 
|
Arhiva "Iz medija"Mediji i javnost10.11.2004.
Dosadašnja istraživanja politièkog ponašanja biraèa ustanovila su mali utjecaj kampanja na njihov izbor. Kampanje tek služe za homogeniziranje biraèkog tijela oko opcije kojoj je inaèe sklono, nezavisno èak i od toga kakav program zastupa pojedina stranka ili kandidat. Vidjelo se to i na nedavnim amerièkim predsjednièkim izborima, gdje je George Bush pobijedio unatoè otkriæima da u Iraku nije dokazano postojanje postrojenja za proizvodnju masovnog oružja te da režim Sadama Huseina nije bio povezan s Al Qaedom, što su bili glavni razlozi opravdanja invazije na tu zemlju. Premda je nemoguæe poistovjeæivati politièku i medijsku situaciju u SAD-u i Hrvatskoj, èinjenica je da demokratska tranzicija u kojoj se nalazimo još uvijek ne dopušta »okoštavanje« medijske scene. Što zbog meðusobne konkurencije medija, što zbog postojanja javne televizije, koju politika permanentno nastoji ponovo potèiniti, ali i zbog manje »sofisticiranosti« politièke mašinerije, javnost je za sada teško tako »preparirati« da ne reagira na politièke igre i igrice uzdajuæi se u veæ unaprijed donesene sudove. Sluèaj Žužul samo je jedan u nizu sluèajeva koji bi bez »medijske intervencije« možda zauvijek ostao u politièkoj zavjetrini i, što je još važnije kad veæ spominjemo Bushove i Rumsfeldove gafove koji ih nisu ništa koštali, èini se nosi svoju težinu u javnoj percepciji politièkog ponašanja. U spomenutom sluèaju poanta, naime, nije u tome, kako to elaboriraju èelnici IDS-a, da li je u pitanju kazneno djelo ili ne, pa bi to trebao navodno biti temelj utvrðivanja odgovornosti ministra vanjskih poslova, nego to da li je Žužul poèinio politièki grijeh, posredno ili neposredno petljajuæi se u nešto što kao državni dužnosnik ne bi smio. I drugo, mogu li mediji izbjeæi pokušaj relativiziranja sluèaja šaljuæi tako poruku javnosti da nema potrebe mijenjati svoje stavove o pojedinim politièarima ma što oni napravili, jer su u stvari »svi oni isti«. Zapravo, ovo je prièa o medijima i javnosti. Bez obzira na formalne medijske slobode, privatno ili javno vlasništvo medija, jedno od središnjih politièkih pitanja današnje demokracije je odolijevanje medija da manipuliraju javnošæu i politikom ili budu manipulirani od politike. U meðusobnim utjecajima tih moænih sila danas je èesto teško odgonetnuti je li prvo bila »kokoš ili jaje«, ali je istina da je bez pravih i konkretnih medijski plasiranih informacija nemoguæe od javnosti oèekivati da donosi kvalitetan sud. Kada mediji igraju ulogu informiranja javnog mnijenja, kao primjerice u sluèaju stalnog izvještavanja o novostima vezanim uz projekt »Družba Adria«, pokazuje se da i javnost reagira pa ne odustaje od zahtjeva da se o tom projektu, izuzetno osjetljivom za Rijeèki zaljev, ali i za Jadransko more te Hrvatsku u cjelini, odluèuje na referendumu. Postanu li, pak, mediji sredstvo politièke i ine manipulacije u ime »viših« ili bilo kakvih interesa, utrt æe put smrti i politike i javnosti. Pa æe onda doista biti svejedno što govore i rade Bush ili Kerry, Sanader ili Raèan, Èaèiæ ili Žužul, jer æe javnost prihvaæati sve što joj se servira.
|
AKTUALNO
 |
|||||
