HND

hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association

Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Kontakt Najam prostora Raspored događanja Dokumenti HND-a O HND-u

Novinar stručno glasilo

PressData
Medijska agencija hrvatskog
novinarskog društva

DZNAP

Sindikat novinara Hrvatske

Hrvatski zbor sportskih novinara

Zbor fotoreportera Hrvatske

Hrvatsko vijeće za medije

Arhiva "Iz medija"

feminizam elitna pozicija

30.10.2004.

Vesna Kesiæ, novinarka i dugogodišnja aktivistica ženskih mirovnih i medijskih nevladinih organizacija, odnedavno je savjetnica za medije u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Razgovaramo o mjestu i ulozi žena u Hrvatskoj, pogotovo nakon donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova.
   

uhljebljenje od 5.000 kuna?
Za mnoge je bilo iznenaðenje da je dojuèerašnja društveno proskribirana »vještica iz Rija« postala jedan od »stupiæa« na kojem poèiva hrvatska država i društvo. Zašto?
    – Zato što je neophodno. Javile su se neke dileme, èak i jedan tekst u Veèernjaku, koji su pokušavali sugerirati da odlazak dugogodišnjih aktivista i aktivistica u državnu službu znaèi neku vrstu izdaje civilnog sektora ili pokušaj uhljebljenja. Moš' mislit' o kakvom se uhljebljenju radi s plaæom od 5.000 kuna za preko 20 godina radnog staža, magisterij, dugogodišnji struèan i aktivistièki rad upravo na podruèju rodne ravnopravnosti. Ako unutar državnih institucija uspiješ dobiti nešto što godinama zagovaraš i zalažeš se, a ured Pravobraniteljice kao i Zakon o ravnopravnosti spolova, izmeðu ostaloga su i proizvod dugogodišnjeg nastojanja i ženskih organizacija, onda je i obaveza nas koje smo to zahtijevale da sada pokušamo od tih institucija napraviti najbolje što se može, da budu korisne, funkcionalne i odgovorne. Uostalom i sama pravobraniteljica, Gordana Lukaè Koritnik dolazi iz nevladinog sektora gdje je stjecala znanja i iskustva o meðunarodnim mehanizmima za uspostavu ravnopravnosti spolova. Sabor ju je 2003. imenovao na prijedlog Ženske mreže Hrvatske. Po prvi puta na tako visoku dužnost došla je struèna osoba s civilne scene. U skandinavskim zemljama je to ustaljena praksa, jer garantira predanost i neovisnost dužnosnika.
   
austrougarski mamut
Kako je raditi u državnoj službi?
    – Da je lako, nije. Nisam baš navikla na uredski stil rada, striktnu hijerarhiju, propisana ogranièenja, ogranièene ovlasti itd. Kod nas su administracija, uprava, pravosuðe i sve ostalo u vezi s državom još uvijek mamut s »austrougarskim stilom rada«, kako to zove jedna moja kolegica. S ove pozicije jako dobro uviðam kako je reforma državne i javne uprave jedan od prioriteta ove zemlje. Ali nije dovoljno donijeti nove »europeizirane« zakone. Trebat æe mijenjati mentalitete i stil rada, educirati dužnosnike i službenike o tome kako se u modernoj upravi najbolje komunicira, koriste resursi i struènost, stvaraju timovi, partnerski odnosi, povjerenje, kakvom organizacijom posla se postiže najveæa efikasnost itd. S druge strane, jako me veseli posao u uredu Pravobraniteljice. Konaèno, sve ono što smo radile posljednjih petnaestak godina, sada radimo s institucionalnim zaleðem. I nadam se da æe donijeti rezultate
    Što je svrha Ureda, koliko može odigrati svoju ulogu?
    – Pravobraniteljica je nezavisno tijelo, ustanova sui generis i doista se ne mora konformirati s dnevnopolitièkim zahtjevima, niti bilo kojom politièkom opcijom, može samostalno profilirati svoju politiku djelovanja. Dakako u okvirima zakona, prema kojem, kao i prema grupama i osobama koje trpe rodnu diskriminaciju ima najveæu odgovornost. Jednom godišnje podnosi izvješæe Saboru koje on može prihvatiti ili ne prihvatiti. No, situacija u kojoj Sabor ne bi prihvatio to izvješæe -– dakako uz preduvjet da ured dobro radi -– bila bi, po mom mišljenju, krajnje problematièna. To bi znaèilo da je u Saboru došlo do dominacije zastupnika koji ne prihvaæaju rodnu ravnopravnost kao dio politièkog i socijalnog programa ove države. Glavna je ovlast Pravobraniteljice da nadgleda provoðenje zakona i, utoliko, da doprinese uspostavi stvarne ravnopravnosti u svim sferama života. Naš krovni zakon je Zakon o ravnopravnosti spolova, no tu je i Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a odredbe o ravnopravnosti nalaze se i u drugim zakonima, radnom, obiteljskom, medijskom. S vremenom æe s tim zakonom trebati uskladiti svu legislativu. Zakon je sam po sebi dosta dobro adresirao sve probleme i sve sfere u kojima je potrebno ostvariti ravnopravnost spolova, ukinuti diskriminaciju itd. Meðutim, nije dovršen u smislu moguænosti implementacije i intervencije.
   
