovog trenutka novinarima omoguæuje najbolje radne uvjete.
Umalo zaboravih pitati o postotku gledanosti?
Visok, veæ godinama. Uvijek u top 5. Najgledaniji domaæi TV tjednik. Najmanja cijena proizvodnje, najveæa marketinška dobit, domaæe i meðunarodne nagrade...
Može li “Sijelo”, i pod kojim uvjetima, biti još i bolje?
Može, kad bih ja bio bolji. Ostatak ekipe je veæ najbolji...
Do koje godine bi “Sijelo”, po Vašoj procjeni, moglo iæi?
Dok nas budu gledali...
Konkurenti “Sijela” na Novoj TV, RTL TV-u, ako sliène emisije ondje uopæe postoje?
Iako se poneke emisije pokatkad bave sliènim temama kao i mi, još ih ne smatram ozbiljnom konkurencijom. Ali, meðu poèetnicima reporterima ima nekoliko zaista nadarenih. Kad se još malo izvježbaju, možda ih ukrademo! Imaju i lijepe voditeljice. Ljepše su od mene!
Na prvoj klapi Ðurine “Naše male klinike”, što na Novu TV stiže u utorak 16. studenoga, Siniša Svilan je kazao otprilike ovako: “Za svoje sudbine trebaju poèeti strahovati ’Big Brother’ i Joško Martinoviæ.” Vaš komentar?
Pas koji laje ne grize.
Novi projekti?
Imamo nešto u ladicama, treba pokazati šefovima, ali “Sijelo” se dobro prodaje. Ne bih ga gasio ni u snu...
Na HTV-u ste veæ desetak godina. Eventualna promjena TV kuæe?
Na HTV-u sam veæ 15 godina, od èega 13 za stalno. I tu mi je dobro.
Vaša emisija vrvi od svakorazne živadi. Volite li životinje?
Da. Standardi zaštite životinja i skrb o kuænim ljubimcima danas spadaju u civilizacijska obilježja Nove Europe, ali kod nas su bili snažni i ranije. Pa Rijeka uz London i Pariz ima najstarije groblje kuænih ljubimaca na kontinentu, tu su prije sto godina na ukope pasa i maèaka stizali tužni vlasnici èak iz Njemaèke i Italije.
Kuæni ljubimac?
Pepsi, èokoladni labrador.
Pada mi na pamet da “Big Brotheru” nedostaju poljce i domaæe beštije, bilo bi im manje dosadno, radnije i zanimljivije. Komentar?
Ja bih im pustio krokodila! Ma, šalim se. Ne gledam baš jako “BB”, nekad privirim. Uglavnom mi je dosadnjikavo. Od cijele ekipe samo bi možda dvoje bilo prikladno za “Globalno sijelo”, a ostali su zanimljivi poput politièara - jedino kad spletkare! Pa baš HTV veæ petnaest godina ima prvi hrvatski reality: Prijenos zasjedanja Sabora! Samo gledatelji izbacuju junake svake èetiri godine, a svi su nagraðeni dobrim plaæama i odliènim mirovinama.
Je li se u životu Joška Martinoviæa zbila kakva zgoda prikladna za prilog u “Globalnom sijelu”?
Svaki dan se dogaðaju takve zgode, pa mi je teško razlikovati što sam doživio ja, a što neki junaci iz naših emisija.