nismo direktna pomoæ
Javljaju li se ljudi?
    – Da, svakim danom sve više. Meðutim, treba voditi raèuna o tome da institucija Pravobraniteljice ne može djelovati iskljuèivo kao direktna pomoæ ženama ili muškarcima koji su doživjeli diskriminaciju. Jednim dijelom Ured može biti i ono što se zove izravni servis, davati pravne savjete i tome slièno, ali ipak primarno treba nadgledati jesu li u nekom sluèaju državne ustanove i službe, poput policije, centara za socijalni rad, trgovaèka društva, ili medijske kuæe u vlasništvu države, ali i druge pravne i fizièke osobe prekršile Zakon o ravnopravnosti spolova ili odredbe drugih zakona koji se odnose na ravnopravnost.
    Dolazi li doista do promjene percepcije žene u hrvatskom društvu?
    – Rekla bih da se, unatoè svim dokazima o suprotnome, percepcija ipak mijenja, ali stvarni status žena vrlo polako. U ekonomskoj sferi se izrazito pogoršava, ženska nezaposlenost je u velikom porastu. Zakonski okvir, nekoliko novih ustanova i uredi koji su osnovani, kao i postojeæa vrlo jaka civilna mreža ženskih organizacija, sve je to u ovom trenutku relativno dobra osnova za javno djelovanje na uspostavljanju stvarne ravnopravnosti. No, svjesni smo da kulturalne i mentalitetske prepreke opstaju i da, èak i kad postoje politièki i pravni okvir, izostaje politièka volja, pa i vidljiva i skrivena diskriminacija. Diskriminacija se može pojaviti u samom stilu komuniciranja, u naizgled bezazlenom prièanju seksistièkih viceva, u naèinu na koji se šef obraæa podreðenom muškarcu, a na koji podreðenoj ženi. Ili kako intelektualci u javnosti govore o ženama, a kako o muškarcima. U privatnoj sferi zadržana je patrijarhalna raspodjela uloga na muške i ženske, pa žene i dan danas u 90 posto obitelji obavljaju gotovo sve kuæanske poslove, odnosno snose najveæi dio odgovornosti za brigu o djeci, o starijim èlanovima obitelji, pa i o muževljevim košuljama. No, promjene su definitivno vidljive, pogotovo u urbanim sredinama. Ali možemo samo pretpostavljati što se dogaða u ruralnim sredinama koje nismo ni zagrebli kada je u pitanju ravnopravnost spolova.
   
folklor macho vizure
Je li prijedlog Zakona o medicinski pomognutoj o

što je uzrok nasilja
   
    Koliko mediji idu uz dlaku ili niz dlaku ravnopravnosti spolova?
    – Mediji su kompleksna prièa. Napravili su velike iskorake. Bili su meðu prvima koji su uspjeli shvatiti važnost ravnopravnosti na simboliènoj, to jest gramatièkoj razini: da je važno upotrebljavati muški i ženski rod kad se govori o zaposlenjima, funkcijama, titulama itd. Jer, ako stalno upotrebljavate samo rijeè »predsjednik«, negdje duboko u svijesti ljudi ostaje upitno može li i žena postati predsjednica. Novinarke i novinari su takoðer prvi shvatili da se žensko prezime ne smije pretvarati u neki patronimièki oblik, pa govoriti Kosorica, Pusiæka i tome slièno, veæ da i žene imaju pravo na svoje prezime u izvornom obliku: Pusiæ, Kosor. Mediji su, takoðer, jako skloni napisima o nasilju nad ženama, pogotovo rado pišu o seksualnom nasilju, ali rijetko ulaze u analizu uzroka obiteljskog nasilja ili seksualnog nasilja muškaraca nad ženama.
   
    ravnopravnost – politièko pitanje par excellence
   
    Ima li nešto što nije »idilièno« u odnosu medija prema rodnom pitanju?
    – Druga razina problema je pitanje sankcija nad medijima ukoliko su seksistièki, ne tretiraju ravnopravno muškarce i žene, ne stvaraju atmosferu i svijest o potrebi ravnopravnosti spolova i pravima žena. Nedavno sam zamolila za struèno mišljenje savjetnika za medije iz Ministarstva kulture koje je nadležno za medije. U Zakonu o medijima nalaze se odredbe o ravnopravnosti spolova, ali što da radimo kad mediji ne poštuju zakone, ne odgovaraju na primjedbe, upozorenja, upite iz Ureda pravobraniteljice itd. Èovjek mi je odgovorio da ne smijemo dirati u medije, jer je to politièko pitanje, te – što æe reæi Europa? On apsolutno ne razumije da je ravnopravnost spolova takoðer politièko pitanje par excellence i da Europa i o tome ima što reæi. Kad je rijeè o ravnopravnosti spolova i slobodi medija, ta dva prava mogu, naizgled, doæi u konflikt. Mediji imaju pravo na »neovisnost« koja u njihovoj interpretaciji ponekad znaèi i pravo na seksizam, diskriminaciju, erotizaciju nasilja, eksploataciju ženskog tijela u komercijalne svrhe, itd. No, mislim da postoji vrlo jednostavno rješenje: mediji trebaju biti akteri u uspostavljanju kulture ljudskih prava, pa tako i ženskih, a ne tek kvazi nezavisni »izvjestitelji«.
   
    autoironièna severina
   
    Severinin spot »Hrvatica« je jednostavan, ali nije jednodimenzionalan. Doživljavam ga kao Severininu sposobnost da bude autoironièna, na neki naèin èak i subverzivna prema onome što se doživljava kao izvorni milje Seve nacionale, to jest da je ona feminina i senzualna, a ipak »djevojka sa sela« koja »viruje u te/njega« – hrvatskog muškarca s prosjeèno stereotipnim erotskim ukusom, i ne ide bez njega niti u crkvu Boga moliti. Utoliko je njezin novi spot emancipatorski odmak od sebe same. Nisam sigurna da æe njime bit zadovoljan don Anto Bakoviæ, barem deklarativno. U cijeloj raspravi oko njenog navodnog politièkog napada na Edu Maajku, meni je ipak veæi skandal to što je Edo Maajka pristao biti promotorom T-coma, a na površinu je isplivao s vrednotama koje bi trebale biti itekako kritiène prema globalizacijskom kapitalu i estetici T-coma, koji nas, usput, još i beskrupulozno vara i potkrada.
plodnji, o èemu se ovih dana dosta raspravlja u javnosti, a i Vi ste u tome sudjelovali, napravljen iz macho vizure?
    – Rekla bih da tu èak nije rijeè o folkloru macho vizure, veæ o nametanju jednog ideološkog, konzervativnog i patrijarhalnog obrasca kojeg zahtijeva Katolièka crkva, a vladajuæa politika te zahtjeve ispunjava jer ju na to obvezuju ugovori sa Svetom Stolicom koji snažno narušavaju suverenitet laièke države. Usput reèeno, u Europi takove ugovore imaju još jedino Malta i Poljska. Ranijom verzijom prijedloga tog zakona pokušalo se ukinuti pravo žena koje ne žive u heteroseksualnoj zajednici na medicinski pomognutu oplodnju. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Vladin ured za ravnopravnost, kao i mnoge udruge usprotivili su se takvom rješenju, jer je ono u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, koji proskribira diskriminaciju s obzirom na obiteljski i braèni status. Djelomièno su prihvaæene naše primjedbe, pa su takove žene vraæene u Zakon, ali s ogranièenjima. Izvan zakona, meðutim, ostale su homoseksualne zajednice i pojedinci, što je apsurdno, jer su homoseksualne zajednice ozakonjene, a homoseksualnost i prava homoseksualnih osoba prihvaæeni su u cijelom normalnom svijetu. Osim toga, ovakav æe zakon biti vrlo teško provoditi, jer je neke vrste umjetne oplodnje moguæe obaviti i izvan zdravstvenih ustanova koje kontrolira država, postoji Internet ponuda koju nitko ne može sprijeèiti ni kontrolirati itd. Guranjem ljudi izvan zakona država samoj sebi èini ogromne probleme.
   
kosor – bez apriorne podrške
Mediji pažljivo prate kandidaturu Jadranke Kosor za predsjednicu države koja je unijela razdor u žensku mrežu. Prijeti li joj raspad?
    – Nažalost, èini se da je tako. Iz Ženske mreže Hrvatske, uz puno medijske pompe izašle su B.a.B.e. jedna od najjaèih ženskih grupa i to zbog podrške koju su ŽMH, ili njena koordinatorica Bojana Genov navodno dale Jadranki Kosor kao kandidatkinji za predsjednicu države. I površnim pregledom press clipppinga evidentno je da ni Ženska mreža Hrvatske ni Bojana Genov nisu dale nikakvu apriornu podršku Jadranki Kosor, u stvari tu podršku je obznanila ona sama. No Bojana Genov i ŽMH bile su prisiljene na niz demantija neèeg što se nije niti dogodilo i to zbog vrlo agresivnih istupa èlanica BaBa o toj navodnoj podršci. Istodobno i same BaBe su davale niz kontroverznih izjava i odaslale mixed message o tome kakvu potporu one daju Jadranki Kosor. I tako je narušen ugled i kredibilitet jedne mreže koja je graðena godinama, uz mnogo napora i koja je, sa svojih pedesetak organizacija najjaèa mreža civilnog društva u Hrvatskoj. I to na jednom prilièno banalnom pitanju: Što uraditi u situaciji u kojoj je kandidatkinja za predsjednicu države žena koja ne zagovara identiène vrijednosti koje zagovara jedna feministièka mreža, ali ima pozitivni odnos prema ženskom pitanju.
    Postoji li naèelan stav koji daje odgovor na to pitanje?
    – Kad god se o tome ranije raspravljalo, a i drugdje u svijetu, postoji gotovo konsenzus da svaki izlazak žena u politiku i njihovo moguæe pozicioniranje na visoke državne dužnosti prihvaæamo i pozdravljamo. No, to ne znaèi i bezrezervnu podršku svakoj ženi u politici za bilo kakvu politiku. Moramo raèunati s time da i u ženskoj populaciji postoje razlièite politièke opcije, nitko ne oèekuje da žene budu jednoumne, niti da su sve feministkinje. Feminizam je u tom smislu ipak elitna pozicija i bilo bi nerealno oèekivati da ga podržava ogromna veæina žena. Ali je poželjno da što veæi broj muškaraca i žena shvati da su argumenti feministièke politike vrlo racionalni, a politièke platforme primjenjive i ostvarive, te da je sudjelovanje žena u donošenju politièkih odluka njihovo politièko pravo koje feministièka pozicija mora zagovarati, bez obzira na ideologiju.

Povratak

AKTUALNO